Sabor u četvrtak o državnom proračunu za iduću godinu
Divjak: Jedini sustav u koji moramo ulagati jest sustav odgoja i obrazovanja
Mrak Taritaš: Rebalans proračuna prava slika Vlade - tri godine bez ozbiljnih reformi
Aladrović obećao pravedniji i objektivniji sustav plaća u javnim službama
Prosvjed sindikata obrazovanja: Nemamo pravo odustati, idemo dalje!
Ministar Marić hvali se odgovornim upravljanjem, oporba kritizira
Maras o sastanku Plenkovića i Bandića: "Ruka ruku koruptivnu mije"

Neka jutra bi trebala samo preć u večeri


  Priča           Mariza Maini/Zagreb           20.08.2008.         1363 pogleda
Neka jutra bi trebala samo preć u večeri

Iscijedit ću te riječi makar mi bile posljednje, pa možeš onda gradom pričati o pripitomljenoj pošasti koja ti se pod nokte zavukla. Znaš da krijem nemani u svim džepovima u koje zavučem ruku, i izvlačim ih kao adute iz rukava kada se opet ne poklope pik i sedmica. Zadnjeg novčića kojeg sam na tom stolu ostavila, da ga ne bi opet uzalud u fontanu ubacila. Nema koristi od okretanja leđa i mrmljanja želja samom sebi u bradu.

Jer ako ne odzvone dovoljno glasno neće te nikad sustići, poput jeke koja se sklupča negdje u nekom klancu pa onda izbije van puno dalje. Primit ću jednom to tvoje pismo, i pisat ćeš o božurima, pisat ćeš o tome kako još nikad nitko se nije usudio poput mene pokrasti te, a onda te sačekati bez da se uopće pokuša riješiti dokaza. Pisat ćeš o ludim nevremenima koja tjeraju pijavice da nacrtaju naše simbole na razrušene krovove. Sanjat ću sve te tvoje opise, dok ne dođeš i pritisneš uza zid sve moje izgubljenosti.

Lutam ponekad po tim odajama koje sam sama, golim strahovima i porocima potonulih dana izgradila. Nemam tada ponosa, nemam tada obzira. A ti bježiš pa se opet vraćaš, tako ukrug sve dok ne ostanem bez lanaca.

Pitaj me sad koliko je još ostalo krugova i moj odgovor će biti nula. Sve dok zora ne pokuca. I dok prva zraka sunca ne uništi vampira koji svaku noć siše snagu preciznim ubodima. Ponekad u vrat, ponekad iza koljena. Zna da sam tamo najslabija. A ja se borim s njim i čuvam ta skrovišta, za onaj dodir jagodice koja ostavlja ožiljak bez kojeg više nema  pameti. Tragovi ludosti, no bez nje sigurno ne bi bilo ni stvarnosti.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priča



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: