Nespojivi: predstava o talentiranim ljudima, mladosti i Idolovom „Dancing with myself“ – na hrvatski način

Billy Idol osamdesetih je godina na vrlo prpošan način pjevao o svojemu „samotnom plesu“ i svim prednostima samačkoga života. Sudeći po broju samaca koji danas žive u našoj zemlji (ali i širem društvu), dalo bi se zaključiti kako su mladi ljudi prečesto slušali dobrog starog Billyja i objeručke prihvatili njegove stihove te tako stvorili poprilične nerede na natalitetnoj ljestvici. Propitivanjem samačkoga načina života odlučili su se pozabaviti i mladi umjetnici okupljeni na daskama Gradskoga kazališta Požega koji su stvorili duhovitu kazališnu poslasticu – predstavu Nespojivi.

Priliku za pogledati zanimljivi kazališni komad imat će i virovitička publika i to već ovoga petka u sklopu 15. Virovitičkoga kazališnoga ljeta. Prije same predstave (u slatkom iščekivanju tematski privlačne predstave) Marina Mađarević je za Info portal za mlade postavila pitanje-dva ljubaznoj dramaturginji predstave Nini Horvat te glumcu (naše-gore-listu) Mladenu Kovačiću.

Mladene, nakon uspješne predstave Nora – trenutak pobune kojom ste otvorili 15. Virovitičko kazališno ljeto, u Viroviticu dolazite s predstavom aktualne tematike, predstavom Nespojivi. O čemu je riječ?
- Predstava je to Gradskog kazališta Požega s kojim Kazalište Virovitica njeguje dugogodišnju suradnju. Riječ je o predstavi koja se bavi samcima u njihovim tridesetima. Čini nam se da je sve više ljudi u tridesetima solo i propitujemo, na duhovit način, zašto je to tako. Predstava je nastala na glumačkim improvizacijama pod budnim okom redateljice Ive Srnec i dramaturginje Nine Horvat. Dakle, uloženi su jedan zajednički trud i tromjesečni rad.

Nina, kako je nastala ideja za predstavu?
- Od Gradskog kazališta Požega došla je inicijativa da radimo predstavu koja se bavi muško-ženskim odnosima, a redateljica Iva Srnec i ja odlučile smo se baviti samcima. Od bavljenja vezama bilo nam je zanimljivije istraživati zašto je toliko ljudi danas samo. Na početku procesa znale smo da ćemo se baviti samcima u ranim tridesetima, da ćemo imati troje likova i da će svaki od tih likova imati svoju liniju radnje. Likove smo ugrubo osmislile, a onda ih od prve probe nadalje prepustile glumcima Marijani Matoković, Mladenu Kovačiću i Ivanu Grčiću koji su ih dalje uz našu pomoć razvijali kroz improvizacije.

Uz Vas, Mladene, u predstavi glumi još dvoje glumaca mlađe generacije. Kako su podijeljene uloge, kakve likove možemo očekivati na sceni?
- Igraju još i Marijana Matoković i Ivan Grčić. Glavne linije priče koje pratimo su priče Mije, Tihomira (Ivan) i Željka (moja malenkost). Uz monološke ispovijedi svojih problema vidimo i njihove spojeve, druženja s prijateljima, bljeskove bivših, satove joge… Logično je da sve likove igramo mi, a kakve možete očekivati? Žanrovski, predstava je komedija. Živopisne, u najmanju ruku.

Didaskalije ili čista improvizacija? Koliko je zahtjevno raditi na komadu koji uključuje improvizacije i mogućnost samostalnog razvijanja lika?
- Kao što sam rekao, predstava je nastala iz čistih improvizacija. Koje su vođene od strane Ive i Nine. Pa smo brusili svatko svoj lik, smišljali ga i kreirali, zatim dolazili s tim na probe pa ponovno improvizirali. Pa je onda nastao tekst po kojem igramo i ima jako malo mjesta za improvizaciju, ali nađe se uvijek. :) Zahtjevnije je nego na uobičajen način gdje je tekst gotov. Ponekad trebaju tjedni i tjedni rada da dođemo u fazu u kojoj si s gotovim tekstom na prvoj prvcatoj probi. No, nije nezanimljivo. Izazovno je i samostalnim razvijanjem svoga lika možeš pokazati neku dodatnu dimenziju kreativnosti.

Nina, kako je tekao proces pripreme za predstavu? Je li kazališna ekipa koja je radila na ovom komadu zdušno proučavala „stanje na terenu“, propitivala stvarne ljubavne odnose i životne stilove samaca? :)
- Inspiraciju smo crpili iz vlastitih iskustava i ljudi oko nas. Često bismo se na probama raspričali i diskutirali o ljubavnim odnosima i onda kroz te razgovore dolazili do ideja koje bismo dalje razrađivali (a mi i jesmo na terenu, hahahahaha!).

Jedno istraživanje iz 2013. godine donijelo je informaciju o 700 tisuća samaca u Hrvatskoj (broj je danas zasigurno i veći). Je li „soliranje“ postalo društveni problem ili društveni trend?

Mladen: Lik u predstavi se bavi brojevima i barata točnim informacijama o razvodima, vjenčanjima... Za detalje bi valjalo doći u petak pogledati predstavu. :) E sad, je li soliranje trend? Mislim da je trend otuđivanja u virtualnom svijetu naspram onoga pravoga nešto s čim bismo se većinom svi mogli složiti. Počinjem od sebe. Soliranje kao problem je ako je netko usamljen, a silno želi biti u vezi, braku… Inače ne vidim problem. Vidim nečiju odluku da bude sam/a iz xy razloga i u tome ne mora biti ništa loše. Netko se uzme s prvom osobom koja naiđe, nekome nitko nije dovoljno dobar, a netko ne zna ni sam što hoće.

Hoće li se mladi ljudi moći prepoznati u likovima?

Nina: Mladi ljudi će se sasvim sigurno prepoznati u mnogim situacijama, ali neke stvari, poput, primjerice, samoće, su univerzalne bez obzira na godine pa se u njima mogu prepoznati sve generacije.

Mladen: Hoće. Prepoznaju se i mladi, a i oni ne tako mladi. Ljubavi, propale, nesuđene i svakakve su zaista univerzalno ljudsko iskustvo pa su do sada reakcije na predstavu odlične. Mladima će bliži biti pojmovi kao što su Tinder i cosplay, ali smo se potrudili da bude razumljivo i generaciji koja ne ljubuje online. Mislim da smo u ovoj predstavi uspjeli baš u tom prepoznavanju sebe i ljudi oko sebe, i to više nego što smo mislili na početku.

Mladene, kakav je osjećaj vratiti se na „domaće“ kazališne daske i pred virovitičku publiku?
- Uf… Prvenstveno lijep, uvijek. Ali tu je obitelj, prijatelji, kolege, poznanici... Dakle, pomalo ''premijerno''. Mrvicu veći pritisak nego negdje na gostovanju. Tamo ja ne znam ljude, oni ne znaju mene i utoliko je opuštenije. :) Svejedno se veselim petku u 21 sat.

Više o predstavi možete pročitati na službenoj Facebook stranici.

Ne preostaje nam ništa drugo osim poželjeti ekipi Nespojivih ugodnu atmosferu na virovitičkim kazališnim daskama (ali i izvan njih), a svim „nespojenima“ koji će doći na predstavu u Kazalište Virovitica poželjeti kakvo buduće „spajanje“ iz snova. Tko zna, možda se upravo ovoga petka (15. lipnja u 21 sat) promijeni nečiji samački status. :)