Nisam baš neki nogometni fanatik! Naprotiv, ako bih baš morao birati između nogometa i filma odabrao bih film, ako bi mi netko ponudio karte za utakmicu Brazil – Njemačka ili za koncert Rolling Stonesa, izabrao bih Jaggera i društvo, ako bih se morao odlučiti između monografije o Dinamu i zbirke pjesama Miroslava Antića, odabrao pisca glasovitog Plavog čuperka. I ne bih sigurno bio među onih osamdeset posto muškaraca koji će za vrijeme Mundijala zaboraviti na svoj svakidašnji život niti bih činio onu trećinu Hrvata koji bi radije izabrali nogomet nego seks. (Ne znam zašto ispitivači nisu ponudili i treću opciju - seks nakon utakmice jer, vidimo to, igra žene itekako zanima…)
Pa ipak, već prvog dana guštao sam u obje utakmice, u svih onih osam prekrasnih golova (Njemačka – Kostarika 4:2 i Poljska-Ekvador 0:2), u javljanju Gorana Milića, impresivnim agencijskim fotografijama, slikama otkvačenih navijača, zapravo, u cijeloj toj nogometnoj atmosferi. Jer, na svjetskim prvenstvima se nudi vrhunska igra, puna ljepote i bravuroznih poteza, ponekad i spektakla kojem nitko ne može odoljeti. Zato i ne čudi što je prvu utakmicu gledalo 1,5 milijardi gledatelja širom svijeta i što se predviđa da će do kraja prvenstva srazovi nogometnih vrsta uz televizijske ekrane prikovati 35 milijardi ljudi.
Pomalo me, doduše, nervira ta masovna histerija, a još više medijsko napumpavanje
cijele stvari iako djelom, kao što vidite, i sam sudjelujem u tome. Hm, ne mogu
ja baš šumom, ako svi idu drumom pa je nogomet, eto, i mene inspirirao za temu
današnjeg Bloga. A u «Glasu Slavonije» od nedjelje 11. lipnja možete pročitati
«Vodič kroz Njemačku za pivopije» kojeg sam napisao inspiriran neraskidivom
vezom nogometa i piva, ali i činjenicom da Njemačka nudi pet tisuća različiti
vrsta tog hmeljnog napitka od kojih sam bar stotinu probao na licu mjesta –
u njemačkim pivnicama. Sad malo reklamiram i novine u kojima zarađujem plaću
pa ako nekog zanima tema neka se prošeta do kioska.
Budući da se većina u ovim danima nogometnog ludila trudi biti drugačija i
otkačenija i ja sam došao na bizarnu ideju. Nabavio sam si za kod kuće točno
trideset različitih vrsta njemačkog piva, za svaki dan, koliko traje nogometno
prvenstvo, po jedno. I neću do kraja lipnja i prvih devet dana srpnja piti
ništa drugo osim Paulanera ili Becksa, Kaltenberga ili Franciskanera, Aylingera
ili Löwenbräua, ma gdje pio i ma gdje gledao prijenose.