Već se par dana lome koplja oko toga čiji su savjetnici bolji, stručniji, sposobniji - novoga predsjednika Ive Josipovića ili premijerke Jadranke Kosor. Premijerka je nezadovoljna što se predsjednik okružio svim tim velikim poduzetničkim imenima i optužuje ga da stvara paralelno Ministarstvo gospodarstva, dok on tvrdi da su ‘njegovi' savjetnici bolji od ‘njezinih' ministara. Ako neki problem ne želiš riješiti, osnuj komisiju davno je rekao Winston Churchill, a od te fraze draža mi je samo njegova: možete vjerojavati samo onoj statistici koju ste sami falsificirali.
No, statistika u ovom slučaju nepobitno ukazuju na vrlo jednostavnu istinu: većina ‘njegovih' ili ‘njezinih' savjetnika već je odsjedila i u Nacionalnom vijeću za konkurentnost i u Gospodarsko-socijalnom vijeću, pa nakon toga i u Ekonomksom vijeću Da ne idemo u nabrajanje nekih drugih titula, u recimo Hrvatskoj udruzi poslodavaca. Ista imena, različiti nazivi komisija i vijeća.Potpuno je svejedno čiji su ljepši, a čiji pametniji, kada se niti jedan njihov zahtjev (neovisno u kojem je vijeću izrečen) nije usvojio.
Ni za vrijeme vladavine Ive Sanadera, pa ni Jadranke Kosor, a teško da će predsjednik Josipović tu nešto moći postići sa svojim ovlastima. Hvaljenje imenima stoga je potpuno besmisleno i više nekako odgovara djeci u vrtiću koja izvikuju ‘moja mama je najljepša, a moj tata najjači'. Jedino je rješenje da se konačno počnu usvajati prijedlozi svih tih savjetnika.
Zapravo je, s druge strane, neprilično to što savjetnicima rade vlastodršci. Iz njihovog na sva zvona objavljenog angažiranja pa zatim tišine i nikakvih konkrentih poteza ispada da najveći ekonomski stručnjaci zemlje i najuspješniji menadžeri ne znaju ništa. Situacija u državi sve je teža, a savjetnika je sve više. Problem zasigurno nije u nedostatku ideja. Problem je u nespremnosti Vlade da te iste prijedloge ne samo načelno prihvati, već u praksi i primjeni. Godine prolaze, kao što bi Bajaga rekao nervoznim korakom, a mi nismo ni sretniji, ni pametniji. Samo gledamo.
