Predrag Štromar novi predsjednik HNS-a
Nino Raspudić: Bit ću kandidat Mosta
Bernardić: Plenković štiti Sanaderova štićenika
Plenković: Škoro nije čovjek koji je spreman vući Hrvatsku naprijed
DZS: Pad broja zaposlenih u obrtu i djelatnostima slobodnih profesija
U prvom tromjesečju hrvatski BDP možda porastao, no slijedi duboka recesija
Crna Gora prva "korona free" država u Europi

  Intervju

NICK WOOD, AUTOR «TRGA RATNIKA»: U Virovitici me dočekali kao člana obitelji"

        18.04.2004.         1406 pogleda
NICK WOOD, AUTOR «TRGA RATNIKA»: U Virovitici me dočekali kao člana obitelji"

Nick Wood u Kazalistu Virovitica«Virovitička izvedba «Trga ratnika» bilo je ono sve što sam uistinu želio da to bude. Za mene je to vrlo emocionalno iskustvo i teško mi je to usporediti s bilo kojom drugom izvedbom ove predstave», kazao je u razgovoru za Virovitica.net Nick Wood, autor drame za mlade «Trg ratnika» koja je ovoga petka i subote premijerno izvedena u Kazalištu Virovitica.
Engleski pisac stigao je u Hrvatsku, u Viroviticu, samo zbog virovitičke kazališne premijere, u našem gradu proveo vikend i, kaže, volio bi da može navratiti svakoga vikenda.

- Ovdje sam samo jedan dan, a već se osjećam kao neki dalji, izgubljeni rođak jer ovdje su se prema meni ponijeli kao prema članu obitelji i to me fasciniralo. Mislim da nisu mogli biti bolji prema meni. Zamislite, poslijepodne sam proveo u samostanu, pijući šljivovicu i družeći se sa dva fratra! To je nezaboravno iskustvo, uistinu me oduševilo.
NET: Kako Vam se svidjela predstava? Je li ispunila Vaša očekivanja?
WOOD: Kako me možete to pitati? Naravno da sam oduševljen predstavom. Glumci su fantastični. Režija je dala toliko mnogo mjesta jednostavnosti. Zapravo, bilo je to sve što sam uistinu želio da bude. Vidjeti predstavu postavljenu ovdje, na ovom mjestu, to je jednostavno previše. Predivno iskustvo.
NET: Možete li virovitičku izvedbu usporediti sa postavama u drugim zemljama?
WOOD: Mnogo je zajedničkih stvari. Primjerice, svi su odabrali postaviti je u kvadratu, uskom krugu publike, svi su je odlučili prikazati vrlo jednostavno, ali jako mi je teško govoriti o ovome večeras i usporediti sa drugima. Ovo je vrlo emocionalno iskustvo za mene. Činjenica da ste vi htjeli predstavu odigrati ovdje… Gledajte, ja sam je napisao iz glave, iz mašte, u Engleskoj gdje je sve sigurno. I onda dođem ovdje i vidim da vi želite postaviti predstavu u svojoj zemlji, gdje su ljudi to i proživjeli.. Iako to nije priča o vašoj zemlji, nego o bilo kojoj zemlji i bilo kojim ljudima ovdje je ona mnogo snažnija nego bilo gdje gdje je do sada odigrana. Produkcija je fantastična i zapanjujuća. Jako mi se svidjelo.
NET: Kako su Vam se svidjeli glumci?
WOOD: Ovo dvoje mladih? Fantastični su! Gorana sam upoznao sinoć i oduševio me. Oboje su posebni. Imaju ono bitno, a to je vrlina biti jednostavan. U kazalištu to je najvažnije. Glumcima uvijek govorim: «Budite prirodni i nemojte se previše truditi, nemojte previše glumiti jer ljudi to primijete. Onda to više nije to. Ako se uživite u prostor, te dopustite sebi tu jednostavnost, date u njoj sve od sebe, date i publici da ona odradi dio posla, onda se postignu savršeni rezultati!» Goran i Helena su postigli savršeni rezultat.
NET: Nakon svega što ste doživjeli u Virovitici biste li se željeli još koji puta ovdje vratiti?
WOOD: Uistinu bih to volio. Ipak je riječ o fantastičnom malom kazalištu i kvalitetnoj skupini ljudi i u ovom trenutku svog života uistinu sam sretan jer sam napisao ovo djelo.

RAZGOVARALA: Marija Mikolić
SNIMIO: Goran Gazdek


Kako biste što bolje upoznali Nicka Wooda i njegov «Trg ratnika», koji ćete, ako niste na premijeri, moći pogledati u Kazalištu Virovitica, prenosimo i razgovor koji je za «Slobodnu Dalmaciju», ali uoči virovitičke premijere, vodio novinar «Slobodne» i dramaturg virovitičke predstave Jasen Boko.

