Inicijativa »U ime obitelji« protuustavna je i protivna Zakonu o suzbijanju diskriminacije, i zato Vlada treba odbiti zahtjev za raspisivanjem referenduma o ustavnoj definiciji obitelji, premda je inicijativa jučer objavila da je prikupila dovoljno potpisa.
Članak 3. Ustava: »Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, (...), poštivanje prava čovjeka, (...) najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava«.
Ako su sloboda, jednakost i ljudska prava najviše vrednote, kako se nekome može ograničiti s kim će u brak? Članak 14 Ustava: »Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, (...) društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki«. Ako su »svi jednaki«, kako se netko smije, a netko ne smije ženiti?
Članak 35: »Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti«. Ako se jamči, kako netko drugi može intervenirati u tuđe intimne odluke?
Članak 61: »Obitelj je pod osobitom zaštitom države. Brak i pravni odnosi u braku, izvanbračnoj zajednici i obitelji uređuju se zakonom«. Ako je obitelj - ne brak - pod osobitom zaštitom, a brak se uređuje zakonom, kako bi se mogao urediti ustavom i poistovjetiti s obitelji?
Članak 62: »Država štiti materinstvo, djecu i mladež te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojan život«. Ako je u tradicionalnome braku nasilje toliko rasprostranjeno, zašto da država i istospolnim brakovima ne dopusti da pokušaju harmoničnije »ostvarivati pravo na dostojan život«?
Definiranje braka kao »životne zajednice žene i muškarca« može se tumačiti i kao segregacija iz Zakona o suzbijanju diskriminacije. Točka 2. članka 5.: »Segregacija u smislu ovoga zakona predstavlja prisilno i sustavno razdvajanje osoba po nekoj od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga zakona«.
Članak 1. stavak 1.: »Ovim se zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka RH, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti, boje kože, spola, (...), bračnog ili obiteljskog statusa (...), rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.«
Ustavno definiranje braka kao »životne zajednice žene i muškarca«, očito bi »prisilno i sustavno razdvajalo« po kriteriju spola, bračnog ili obiteljskog statusa, rodnog identiteta ili spolne orijentacije, pa bi se ustav, od dokumenta koji štiti jednakost i ljudska prava, pretvorio u instrument segregacije.
Dakako da to ne bi bilo prvi put da se - parafrazirajmo Benjamina - dokumenti civilizacije pretvore u dokumente barbarstva, ali demokratske vlade i postoje da sprečavaju regresiju te vrste. I nije li već dosta tog diktatorskog običaja da drugima propisujemo kako i s kim moraju živjeti?
