Banner
Državni inspektorat opozvao Barebells pločicu - soft protein bar Coco Choco
Sabor u srijedu o SLAPP tužbama
Benčić: Rekla sam stoko i odnosilo se na HDZ
Izmjene Zakona o visokom obrazovanju, profesori rade do 67. godine
Sindikati traže zaštitu plaća od inflacije, Ćorić pregovore najavio za jesen
Državni tajnik Rukavina: Hrvatska ima 3,6 milijuna birača
HŽ Infrastruktura: Nesreće na željezničkim prijelazima prepolovljene

  Komentar

Nije zlato sve što sja

  Davor Suhan/Moja Rijeka           03.08.2012.
Nije zlato sve što sja

Olimpijske igre su u tijeku. Mnogi ih shvaćaju veoma ozbiljno, neki i preozbiljno - čak toliko da u žaru sportske borbe zaborave na duh olimpizma: Pošteno pa kako bude.

Što se tiče fair-playa - reći će  prof. dr. sc. Miodrag Mičović - radi se o principu etičkog karaktera koji obuhvaća pravila ponašanja koja proističu iz moralnih shvaćanja onih koji se bave sportskim aktivnostima o tome što se smije, a što se ne smije. ...Što se tiče sportaša, fair-play ponašanje podrazumijeva ne samo poštovanje utvrđenih pravila igre, nego i određeno držanje - poštovanje protivnika, očuvanje psihičkog i fizičkog dostojanstva, odricanje od nesportskih prednosti.

Veliki i mali

Godina je 1967., Nikola Pilić igra polufinale Wimbledona. U ključnim trenucima meča jedna sporna lopta donosi poen u njegovu korist. Jedini čovjek koji zna da je odluka pogrešna je upravo on. Prilazi glavnom sucu i traži da se poen vrati njegovom suparniku. Pilić na kraju gubi meč, ostaje bez silno željenog finala koje je možda propustio upravo u trenutku kada se odrekao nezaslužene prednosti. Ali s terena izlazi kao gospodin, ispraćen pljeskom publike koja stoji na nogama. Neke vrijednosti ipak nemaju cijenu.

Godina je, negdje, 70-i-neka. Po nekoji put u svojoj karijeri Mate Parlov rutinski privodi kraju boksački meč. Suparnik tetura po ringu, nacija očekuje konačni udarac za nokaut. Ali svi koji dobro poznaju našeg boksačkog asa znaju da taj film nećemo gledati. Nokautirati suparnika koji se nalazi na koljenima nije u stilu Velikog Mate. Istu etiku slijediti će kasnije i Željko Mavrović, koji to ne želi učiniti niti u trenu kada je ulog svjetska titula.

Godina je 2012., hrvatska vaterpolska reprezentacija igra utakmicu drugog kola olimpijskog turnira u Londonu. U posljednjim sekundama utakmice suparnik postiže izjednačujući zgoditak. Suci međutim donose pogrešnu odluku: lopta nije prešla crtu. 5000 ljudi okolo bazena vidi nepravdu (jednom uživo i nekoliko puta usporeno). Slijedi zvižduk i glasni protesti prepunog gledališta, traži se ispravak sudačke pogreške...Naši dečki šute. Turnir se nastavlja, ali olimpijska medalja više nema isti sjaj.

Kolumna Priroda društva Davora Suhana s portala Moja Rijeka


Komentari

dina
4.8.2012. 0:01
Nano-59
3.8.2012. 17:23
Davor
3.8.2012. 16:06
fortitude
3.8.2012. 14:09
freeman
3.8.2012. 11:19


Još iz kategorije Komentar