Smatram da nemam koronavirus i da nisam opasna za okolinu, no to ne mogu tvrditi da stopostotnom sigurnošću. Isto važi i za sve ostale sugrađane, susjede, prijatelje, znance.
I sve dok je tako, poštovati ću preporučene mjere. Držat ću se propisanog razmaka u trgovini, bez obzira što smatram da nisam nikakva opasnost za ostale. Tako se ponaša većina, ali uvijek se nađe neki kreten koji misli da je pametniji od ostalih.
Danas u jednoj od trgovina, takozvano malom Konzumu, onom u interpolacijskoj zgradi kraj Gradske uprave, stariji lik, ima sigurno više od 65, stoji drugi u redu na blagajni. Iako su na podu polijepljene trake u razmakom od dva metra, nabio se na blagajnu i na ženu ispred njega.
Trgovkinja ga pristojno zamoli da se malo udalji.
- Zašto?- pita on.
- Takva su pravila - strpljivo mu objašnjava trgovkinja nešto što i vrapci na grani znaju
- Pa nemam šugu, neda se on.
- Znam da nemate, ali ako se ne budemo pridržavali mjera, zatvoriti će nas.
Dok su vodili taj razgovor, stari je došao na red, bez da je odstupio milimetar u nazad.
Nije taj stari jedini. Vjerujem da takvih slučajeva ima more. Ali se pitam zašto? Čemu otežavati i onako tešku situaciju posebice onima koji rade? Nitko od nas nije sretan ovakvim stanjem. Potrebno je samo malo kulture i tolerancije, trunka poštovanja prema onima koji rade svoj posao.
Zar je to tako teško?
