Banner
Reformist Čačić: Sramotno dovoditi u vezu zločinačku NDH s Domovinskim ratom
SABA: Raos izjednačio ustašku NDH s današnjom suverenom i demokratskom Hrvatskom
Oboljeli od rijetke bolesti srca i dalje čekaju dostupnost lijeka u Hrvatskoj
Plenković: Svi dijelimo vrijednosti jednakosti i poštivanja manjina
Milošević: Raosova izjava o NDH je sramotna
Milošević: Raosova izjava o NDH je sramotna
Jutarnji list: Postroženi uvjeti za gotovinske kredite

  Putujem i pišem

Njemačka: Berlin u pet priča – Potsdam

  Žarko Klaić           08.05.2013.         4326 pogleda
Njemačka: Berlin u pet priča – Potsdam

Berlinski gradski prijevoz je današnja znanstvena fantastika, ne toliko po letećim i nadzvučnim vlakovima ili teleportirajućim objektima koliko po fantastičnoj njemačkoj točnosti i organizaciji iste. Stoga, poželite li otići 30-tak kilometara izvan Berlina gradski prijevoz vam je dostupan i samo trebate pronaći neku od podzemnih ili nadzemnih stanica, pratiti stanice i doći na odredište u rekordnom roku jer, naravno, na ''pametnom'' telefonu možete kombinirati sredstva prijevoza i naći najbolju i najbržu varijantu.

Veliki petak je, 29. ožujka 2013., S-bahn nas nosi preko njemačkih poljana. Snijegom prekrivena šuma Grunewald ukazuje nam da je Potsdam blizu, crnogorica spava, šuma spava. Posljednja stanica - Potsdam hbf (Hauptbahnhof); kiša pada sitnim kapima tjerajući nas na otvaranje ljubičastog kišobrana, poslužit će. Kolodvor vrvi ljudima, pije se kava, ruča se, svi su u nekom pokretu. Kiša pada sve jače i jače, krećemo se po gradskoj karti ne shvaćajući od prve da idemo u krivom smjeru. Slučajni prolaznik ukazuje nam da je centar u drugom smjeru, posramljen sam jer sam bio u zabludi, no dešava se. Grad je pred nama, prelazimo most preko rijeke Havel koja mirno teče kroz grad, tekla je ovdje i prije Potsdama, pa što ne bi i sada.

Potsdam, danas, je glavni grad Njemačke savezne republike Brandenburg i sa svojih  150 833 stanovnika (2007.) hrabro se nosi s tekovinama današnjice; razvio se u znanstveno središte, uspješan studentski grad i turistički biser Brandenburga. Iako je zamalo upao u klopku stapanja s Berlinom zadržao je svoj identitet i samostalnost kao maleni grad na rubu višemilijunskog. Što taj relativno maleni grad za njemačke okvire, 24 km udaljen od središta Berlina nudi putnicima željnim uzbuđenja? Nudi zanimljivu arhitekturu, značajnu povijesnu baštinu, očuvanu jezgru grada, predivne parkove i sve to uz njemačku praksu dobre organizacije, savršeno.

Prešli smo most i odmah se upoznali s prvom znamenitosti Potsdama, poznatu zgradu Marstall (Filmmuseum), lijepi barokni paviljon privlačne crvenkaste boja koja je jedina sačuvana zgrada nekadašnje kraljevske rezidencije. U novije vrijeme preuređena je kao filmski muzej jer su u Potsdamu djelovali neki od najranijih filmskih studija. Ulice su nas vodile dalje.

S udaljenog tornja promatrao nas je pozlaćeni  pogrbljeni Atlas noseći nebeski svod s kupole Gradske vijećnice (Altes Rathaus), ušli smo polagano, gotovo niti primijetivši, u staru jezgru grada. Nasuprot Rathausa nalazi se impozantna Nikolaikirche nad kojom se uzdiže trošna, zelena kupola. Otvorili smo masivna vrata, ušli u crkvu i nakratko se sklonili od dosadne kiše. Nikolaikirche projektirana je u kasnom neoklasicističkom stilu. Visoki svodovi i oltar djelovali su veličanstveno. Fotografije izvješene u crkvi imale su za zadatak ukazati na to kako je crkva izgledala prije nego što je stradala u Drugom svjetskom ratu i djelovalo je, zadatak ispunjen; promatrao sam i uspoređivao što je ostalo u crkvi, a čega više nema. Nažalost, rat nije nikada birao žrtve.