Nick WoodTrg ratnika, drama engleskog dramatičara Nicka Wooda nakon praizvedbe u Engleskoj preselio je u Njemačku gdje u produkciji Hans Otto Theatera iz Postdama izabran kao jedna od 10 izuzetnih njemačkih produkcija za djecu na poznatom Deutches Kinder-und Jugendtheatertreffen u Berlinu svibnja 2003. Iste godine u Njemačkoj dobiva i jednu od najuglednijih nagrada za stvaralaštvo za djecu, onu koja nosi ime po braći Grimm, a u Engleskoj doživljava još jednu premijeru. Činjenica da je Trg ratnika, drama o djeci prognanicima koja je izravno inspirirana događajima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini sad postavljena i u Virovitici Nicku Woodu, koji se i inače puno bavi kazališnim radom s djecom i ima niz izvedenih i nagrađivanih drama posebno je uzbudljiva.
WOOD: Bio sam apsolutno zapanjen kad sam čuo da će se drama izvoditi u Hrvatskoj. Još uvijek to ne mogu vjerovati! Da se komad igra u zemlji koja je prošla kroz događaje koje sam ja pokušao zamisliti i izmaštati? Kako nešto što je izišlo iz moje mašte, nešto što sam napisao u sigurnosti Velike Britanije, sadrži nešto što može značiti i vama. Hrvatska praizvedba Trga ratnika u Virovitici apsolutno je najvažnija stvar koja mi se dogodila otkad sam započeo s pisanjem!
- Što vam je bila izravna inspiracija za pisanje drame Trg ratnika?
WOOD: Bijes na način na koji su azilanti bili tretirani u dijelu britanskog tiska. Bijes na odbijanje da se na izbjeglice gleda kao na ljude pod stresom, a ne isključivo kao statističku činjenicu. Bijes na način na koji su neki političari upotrijebili izbjeglice kako bi postigli točno onu vrstu rasne mržnje pred kojom su mnogi od tih izbjeglica pokušavali pobjeći u Englesku. Vjerujem da bismo, kad smo već dovoljno sretni da budemo u poziciji da nekom možemo pomoći, tu odgovornost trebali prihvatiti kao privilegij a ne teret.
- Gdje se priča Trga ratnika događa prije nego dođe do Engleske i traženja azila? Postoji li konkretno ratno mjesto odakle dolaze izbjeglice u vašoj drami? Bosna, Hrvatska, bilo koje mjesto?
WOOD: Iako sam pripremajući se za pisanje drame čitao puno o jugo-istočnoj Europi, Ruandi, Mozambiku, Palestini... nisam želio obiteljsko zaleđe i tu sudbinu postaviti u neko konkretno i precizirano mjesto. Želio sam da se priča može ispričati i prepoznati bilo gdje. Osim toga, date li ovakvim karakterima određene identitete onda postaje lakše publici reći «To je o njima ne o meni». Ne želim se uspostavljati kao moralna vertikala niti se postavljam na stranu u bilo kojoj raspravi ili svađi. Na strani sam onih uhvaćenih između dvije strane, onih ostavljenih iza, onih preplašenih, onih koji ne razumiju što im se događa, koji ne znaju što su napravili kako bi postali objekt mržnje. Onih koji znaju da ne postoji ideologija ili politički razlog koji je važniji od one zajedničke ljudskosti i čija je hrabrost nesumnjiva. Andrea i Riva, protagonisti drame Trg ratnika i njihova obitelj predstavljaju sve one čija je patnja rezultat događaja potpuno izvan njihove kontrole.
- Kakva vam se čini situacija u britanskom kazalištu u ovom trenutku? Jeste li njom zadovoljni? Iz hrvatske perspektive britanska drama i kazalište izgledaju zaista superiorno, vjerojatno najzanimljivije u svjetskim okvirima u ovom trenutku.
WOOD: Najbolje u svijetu? Nije istina! Iako je lijepo čuti takvo mišljenje bojim se da nas ono može napraviti samozadovoljnima i izoliranima. Puno je dobrog kazališnog rada posvuda u svijetu, teatar ne započinje u našem National Theatreu ili u Royal Shakespeare Company. Možda iz inozemstva britansko kazalište izgleda dobro, ali pogledajte koliko drama trenutno igra na londonskom West Endu pa ćete vidjeti da situacija i nije tako dobra jer ih nema puno. Veliki spektakularni musicali dominiraju komercijalnim britanskim scenama već godinama. Dobro, rekao bih da nikad nismo zadovoljni onim što nam je dobro poznato, pa možda zato i govorim ovako, ali moram priznati da ipak u Engleskoj postoji puno dobrih drama i dramatičara. Kao da polako učimo postajati kazališnim pustolovima.
- Postoji li derutni hotel Trg ratnika o kojem pišete u vašoj drami i u kojem vlasti smještaju izbjeglice zaista na engleskoj obali ili je riječ o nekakvom mitskom mjestu?
WOOD: Trg ratnika zaista postoji, u Hastingsu, malom gradu na južnoj obali Velike Britanije. Moj je posinak živio tamo među tim starim hotelima i derutnim za stanovanje zabranjenim stambenim zgradama, i baš tamo sam vidio što se dogodilo kad su vlasti ta dotad zatvorena zdanja ponovno otvorili, kako bi ih popunili izbjeglicama.
- Iz vaše biografije očito je da vaš kazališni rad uključuje puno rada s djecom i mladima?
WOOD: Da, nesumnjivo. Mislim da možemo početi učiti o svijetu i poznavati ga tek onda kad se naučimo suosjećati s drugima. Kazalište – za sudionika kao i za publiku – pruža tu priliku. Zato mladim ljudima moramo omogućiti pristup u taj svijet.
-Zašto pišete?
WOOD: Pišem jer svakog jutra ustajem želeći raditi baš to. Pišem jer ne mogu zamisliti ništa bolje nego što je biti dio kolektivnog rada u kazalištu. Osim kad bih mogao biti Zinadine Zidane ili član Rolling Stonesa!

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Intervju



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.