Banner
Milošević: Milanović iznevjerio povjerenje birača
Banožić: Ne impresionira me glumatanje fakina sa zagrebačkih ulica
Plenković pozvao OLAF i DORH da stanu pred mikrofone ako imaju nešto
Plenković pozvao Raspudića na covid-odjel i nazvao ga besramnim licemjerom
Raspudić: Pozivam premijera na sučeljavanje, a ne paradiranje kroz bolnice
Quo vadis, Aida? proglašen najboljim europskim filmom
Studentima od 1. siječnja minimalna satnica 29,30 kuna

  Aktualnosti

Nesuđeni dobitnik javnog priznanja Pakraca: Ponosim se da zbog mene nitko nije zavijen u crno i nitko nije suzu pustio.

  Nenad Jovanović/Novosti           25.03.2016.         1648 pogleda
Nesuđeni dobitnik javnog priznanja Pakraca: Ponosim se da zbog mene nitko nije zavijen u crno i nitko nije suzu pustio.

Na sjednici pakračkog Gradskog vijeća, koja je održana 8. ožujka, raspravljalo se o dodjeli javnih priznanja povodom Dana grada, a jedno od njih je i ‘Pečat Grada Pakraca’. Kako stoji u Statutu, riječ se o priznanju koje se dodjeljuje fizičkim ili pravnim osobama za osobit doprinos u duhovnom i materijalnom razvoju Grada. Upravo za ovu nagradu bio je predložen Ivan Hiti, pripadnik HV-a, koji je 1992. godine, usred ratnih dešavanja na tom području, rukovodio operacijom spašavanja kulturne baštine iz Vladičanskog dvora u Pakracu. U trenutku kada se ta odluka trebala izglasati, došlo je do razilaženja među vijećnicima i rasprave da li je Hiti uistinu dobar izborpiše tjednik Novosti.

- Nadao sam se da će gospodin Hiti dobiti ovo veliko priznanje Grada Pakraca zbog svoje uloge u spašavanju najvrjednijeg kulturnog blaga te da ćemo se barem na simboličan način odužiti čovjeku koji je imao toliko hrabrosti i mudrosti u tim vremenima – kazao je u razgovoru za ‘Novosti’ Nikola Ivanović, vijećnik iz redova srpske manjine.

Ivanović je pojasnio kako su Klub HDZ-a i nezavisni vijećnici istaknuli da Hiti nije dostojan nagrade zbog svojih izjava medijima i u dokumentarnom filmu Branka Lazića ‘Biti ili ne, Ivan Hiti’ koji je nedavno prikazan na festivalu dokumentarnog filma ZagrebDox.

Kako kaže Ivanović, jedan od vijećnika, koji je bio svjedok dešavanja 1991. i 1992., iznio je kontradiktorne informacije koje su unijele pomutnju među okupljene. Taj vijećnik smatra da se prenaglašava uloga Ivana Hitija te je kazao kako nije točno da je državni vrh u veljači 1992. naredio uništenje biblioteke, jer je on kao lokalni komandant imao naredbu da spriječi bilo kakvo uništavanje Vladičanskog dvora.

- Na sinoćnjoj sjednici sam se nekoliko puta javljao za riječ te sam istaknuo da je spašavanje biblioteke, dijela slika, namještaja i drugih vrijednosti iz Vladičanskog dvora civilizacijski čin i da se zbog toga ponosim gospodinom Hitijem, kao i činom svih onih koji su sudjelovali u toj akciji, a posebno da se ponosim Pakračanima koji su sačuvali ovo blago tokom najtežih mjeseci 1991. i pomogli u njegovom transportu 1992. godine. Nekoliko puta sam istaknuo i da se Grad Pakrac treba ponositi ljudima koji su u ludim vremenima imali mudrosti da rade na očuvanju kulturne baštine kao i da Grad mora raditi na promociji ove akcije – kazao je Ivanović.

Pored Ivanovića, za dodjelu priznanja Hitiju glasalo je još dvoje vijećnika SDP-a. Protiv dodjele je bilo ukupno 10 vijećnika, što nezavisnih, što iz redova HDZ-a i SDP-a, dok je suzdržanih bilo dvoje.

O Ivanu Hitiju pisali smo u veljači 2013. godine. Ivanu Hitiju iz Špišić Bukovice priznanje za spašavanje blaga Srpske pravoslavne crkve

U novom broju tjednika Novosti objavljen je intrevju kojeg prenosimo u cjelosti.

