Zašto je, odnosno da li je? Učili su me da je politika, umijeće mogućega, čega sranja ili granja, istine ili laganja. Naučen sam kroz obiteljski odgoj i odrastanje, da čast i čist obraz je u obvezi življenja, nešto što moraš nositi i čuvati kroz život.
Sad se pitam, vrijedi li življenje te cijene.
Misao na današnje stanje u politici našeg malog grada na kraju slavonske ravni, podno Bilogore, podsjeća me na Troju kad im pred zidine dođoše Danajci (potomci mitskog kralja Danaja). Od tog vremena postoji izraz „Bojim se Danajaca i kad darove nose“.
Vlastodršci, našeg grada i županije, bombardiraju nas popisom uspjeha svojih, sve trabant do trabanta, traktoristi politike im, kojom nas sređuju i zaoravaju da posle njih ništa ne raste, do samo plastične trave i asfalt koji traje taman do dana posle tehničkog pregleda, a ako ima sreće dao Bog, da isti dočeka prvi snijeg, ali ne da ga i preživi, ode on sa njim, mislim na asfalt.
Dragi mi sugrađani i još draže sugrađanke, živimo život u Coroni, manje ili nimalo dostojanstveno preplašeni izjavama velikog Plehanog i vrlog mu stožer pojačala dojma straha i bezumlja.
Kad hoćete osobu, da obezvrijedite, da ju zastrašite, prvo joj morate oduzeti slobodu kretanja, misli i djelovanja.
Pred nama su lokalni izbori, pred mene, pred vas, pred nas iznjedrit će naši lokalni Dajanci, što bliže danu odluke ne bojte se doći će Dajanci sa više razine. Oni kruže iznad nas, kao bjeloglavi supovi, iznad Cresa, sa popisom svojih uspjeha i popisom svojih obećanja.
Na nama, na vama je da ih čujemo, na nama, na vama je da biramo, kome dati povjerenje.
