Banner
Na Bujštini obilježena 77. godišnjica bitke kod Kućibrega
Hrvatski inovatori osvojili zlatne, srebrne i brončane medalje u Njemačkoj
DP: Covid potvrde za ulazak u Sabor zadiru u ljudske i političke slobode
Arhiv HRT-a do 1990: Kulturno dobro vrijedno milijarde kuna izlazi iz bunkera
Umrla Jelena Brajša, dugogodišnja ravnateljica Caritasa
Božo Petrov pozitivan na koronavirus
Večernji list: Probijen zadnji tunel na pristupnim cestama Pelješkom mostu

  Priča

Nezapamćen uspjeh na sajmu knjiga

  Zlatko Erjavec           18.11.2019.         1991 pogleda
Nezapamćen uspjeh na sajmu knjiga

Godinama posjećujem Interliber, kupujem knjige za poklone i za sebe, pojedem kobasicu u pecivu i popijem bočicu negazirane vode. Ove godine sve je drugačije. Nekoliko mjeseci ranije napisao sam knjigu, promovirao je po knjižnicama, objavljivao priče na fejsbuku i plaćao kavu ili pivo onome tko bi lajkao.

Onome koji bi stisnuo srce platio bih hot-dog, a u slučaju da od iste obitelji dobijem četiri srca, njih bih vodio na ćevape. Trnovit je put do uspjeha. Sada će se sve naplatiti. Nekoliko dana prije najvećeg sajma knjiga u Hrvata iz tiskare je izašlo osam tisuća primjeraka moga prvijenca, što zajedno s prvim izdanjem od sto komada iznosi ukupno nešto više od osam tisuća.

- He, he, danas je moj dan, protrljao sam dlan o dlan, sjeo u svoj Renault 4 i zapalio za Zagreb.

Četiri sata kasnije stigao sam na mjesto radnje, parkirao automobil u blato iza Velesajma i zaputio se u dogovoreni paviljon. Još jednom sam provjerio jesam li stavio u džep sva četiri naliv pera kojima ću potpisivati knjige i produžio korak. S udaljenosti od nekih sto metara ugledao sam nekoliko stotina ljudi koji mirno stoje držeći knjigu u ruci. Mrvicu sumnjivo bilo mi je što gotovo svaki odrasli vodi sa sobom dijete. Zaključio sam da za Hrvatsku ima nade, nasmiješio se i približio mnoštvu.

- Evo me, prijatelji, oprostite što ste toliko čekali, ali svima ću potpisati knjigu, glasno sam im se obratio.

Na trenutak su pogledali u mome smjeru pa okrenuli glave. Zatim, nekoliko trenutaka kasnije, prolomio se pljesak, prepoznali su me. Dobroćudno sam zatresao glavom lijevo – desno i razvukao osmijeh.

- Dragi prijatelji, začuo se glas iz zvučnika, stigao je jedan i jedini….

Srce mi je zatitralo, a suze krenule na oči. Glas iz zvučnika je malo zastao ne bi li naglasio važnost trenutka, a zatim uzviknuo:

-   Lukaa Moodriić.

U tom trenutku žena me povukla za rukav i pružila hrenovku u pecivu iz kojega je curio senf.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priča