Neven Petrović: Kultura je ono što nas povezuje, međusobno i sa zavičajem

Sljedeće godine navršit će se dvadeset godina otkako je obnovljeno i kontinuirano djeluje Zavičajno društvo Virovitičana u Zagrebu, a dvadeseta godišnjica bit će obilježena i tiskanjem Kronike Zavičajnog društva, sa presjekom svih sadržaja oko kojih su se okupljali Virovitičani u Zagrebu u protekla dva desetljeća. Na godišnjoj skupštini Zavičajnog društva, treće srijede u svibnju, najavljeno je obilježavanje jubileja i izabrana su nova upravna tijela Društva. S Nevenom Petrovićem, novoizabranim predsjednikom Zavičajnog društva Virovitičana u Zagrebu, razgovaramo o aktualnim potrebama i budućnosti Društva, suradnji s dosadašnjim predsjednikom Vladimirom Kolesarićem i dopredsjednikom Mirkom Kovačevićem te o osobnim motivima za prihvaćanje dužnosti predsjednika Zavičajnog društva Virovitičana u Zagrebu.

* U Društvu Virovitičana jedan ste od mlađih članova. Kako ste postali član Društva Virovitičana u Zagrebu i zašto ste počeli dolaziti na sastanke? Što nalazite na sastancima Društva?

- O Društvu Virovitičana u Zagrebu prvo sam čuo kod kuće, od oca. Njegovi razgovori s nećakinjom Vesnom, mojom sestričnom, u dvorištu pod brajdom, bili su puni vedrine i dobrodušnog podbadanja – što je bilo s ovim, gdje je ona završila i što se onda desilo... Kao usput, spomenuo bi da bih i ja koji put mogao otići TAMO. Sjeme je bilo posijano.

Napokon sam otišao. I našao se usred vesele, bučne gomilice. Sastanci su imali jednostavnu strukturu: pozdravni govor i najava teme, predavanje povezano s kulturom i neobavezno druženje na kraju. Svidio mi se koncept i strast s kojom su se okupljanja organizirala. Teme sastanaka uvijek su bile zanimljive, vezane za zavičaj i, najvažnije, kvalitetno obrađene i prezentirane. Razina predavanja bila je ozbiljna samog početka djelovanja Društva. Pronašao sam se u takvoj ideji druženja, svidjela mi se. Nastavio sam dolaziti.

* Dugogodišnji predsjednik Vladimir Kolesarić se povukao i Zavičajno društvo izabralo je vas za predsjednika. Zašto ste prihvatili dužnost predsjednika Zavičajnog društva Virovitičana u Zagrebu?

- Dolazim na sastanke desetak godina, prilično redovito. Cijenim ideju zavičajnog okupljanja i povezivanja s kulturom. S vremenom sam se i aktivno uključio u neke aktivnosti. Kada se počelo razgovarati o „sljedećoj generaciji“, uključili su i mene u raspravu. Činilo mi se neprimjerenim da izbjegavam odgovornost ili prebacujem na druge brigu o Društvu. Društvo ima tradiciju i kontinuitet. Vjerujem ga treba sačuvati i dalje razvijati.

* Kao predsjednik, što ćete u radu Društva Virovitičana zadržati, a što promijeniti?

- Društvo je razvilo i ustalilo jednu lijepu tradiciju. To su mjesečni susreti, u određeni dan i vrijeme, sa zanimljivim gostima i središnjim predavanjem; u ljetnim mjesecima imamo pauzu, godinu završavamo veseljem s Oldtajmerima. To se poštuje i ne mijenja se. Jedan od problema koje imamo jest prostor u kojemu se Društvo sastaje. Zahvaljujući dobrohotnosti nekih kompanija i institucija u različitim smo razdobljima privremeno koristili neke lijepe prostore. Nažalost, to nije bilo trajno rješenje. U posljednje vrijeme sastajemo se u prostorijama Zavičajnog društva Međimurja. Oni su izuzetno ljubazni, ali imaju svoj raspored i program, kojemu se mi moramo prilagođavati. Trebat će s njima postići pouzdaniji dogovor o korištenju prostorija ili potražiti novi prostor.

