Sabor: U srijedu izjašnjavanje o amandmanima na paket poreznih zakona
Bernardić: Vladina porezna reforma je prodavanje magle i SDP je neće podržati
Vasilić: Pred jedinicama lokalne samouprave vrlo stresno razdoblje
Gordana Buljan Flander dobitnica Nagrade za životno djelo za promicanje dječjih prava
Dugine obitelji traže da se omogući udomiteljstvo istospolnim parovima
Vlada suglasna s HDZ-ovim prijedlogom sniženog PDV-a na elektronske publikacije i mahunarke
Za uzgoj goveda, koza, ovaca i peradi 24 milijuna kuna

Nered


  Slaba točka           Biljana Kovačević           30.04.2018.         1768 pogleda
Nered

Slaba točka, novela u nastavcima
Nered, treći dio
Prethodna poglavlja

Bolovala je. Jedino društveno zbivanje u njenom životu bili su kontrolni pregledi. Tada bi malo zavirila izvan okvira svoje sobice, udahnula svježinu zraka i šum šume što se protezala duž ceste. Gledala bi na proplanke i ovce kako bezbrižno pasu. Promatrala je kuće i zamišljala kakvi ljudi u njima žive i kakav život vode. Kakvi su snovi njima ispunjeni ili srušeni?

Na svoje se nije više ni osvrtala. Prihvatila je svoj križ i savijala se pod njegovom težinom. U njoj nije više bilo ni trunke radosti, ni veselja. Znala je da tako ne mora biti i da sama sebe samo može podići. No, ipak joj je bila draža njena tuga i bol od iskričave radosti što poziva na druženje. Svuda oko nje je bio nered. Izvana i iznutra. Neki pametni ljudi su rekli kako je ono izvanjsko samo ogledalo onoga što se u nama zbiva. Našeg emocionalnog nereda. No, njoj je bilo svejedno. Nije više marila ni za što. Tupo bi gledala nagomilanu prašinu po ormarima, nezaliveno cvijeće, raspremljene krevete i veš što se stalno i stalno nakupljao i nikako nije mogla uhvatiti korak s njime. Nije ju više bilo briga ni za nepokošenu travu niti za prvo ispijanje kave. Svaki dan je bio težak kao kamen i koliko god se saginjala nije ga mogla zbaciti. Samo se koprcala u vlastitom košmaru sjećajući se dana kada je čak i druge maltretirala svojom potrebom za savršenom čistoćom i redom, redom koji se redovno pretvarao u nered, sve dok ne bi više otupjela i sneno zatvarala oči čekajući da prođe još jedan dan.

Jedne noći sanjala je neki dvorac..znala je da je dvorac, iako ga nije vidjela. Sve je bilo mračno i pusto. Hodala je njegovim hodnicima u potrazi za bilo kakvom zrakom svjetlosti ili naznakom života. No, bila je sama. Ono što se potom dogodilo, bio je najstvarniji san od same stvarnosti. Odjednom ju je tama počela gutati. Strava koju je pri tom osjetila bila je doživljaj koji je ikada doživjela na javi i u svom životu. Kroz um joj je grčevito prolazilo „Progutat će te tama“ i tada je u onom bjesomučnom pokušaju da ju izbjegne, da pobjegne od nje, da ju netko spasi, u djeliću sekunde shvatila tu rečenicu, koju je znala čuti na TV-u ili u pričama ...“pojela ga tama“ . I u toj igri između sna i jave za koju nije znala što je što, očajnički je ispustila krik „mama“!!! „mama“!!!... i tada se neznajući kako vratila u tamu svoje sobe jer je bila noć i neutješno pokušavala objasniti što joj se dogodilo i s koje strane mraka se nalazi.

Osjećala se potpuno bespomoćno. I nije željela čistiti taj nered. Buljila je u te naslage prašine istodobno videći i nevideći ih. Nije imala snage dignuti ruku i pobrisati je. Mislila je čemu sve, kad će nova prašina opet pasti. Nije ju više oduševljavao blistav sjaj plohe nakon čišćenja. Smatrala je da bi u tom slučaju i sebe mogla staviti na policu s knjigama, blistavu i sjajnu čekajući da joj se netko divi ili ruku koja će ju onako samo u prolazu zadivljeno pogledati i ponovo vratiti na mjesto.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Slaba točka



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: