Nema pilota u avionu

Aiplane! (u nas prevedeno Ima li pilota u avionu) poznata je filmska parodija iz pera Jima Abrahamsa, Davida Zuckera i Jerryija Abrahams. Komedija koja je 1980. naišla na izvrstan prijem kod publike, ali i kritičara ismijava, kao i njen nastavak, razne filmske klasike poput Ralja, ET-a, Ratova zvijezda.

I što se toga dijela tiče ima puno veze sa situacijom u lijepoj našoj i događajima u proteklih nekoliko dana. Naime, promotre li se vijesti kojima, sve da i hoćemo, naprosto ne možemo pobjeći prvo što mi pada na pamet je- tko se ovdje šali? Drugo logično pitanje je - tko točno vodi ovu zemlju i još važnije kuda? Jedna od vijesti je da žene ove zemlje nisu ravnopravne i da neke u mirovinu mogu sa 65., a druge s 55. godina. Jasno, ranije će u mirovinu saborske zastupnice, dok će recimo maserke na svoje radno mjesto dolaziti deset godina duže. Šala? Ne, a napomenuti treba da o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju ne glasaju maserke.

Nije nikome mogla promaknuti niti vijest o nasmješenom bračnom paru Pevec koji s lisicama na rukamam idu na suđenje između ostalog i zbog optužbe da su u dvije godine na privatni austrijski račun uplaćivali povrat poreza koji je pripadao tvrtki Pevec i tako utajili 3,8 milijuna kuna. Prema nekim informacijama obrana gospodina Peveca zasniva na tome da on nema pojma što je njegova supruga, s kojom je u braku desetljećim, ‘prtljala' s tajnim računima. Šala? Ne. Iako malo 'baca' na sapunicu. I to ne tursku. Istovremeno se otkiva kako su drugi gospodin i gospođa- Ivo i Mirjana Sanader iznajmljivali stan u New Yorku za 6 tisuća dolara mjesečno. On se primanja odrekao. Ona je profesorica. Uskoro očekujem objašnjenje da je to bračni par iznajmio na svoje ime, ali zapravo ga je plaćao Neven Jurica kako bi prebili karte koje je Jurica kupio Sanaderovoj kćeri, a zapravo je htio kupiti njenom dečku jer mu je on pomogao oko nekih poslova dok je sa Sanaderovom kćeri živio u New Yorku u tom stanu. Ali samo vikendom.

Istoga dana, dok bivši premijer dječjoj ekskurziji pokazuju Sabor, sadašnja premijerka na izglasavanju proračuna čudi se što joj svekoliko pučanstvo ne plješće jer je proračun za 2011. donesen, a ‘tek je studeni'. Šala? Ne. Premijerki izgleda nije jasno da što se mudrog dijela naroda tiče bilo bi bolje da proračuna niti nema te da ne oduševljava njegovo donošenje u studenom uz deficit od 14,8 miljarde kuna i hrpu nejasnih ideja koje sadrži. I bez jasnih rješenja kako se ne izvući iz recesije, već preživjeti. Savjetnički tim za gospodarstvo te iste premijerke tvrdi kako nakon donošenja gospodarskog programa oporavka (koji samo što nije obvezna literatura na ekonomskim školama diljem svijeta) nema više nikakvog utjecaja na Vladinu ekonomsku politiku. No, i dalje se zovu savjetnicima premijerke. I zapravo mogu izjaviti što god im srce poželi jer utjecaja nemaju.

Što je zbilja šteta, jer je na skupu ekonomista u Opatiji jedan od savjetnika, Željko Lovrinčević, dobro primjetio kako je Vlada ta koja mora preuzeti odgovornost, jer je ustrajanje na konsenzusu svih sa svima nemoguć zadatak. Šteta što ga nitko ne doživljava. Kulminacija gotovo nevjerojatnih vijesti ovoga tjedna jest onda kako optužbe donedavno vjernih suradnika na račun Sanadera o izvlačenju novca iz državnih tvrtki neće proći jer njegova potpisa nema nigdje. To već graniči sa znanstvenom fantastikom, ali i dalje nije šala. Rubrika ‘vjerovali ili ne' je mačji kašalj za vijesti iz male nam zemlje u samo 48 sati. Osim, ako za sve nisu opet krivi mediji koji nepotrebno uznemiravaju visoke dužnosnike koji ni kavu ne stignu popiti te lažu građanima Hrvatske da je situacija teška, a zapravo nije.