Banner
Izložba posvećena Milku Kelemenu u Etnografskom muzeju
DHMZ: Pretežno oblačno s kišom, lokalno obilnom
Plenković o zelenim putovnicama: Mislim da bi sve moglo biti gotovo do ljeta
U utorak i srijedu zatvoren željeznički prijelaz u Ulici Svetog Jurja u Podgorju
Milanović: Zlata Đurđević je moja kandidatkinja za Vrhovni sud
UIO: Žene u Hrvatskoj još uvijek ostaju bez posla zbog trudnoće
Jutarnji list: Beroš zarađuje kao vještak, ali ne stigne na sud

  Komentar

Nije zlato sve što sja

  Davor Suhan/Moja Rijeka           03.08.2012.         2076 pogleda
Nije zlato sve što sja

Olimpijske igre su u tijeku. Mnogi ih shvaćaju veoma ozbiljno, neki i preozbiljno - čak toliko da u žaru sportske borbe zaborave na duh olimpizma: Pošteno pa kako bude.

Što se tiče fair-playa - reći će  prof. dr. sc. Miodrag Mičović - radi se o principu etičkog karaktera koji obuhvaća pravila ponašanja koja proističu iz moralnih shvaćanja onih koji se bave sportskim aktivnostima o tome što se smije, a što se ne smije. ...Što se tiče sportaša, fair-play ponašanje podrazumijeva ne samo poštovanje utvrđenih pravila igre, nego i određeno držanje - poštovanje protivnika, očuvanje psihičkog i fizičkog dostojanstva, odricanje od nesportskih prednosti.

Veliki i mali

Godina je 1967., Nikola Pilić igra polufinale Wimbledona. U ključnim trenucima meča jedna sporna lopta donosi poen u njegovu korist. Jedini čovjek koji zna da je odluka pogrešna je upravo on. Prilazi glavnom sucu i traži da se poen vrati njegovom suparniku. Pilić na kraju gubi meč, ostaje bez silno željenog finala koje je možda propustio upravo u trenutku kada se odrekao nezaslužene prednosti. Ali s terena izlazi kao gospodin, ispraćen pljeskom publike koja stoji na nogama. Neke vrijednosti ipak nemaju cijenu.

Godina je, negdje, 70-i-neka. Po nekoji put u svojoj karijeri Mate Parlov rutinski privodi kraju boksački meč. Suparnik tetura po ringu, nacija očekuje konačni udarac za nokaut. Ali svi koji dobro poznaju našeg boksačkog asa znaju da taj film nećemo gledati. Nokautirati suparnika koji se nalazi na koljenima nije u stilu Velikog Mate. Istu etiku slijediti će kasnije i Željko Mavrović, koji to ne želi učiniti niti u trenu kada je ulog svjetska titula.

Godina je 2012., hrvatska vaterpolska reprezentacija igra utakmicu drugog kola olimpijskog turnira u Londonu. U posljednjim sekundama utakmice suparnik postiže izjednačujući zgoditak. Suci međutim donose pogrešnu odluku: lopta nije prešla crtu. 5000 ljudi okolo bazena vidi nepravdu (jednom uživo i nekoliko puta usporeno). Slijedi zvižduk i glasni protesti prepunog gledališta, traži se ispravak sudačke pogreške...Naši dečki šute. Turnir se nastavlja, ali olimpijska medalja više nema isti sjaj.

Kolumna Priroda društva Davora Suhana s portala Moja Rijeka

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

dina
4.8.2012. 0:01
na žalost ,danas sport nije više što je nekad bio,ljudi nisu više što su nekad bili, izgubile su se osnovne ljudske vrijednosti ,svi znamo koje su to da ih ne nabrajam. Poruka kolumne je odlična.
Nano-59
3.8.2012. 17:23
nepravda ili pravda su sastavni dio sporta, ovisno o onome kome se dogodi, ovaj put je to bila nepravda koja je nama išla u korist ali ponavljam da nije krivica u nama, jednostvno događa se
Davor
3.8.2012. 16:06
…da fortitude, upravo to je poanta kolumne…i bolje je da sam pogriješio ja nego naši reprezentativci. No kad smo se već dotakli samog gola i procjene je li lopta u punom obujmu prešla liniju ili nije, odgovorio bih i na prvi komentar freemanu:

Dok sam pisao kolumnu nisam niti malo dvojio o tome da su u tom trenutku naši vaterpolisti bili svjesni da su Španjolci oštećeni. Tako mislim i sada. O tome najbolje govori i reakcija Rudića koji protestira što se snimka spornog trenutka stalno ponavlja (što je pravilima zabranjeno). Da smo bili čvrsto uvjereni u našu istinu nama to ne bi smetalo jer bi nam ponavljanje snimke moglo ići samo u prilog. Ali suprotno tome mi energično zahtijevamo da se ponavljanje video snimka zaustavi. Obzirom da se radi o veoma spornom momentu utakmice čiji epilog direktno utječe na ishod konačnog rezultata, to baš i nije gesta za fair-play jer u takvim prilikama pravog sportaša zanima samo istina te sigurno ne inzistira na nekom sasvim sporednom pravilu koje ne ide u prilog donošenju ispravne sudačke odluke. Dakle Rudić time pokazuje da mu je pobjeda važnija od potrebe da se sporna situacija izvede na čistac i nimalo ne uvažava osjećaje suparnika koji vjeruje da je oštećen. Nakon toga više uopće nije važno je li gol bio ili nije.
fortitude
3.8.2012. 14:09
Davore, članak Vam je odličan, mada osobno smatram da nije bio gol i u toj brzini teško je to bilo utvrditi. jedino u hokeju znaju to riješiti temeljem snimke ali slažem se da poanta ovog člankanije pobjeda hrvata ili talijana nego ljudska vrijednost kontra sjaja medalje ( ponekad, na žalost, lažnog ).
članak za pet ( po mojem skromnom mišljenju ) pozdrav,...
freeman
3.8.2012. 11:19
JA NISAM VIDIO DA JE LOPTA CIJELIM OBUJMOM BILA PREKO CRTE I PREMA TOME JA GOL NISAM VIDIO, A NEUTRALNI PROMATRAČI KAŽU DA NIJE BIO GOL, PA PREMA TOME...PROMEŠEN ČLANAK, TEK TOLIKO DA SE NEŠTO NAŽVRLJA O SJAJU MEDALJE I POKUŠA NEŠTO NEŠTO INSINUIRATI


Još iz kategorije Komentar



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.