Nesreća u Đurđu potresla Viroviticu - psiholozi djeci očevicima savjetuju da potraže pomoć

VIROVITICA, 9. kolovoza - Tema gotovo svih današnjih razgovora u Virovitici bila je stravična nesreća na igralištu nogometnog kluba u Svetom Đurđu kada je trener nogometnog kluba ravnajući igralište traktorom, za koji je bio zakvačen improvizirani željezni valjak napunjen vodom, težak više od dvije tone pregazio svoga sina. Slična tragedija u Virovitici i okolici se ne pamti. Mnogi se pitaju da li je nesreću bilo moguće izbjeći. Mještani tvrde da su vodstvo nogometnoga kluba roditelji već upozoravali da se u vrijeme treninga i igre djece na igralištu ne bi trebali obavljati nikakvi poslovi.

Na igralištu i oko njega u trenutku nesreće, prema pričanju očevidaca, bilo je puno djece koja su se tu igrala i pomagala oko uređenje igrališta. U 19.30 sati trebao je početi trening seniorske ekipe. «Djeca su se razbježala, bila su u šoku, trčala su uplakana svojim kućama», kaže nam trgovkinja u mjesnoj prodavaonici.
Roditelji kažu da im djeca od šoka nisu mogla izgovoriti nijednu riječ, gotovu su zanijemili.
Shrvani otac je za vrijeme policijskog očevida sjedio na klupi za rezervne igrače, izbezumljen i utučen, zapomagao dok su mu je utjehu pokušala pružiti uplakana rodbina. Jecanje je paralo tišinu seoske noći: «Joj što sam učinio, još što sam učinio», ponavljao je otac ne mogavši se pomiriti s činjenicom pa je ponovno pozvana hitna pomoć koja mi je dala sedative.

Slika nesreće u mraku igledala je turobno. Dragutin Šantoši, iskusni novinar "Večernjeg lista", koji već dvadeset godina prati "crnu kroniku" je napisao: "Pogled na dječakovo tijelo sravnjeno sa zemljom mogli su podnijeti rijetki.U dvadesetak godina novinarskog rada vidio je bezbroj nesreća, ubijenih, poginulih, no nakon ove koja se dogodila na nogometnom igralištu nije mogao spavati".

Spremačica i kuharica u područnoj školi u Svetom Đurđu, koju pohađa četrdesetak učenika, Dragica Mikulaš jučer je državnu zastavu na školskoj zgradi zamijenila crnom, a upalila je i lampaše na prozoru škole. «Tomislav je bilo drago dijete i poslušan i vrijedan dječak», rekla nam je gospođa Dragica.

Željko Meseš radi kao poslovođa u «Hrvatskim šumama» u Virovitici, jedan je od trenera u nogometnom klubu, vodi klupski šank, i, kao i ostali, radi sve što je za klub potrebno. Kolege o njemu govore kao o uzoritom radniku. Kolege su mu danas dolazile izraziti sućut, pružiti utjehu...

Psihologinju Gordanu Buljan-Flander novinari su pitali kakve će posljedice na djecu ostaviti tragedija devetogodišnjaka kojoj su svjedočili. "Riječ je o apsolutno jakoj traumi, stoga bi braći poginulog dječaka te djeci koja su bila svjedoci nesreće odmah trebalo osigurati stručnu pomoć. Ako djeca zanijeme i ne mogu pričati o onome što se dogodilo, a čemu su svjedočila, to govori koliki je to bio šok za njih. Kada djeca dožive traumu, važno je da emocionalno prorade to traumatsko iskustvo s terapeutom kojem će govoriti o svojim osjećajima, mislima, strahovima. Za djecu nije dobro da zaborave taj događaj i potisnu ga. Zato im je potrebna pomoć psihologa. No, i za djecu iz cijelog mjesta koja nisu vidjela to što se dogodilo, nego samo čula, trebalo bi osigurati kriznu intervenciju, odnosno dolazak stručnjaka Društva za psihološku pomoć koji će s njima razgovarati o tome kaže psihologinja Buljan Flander.