* U obrazloženju prijedloga za predsjednika, Mirko Kovačević naveo je da ste Zavičajno društvo uveli u svijet elektronskih medija. Koliko su mediji važni za budućnost Društva Virovitičana?

- Pokrenuli smo 2012. godine Facebook stranicu Društva i stavili kratku bilješku o sebi na Wikipediju. Time smo dobili veću vidljivost za svoje aktivnosti, kao i nove mogućnosti komunikacije. Društvene mreže, Facebook posebno, na novi način povezuju ljude i prenose informacije. Objavama na stranici Društva najavljivali smo aktivnosti, izvještavali o njima, predstavljali goste kroz intervjue, promišljali i pisali o nekim društvenim temama. Sve je to bilo odmah vidljivo, razmjenjivalo se i prenosilo, izazivalo reakcije i komentare. Održali smo korak s vremenom.

Osim prisutnosti na društvenim mrežama, ne smiju se zanemariti i drugi oblici prisutnosti u digitalnom svijetu. Potrebno je napraviti web stranicu Društva. Treba razmisliti i o digitalnoj arhivi Društva, jer se tijekom vremena skupilo puno zanimljivog materijala koji bi bilo dobro sačuvati. Ne sumnjam da će vrijeme donijeti nove, nadam se i zanimljive, tehnološke izazove.

* U riječima zahvale nakon izbora istaknuli ste zasluge dosadašnjeg predsjednika Vladimira Kolesarića i dopredsjednika Mirka Kovačevića za održavanje kontinuiteta Društva. Kako ste dosad surađivali s njima, a kako ćete ubuduće?

- To što Društvo postoji ovakvo kakvo je danas prvenstveno je zasluga prof. dr. sc. Vladimira Kolesarića i prof. Mirka Kovačevića. Oni su obnovili rad Društva, osmislili i provodili aktivnosti, s beskrajnim entuzijazmom, velikom ljubavlju prema zavičaju te inzistirajući na kulturnim događanjima. Bili su i pokretači i dobri duhovi Društva. Bez njih ono jednostavno ne bi opstalo.

Prof. Kovačević i dalje ostaje aktivan u Društvu. Kao i dosad, organizirat će i voditi Tribine. Njegovo iskustvo i stalni interes za sferu kulture donijet će nam još mnogo kvalitetnih druženja. Prof. Kolesarić bit će i dalje prisutan sa svojim savjetima – i polemikama. Vjerujem da ćemo izvrsno surađivati.

* Očekujete li porast zanimanja za kulturu? Od koga namjeravate tražiti financijsku potporu za Društvo Virovitičana u Zagrebu, od Virovitice ili od Zagreba?

- U doba globalizacije, tj. premreženosti svakovrsnim trenutno dostupnim sadržajima, postoji stanovita prijetnja uniformne popularne kulture koja ugrožava kulturnu raznolikost u mnogim aspektima naših života. Vlastita kultura i kulturni identiteti postaju bitni kao sredstvo protiv utapanja u jednom nametnutom bezličnom identitetu. Društvo Virovitičana postoji na temelju pretpostavke da je upravo kultura ono što nas povezuje, i međusobno i sa zavičajem. Ne znam koliko će nove publike privući naši programi u budućnosti, no nastojat ćemo biti aktualni i obraćati se svim generacijama.

Društvo se financira prilozima članova, no osim samofinanciranja Društvo kao udruga ima i druge mogućnosti. U državnom proračunu postoje sredstva koje se dodjeljuju za projekte u kulturi kroz potpore Ministarstva kulture, a slično je i u proračunu Grada Zagreba. Naša osnovna djelatnost je kultura. Nadam se da bismo odgovarajućim inovacijama u programu, prezentacijom tribina kao projekta u kulturi, praćenjem natječaja i sudjelovanjem na njima mogli dobiti neka dodatna sredstva za programe koji nam se budu činili osobito vrijednima. S obzirom na to da Društvo Virovitičana djeluje u Zagrebu i pridonosi, nadam se, njegovoj kulturnoj ponudi, zagrebački Gradski ured za kulturu bio bi prva adresa na koju bismo se obratili za dodatno financiranje. No za neke projekte, koji povezuju Viroviticu i Zagreb, mislim da bi bilo opravdano tražiti potporu oba grada.