 

Koliko vas je pogodilo odbijanje Gradskog vijeća Pakraca da vam dodijeli javno priznanje za spašavanje vrijednih knjiga iz Eparhijske biblioteke SPC-a tokom rata?

Kada su me o tome obavijestili, bilo mi je smiješno. Odbili su me zato što sam u filmu citirao zapovjednika Miroslava Jezerčića da je naređenje o uništenju biblioteke došlo iz Zagreba i da ga je proslijedio na izvršenje, pa sam na taj način uvrijedio tadašnju vladu ili koga već. Nisam znao od koga je došlo naređenje, a više nema ni Jezerčića da bi to mogao raščistiti. Odluku o nedodjeljivanju titule su donijeli vijećnici HDZ-a, to je njihovo pravo i ja tu ništa ne osuđujem. Nitko nije prorok u svome selu. Još uvijek su svježe uspomene i takva reakcija je za očekivati. Uostalom, ja sam u Bjelovar evakuirao i pakračku gradsku knjižicu. Kada je bila obnovljena prije 10-15 godina, pozvali su me na svečanost i održao sam kratki govor. Neki su to poštovali, ali neki ne poštuju.

Kakve su reakcije građana nakon nedavno prikazanog filma ‘Biti ili ne biti Ivan Hiti’?

Reakcije su bile pozitivne i tu se nema ništa dodati ni oduzeti. Jedino sam očekivao da će film dobiti neku od nagrada. Zapravo, ja sam sudionik filma i ne mogu suditi li je on rađen vrhunski ili ne, ali sam zadovoljan konstrukcijom dokumentarca. Što se mojih sugrađana tiče, sada mi pružaju ruke i to mi je nakon niza godina šutnje pomalo tragikomično, ali je ljudski.

Prigovaraju vam i da ste preuveličali svoju ulogu.

Pakrac je oslobođen dva-tri dana prije nego što sam spašavao knjige. Nisam znao u koga mogu imati povjerenje. U tim trenucima morate se snalaziti i u trenu donositi odluke. Sada su se pojavili neki koji tvrde da su oni čuvali knjige, a spominje se i neki žuti kombi koji je, navodno, knjige vozio u razmjenu. Možda su ljudi nešto pobrkali, jer tko bi to činio odmah nakon borbi.

Što vas je ponukalo na spašavanje pravoslavnih knjiga? Biste li ponovno postupili kao 1992?

Svakako. Na taj čin su me natjerale uspomene iz mojeg rodnog mjesta, Špišić Bukovice. Tamo su 1944. na sličan način okončale knjige Nijemaca. I tada se našao neki čovjek koji je skupljao knjige koje su novi stanovnici izbacivali iz kuća na cestu, ali su one nakon njegove smrti zapaljene. Nijemci su u mom selu živjeli 200-300 godina, a od njih su ostala samo dva-tri spomenika na groblju. U selu je bilo i pravoslavaca koji su se nazivali Vlasim. Moja obitelj je bila bliska sa svima i nismo se opterećivali ničijim porijeklom. Uostalom, moja majka je porijeklom Mađarica. Jezerčić me te večeri 1992. pitao što sam, Srbin ili Hrvat. Rekao sam da je kroz Hrvatsku prošlo mnogo različitih vojski pa porijeklom slobodno mogu biti i Turčin. Na to se jednostavno ne može utjecati. Ni vi ni ja nismo donosili odluku gdje ćemo se roditi i tko će nam biti roditelji.

Ponosim se da zbog mene nitko nije zavijen u crno i nitko nije suzu pustio. Na početku rata dao sam 15.000 maraka ušteđevine za kupovinu opreme i vozila za sanitet, jer su najužasniji zvuk na ratištu krici ranjenih. Onda sam dvadeset godina vozio stari automobil i nije mi žao. Konačno, a to sam rekao i kada mi je patrijarh Irinej uručivao orden: kad se ruši i uništava, teško je biti moralna vertikala.

Iako je ono što ste učinili nedvosmisleno pozitivno, postoje i drugačija mišljenja…

Na društvenim mrežama je bilo pozitivnih i negativnih komentara. Kao što ima različiti ljudi, tako ima i dugoročnog zlopamćenja. Netko će se olako uklopiti u masu, a netko ipak neće.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Aktualnosti