Pronašli smo malena Brandenburška vrata koja su bila dijelom gradskih zidina kojim je grad opasan 1722. g. Sveukupno bilo je pet gradskih vrata, ali je danas sačuvano njih samo troje (Nauener Tor, Jägertor i Brandenburger Tor). Pogled je vodio niz Brandenburger straße, široku trgovačku ulicu, na kraju koje se nalazila Peter und Paul Kirche, sa svojim specifičnim izgledom kopije talijanske crkve. Umorni i željni toplog napitka sjeli smo u pekaru Mecklenburger Backstuben (adresa Hermann-Elflein-Str. 25). Miris kolača, svježeg peciva i toplina kamina u tren smiruje čovjeka. Popili smo čaj od kamilice kao pravi Nijemci jer je to običaj tu na dalekom sjeveru Njemačke i osladili se kolačem streuselbacken. Krenuli smo dobro okrijepljeni prema Peter und Paul Kirche, koja je zanimljiva po tome što je prva velika katolička crkva izgrađena u Potsdamu na inicijativu cara Friedricha Wilhelma IV. u 19. st. Ušli smo u zdanje, fotografirali, komentirali, ugrijali promrzle ruke i sjeli. U tom trenutku započinjala je misa. Propustiti poslušati misu na njemačkom jeziku na Veliki petak uz zvuke starih srednjovjekovnih napjeva crkvenog zbora, to se jednostavno nije smjelo. Sjeli smo!

Pomalo izgladnjeli pojeli smo na ulici kobasicu u kruhu sa senfom (wurst) koja je bila čisto solidna krenuli smo prema glavnoj znamenitosti Potsdama, parku Sanssouci s dvorcem Sanssouci, UNESCO-va kulturna baština. Domogli smo se pješice ulaza u park i krenuli u obilazak snijegom okovanog parka koji je bez obzira na siromaštvo zimskih boja skrivao šarm i ljepotu. Naziv Sanssouci dolazi iz francuskog jezika te znači ''bez brige'', što samo govori o karakteru građevine. Nevjerojatan objekt (dvorac Sanssouci) nalazio se na brijegu ispred kojeg su bile terase zasađene vinove loze, stepenice su vodile tik pred ulaz u tu kićastu rokoko kreaciju. S lijeve i desne strane, na krilima dvorca nalazile su bogato ukrašene sjenice s motivima sunca. Na brijegu, u blizini zdanja, uzdizala se stara vjetrenjača, koja je izgledala pomalo nestvarno u sumaglici i ledenom zraku. Pošli smo prema njoj. Ugledao sam uličnog svirača pomalo promrznutog kako unosi zrak u svoju flautu; uniforma njemačkog grenadira iz 17.st. bijelo - srebrne boje savršeno mu je pristajala. Park nas je vodio dalje. Skrenuli smo prema Belvedere auf dem Pfingstberg, zgradi koja je projektirana u stilu talijanske renesanse u 19.st. Tiha je to i pomalo osamljena zgrada na brdu Pfingsberg koju je vrijedno posjetiti.

Nekakav glavni cilj nakon posjete dvorcu Sanssouci bila je palača ili Schloss Cecilienhof, do koje smo vukli naše umorne noge preko snjegova parka. Traživši Cecilienhof prošli smo kroz vrlo zanimljivo naselje Alexandrovka, koje čuva naselje doslovno prenijeto iz Rusije s ljubavlju. Tradicionalne drvene ruske kuće sagrađene su sredinom 19.st., i zanimljiv je razlog tome, naime, sagrađene su samo za ruski pjevački zbor koji se sastojao od ruskih zarobljenika koji su se borili s Napoleonom. Njemačkom caru se svidjela ta ideja, pa je zadržao zbor. Sretnika li?

Nakon podužeg hoda napokon smo pronašli i famozni Schloss Cecilienhof. Taj objekt, zgrada, dvorac, rezidencija, kuća ili kako god da je nazvali povijesno je mjesto koje je podignuto od strane kuće Hohenzollern. U tom objektu, tamo sad već davnog 17.srpnja 1945. održana je poznata Potsdamska konferencija. Sjeli su tamo, naime, Winston Churchill, Harry Truman i čelični Josif Staljin i uz par čašica wiskeya i kubanskih cigara riješili pitanje Njemačke; ukinuli nacističku stranku, ograničili njemačku vojsku do daljnjega, odlučili kazniti ratne zločince, odredili naknadu štete, izmijenili granice Njemačke i preselili Nijemce iz Poljske kući. Mašta mi kaže da su vjerojatno nakon toga odigrali partiju bridža, glasno se smijali i pričali loše viceve. Pobjednik piše povijest. No, svejedno su to dogovorili na vrhu brda, negdje u šumi, okruženi silom vojske i da ih nitko ne vidi, sigurnosti radi. Danas, više nema Churchilla, ali ima predivnog hotela Relexa koji se smjestio unutar Cecilienhofa. Dvorac i  pripadajući mu park proglašeni su UNESCO-vom kulturnom baštinom.

 Noć je polako pala, promrzli i umorni, prešli smo još jednom most na rijeci Havel, ušli u S-Bahn i preko Grunewalda krenuli put Berlina. Potsdam definitivno ima što za pokazati!

 

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

Mikeš09
9.5.2013. 16:24
Sve je to lijepo ali slike bez objašnjenja su kao juha bez rezanaca...nedopustivo uredniče...


Još iz kategorije Putujem i pišem