Pjesmom Noć kada sam preplivao Dunav, kako je to već uobičajeno na koncertima u Hrvatskoj, Đorđe Balašević započeo je koncert u Virovitici. Na TVIN-ovom rukometnom igralištu skupilo se približno tri tisuće ljudi, svih dobi, pristiglih iz svih krajeva Hrvatske i Slovenije. U Viroviticu su stigli iz Zagreba, Osijeka, Splita, Ljubljane, Maribora, Rijeke, Varaždina, Koprivnice, Čakovca, Valpova, Donjeg Miholjca, Daruvara, Pule, Čakovca i tko zna odakle sve ne. Bili su i fan klubovi Remorkeri iz Zagreba, Presretači iz Osijeka i Optimisti iz Splita. «Dobra večer, nije me bilo 18 godina u vašem gradu. Evo me, malo sam omatorio», kazao je panonski mornar nakon što nam je ponudio sto dukata. A onda je uslijedilo:
A ja sam često pevao u Virovitici
I dobro prošao
I da su strme litice svud oko Virovitice
Opet bi došao
U Virovitici ne postoje pritisci
I žive mirno svi kao hipici, u Virovitici
«Kada sam napisao tu pjesmu, oni koji je nisu razumjeli pitali su me zašto spominjem litice oko Virovitice kada njih nema. Netko ih je u međuvremenu podigao i ja nisam mogao pjevati u vašem gradu. Onda su one odjednom nestale. Srećom, više ih nema i - evo me!"», rekao je Đole.
Rani mraz
Bila je to hrvatska promocija njegovog novog albuma «Rani mraz» na kome se nalazi glazba iz još uvijek nesnimljenog filma o Vasi Ladačkom. Iako se na tržištu novi CD s dvanaest skladbi pojavio u svibnju ove godine publika je zajedno s njim otpjevala gotovo sve pjesme Aco-Braco, Kere Varošanke, Bože, bože, Čivutski vrt, Ja vas kanda znam, Kao rani mraz i Maliganska kao da je riječ o pjesmama koje zajedno pjevaju već godinama.
Otpjevao je Đorđe Oprosti mi Katrin, Panonskog mornara, pa Uticaj rođaka na moj životni put i Priču o Vasi Ladačkom, onda Miholjsko leto, Ringišpil, Divlji badem i Slabo divanim mađarski. Sjetio se i Bože zvanog Pub, Lepe protine kći i Pesme o jednom petlu. Fanovi su uzvikivali imena pjesama, dobacivali ceduljice s naslovima, skandirali refrene. Na jednoj je ceduljici pisalo Ilona. Pročitavši to uhvatio se za glavu i rekao: «To davno nismo svirali, ajmo jednu strofu». Ipak je otpjevao cijelu pjesmu.
Jedna je djevojka iz Remorkera bilježila sve pjesme, redom kako ih Balašević sa skupinom vrsnih glazbenika izvodio.
Đole je opet dobio nekoliko majica i plišanih lutaka, a od negdje je doletjela i putovnica. Kada je pjevao Neke nove klince netko mu je na pozornicu bacio bijelog zeca.
Kiša pada gdje bi išli sada
Oko 23 sata na grad spustio snažan pljusak, ali to nikome nije smetalo. Ispričao je slučaj kada se u Koprivnici prošle godine kada se za vrijeme koncerta sručila kuša iz solidarnosti prema publici polio mineralnom vodom.
»Ima puno pjevača koji na koncertu viču: Ajmo sada ruke gore. Ja od vas ne tražim da dižete ruke nego glavu», rekao je Balašević najavljujući jednu od pjesma.
Đoletov koncert će za dvoje mladih iz okolice Bjelovara ostati u nezaboravnom sjećanju. Nebojša Grgurac (23), student PMF-a u čast Đoleta zaprosio svoju dvadesetogodišnju djevojku Maricelu Jovanović.
"Sjetio sam se one Đoletove pjesme Sad ili nikad, idem da zaprosim jednu djevojku, iz Provincijalke. Marcela je cijeli dan bila tužna, zamišljena. Znao sam da mi želi nešto reći, da me voli, ali nije imala snage za to, pa sam to ja odlučio učiniti za oboje. Došao sam u svoje selo, pobrao sam sve ruže dedama i bakama, ljutili su se na mene i ruke su mi bile pune trnja, ali vrijedilo je. Došao sam svojoj voljenoj sa ogromnim buketom od trideset ruža u kafić gdje radi i dao joj čestitku u kojoj stoji da je moj anđeo, da ne postoji nitko poput nje, da je jako, jako volim i da ne mogu bez nje", ispričao je Nebojša.
Na kutiji od kokica napisao je : «Đole, tebi u čast, danas sam zaprosio moju djevojku», i bacio na pozornicu. Đorđe, je podigao kutiju, pročitao poruku i pitao: «Pa, je li rekla "da"?" A kada je dobio potvrdan odgovor mladom je paru otpjevao Poslednju nevestu, a nešto kasnije i Provincijalku. Sedam minuta nakon ponoći sve je završilo sa Odlazi cirkus... Đole je pjevao tri sata i deset minuta.
Na posljetku
Valja na kraju dodati i savršenu organizaciju koncerta, odličan razglas koji je omogućio potpuni doživljaj i ljubaznost svih onih koji su bili zaduženi da nam nekakvi "tipovi spremni na sve gadosti" ne pokvare ugođaj.