Milanović: Ovo nije porezna reforma
Marić: Svaku kritiku porezne reforme treba gledati kao pozitivnu
Pametno: Porezi sve kompliciraniji, a njihovo administriranje sve skuplje
Branko Grčić: Nova porezna reforma je skromna
Zeleni poduprli najavljenu mjeru dodatnog poreza na šećer
Kujundžić: Demokratsko je pravo oporbe tražiti opoziv ministara
Vozači, oprez: U parkiranom automobilu izmjerena temperatura od 74 stupnja

Ne bacaj


  Umijeće življenja           Anika Rešetar           27.06.2011.         2717 pogleda
Ne bacaj

„Ne bacaj to! Možda će ti trebati! Nikad ne znaš!", rečenice su koje bi moja majka izgovorila gotovo poput bojnog pokliča. U njima se osim prijetnje čuo još i strah od godina poslijeratnog siromaštva i neimaštine, kad su se još i lonci čuvali i nosili majstorima na krpanje. To danas ne radi naravno nitko, silna nam se roba slijeva iz Kine i Indije, a ni takvih majstora više nema.

Pa ipak, unatoč obilju koje nas okružuje u nama svima čuče strahovi mama i baka pa su nam često ormari, police, regali, ladice, komode, smočnice i kuhinjski elementi zatrpani stvarima koje godinama ne upotrebljavamo. I na njih smo zaboravili, nekako se na njih navikli i više ih uopće ne uočavamo i ne doživljavamo.

Te su stvari jedino uspješne u svakodnevnom ometanju. Guraju i guše one koje nam trebaju i priječe vidik. Stišću pulovere i gužvaju košulje, zaklanjaju pogled na lijepe zdjele i još ljepše vrčeve i tvore često prepreku do brižno zamotanih modnih detalja za svečane prilike na koje smo također zaboravili. Prekriju fino posuđe pa ga ni ne koristimo, a zna se dogoditi i da nam namirnicama čuvanim  za posebne prigode istekne rok uporabe!

I onda svane dan, taj dugo žuđen dan, kad osjetimo da smo spremne, čila duha, hrabre i neumoljive i kad znamo posve sigurno da je ovaj vikend velika čistka. I tad nepokolebljivo i odlučno krenemo u boj: umjesto štita i koplja tek dvije ogromne vreće - prva za stvari koje su dobre, ali ih više ne volimo pa ih poklanjamo prijateljicama i rodbini i druga za one koje su dale svoje i slijedi im kontejner poput groba.      

Zvuči lako, zar ne, ali većina mojih prijateljica ne može to sama činiti pa im dolazim u pomoć poput stroge tete za red! Nježna sam i brižna, ali i odlučna - nema natrag, ma kako teško bilo! Polako se približimo „objektu", pomalo čavrljamo, srčemo nesicu, a ja tješim i ohrabrujem, prijetim i prozivam. „Pa što to čuvaš?" započnem tonom u kojem je i neizgovoreno „Zar te nije sram?", a glasno kažem „Ti zaslužuješ bolje i ljepše!".

Prijateljica se tad zbunjeno okreće, ne zna što će, a ja već grabim slijedeću stvar i onda donosimo odluku kome dotični predmet pokloniti.

I sve tako dok ladica ne prodiše, ormar zasja dubinom, polica otkrije nove mogućnosti, a zadržane stvari zasjaju novim sjajem.. Iz ladica izranjaju i nestaju tako ofucane čarapice, zafarbane gaćice, izblijedjele majice, preuske traperice, staromodan sako i grozne košulje. Zatim: prastare trenirke, nikad nošena haljina i četiri potpuno nove i potpuno demode suknje. A sve to gušilo je dobre komade odjeće koje sad prijateljica nosi.

Previše nije nikad dobro, previše tlači, previše onemogućuje dobar pregled i ubija zaigranost toliko potrebnu da bismo bile dobro odjevene. Previše naprosto smeta. A ono što nam smeta, što nas ometa, što nam ne da da dišemo punim plućima i da raširimo krila treba izbaciti. Iz ormara, iz ladica, iz smočnice i iz života.

Jer, stvari su poput ljudi, s nekima procvjetamo, s nekima uvenemo. I zato treba brižno paziti na dom svoj. Da se u njega ne usele nepotrebne stvari koje onda zauzimaju prostor pa nove prilike  nemaju ni kako ući, ni kamo se smjestiti!

Svako veliko pospremanje zapravo znači veliko promišljanje i sučeljavanje s našim trenutnim životom. A u njemu se znade nakupiti i nepotrebnih stvari i nezdravih navika. Zato ja na početku jeseni radim temeljitu čistku jer početak jeseni i početak školske godine zapravo su moja Nova godina. I tada iz mog stana nestaje sve što je već „dalo svoje" ili me više naprosto ne veseli. I nikada se nije dogodilo da sam za nekom stvari požalila.

Što sam starija, to sam temeljitija, poklanjam sve više i više. Nakon što mi je lopov odnio nakit koji sam namijenila nećakinjama, shvatila sam da za sve u životu postoji pravi trenutak, da ga ne smijem propustiti i sada kad osjetim poriv da nešto poklonim, to odmah i učinim. Jer tratiti vrijeme i prilike velik je grijeh pa nam život počne siromašiti ljudima i prilikama, a kad dajemo, kao da poklone stavljamo na neku ogromnu trpezu, pa nam život postaje velika gozba!  

Kolumna Anike Rešetar objavljena u jesenskom izadnju časopisa Gloria IN specijala (listopad 2010.). Uz dozvolu autorice na portalu Virovitica.net prenijet ćemo i ostale tekstove objavljene u tom listu.

Anika Rešetar je Virovitičanka, rođena 1962. godine. Završila je studij Njemačkoj jezika i književnosti i Komparativne književnosti u Zagrebu. Kao novinar radila je na Radio 101 i na Katoličkom radiju, a kao profesorica njemačkog jezika u Centru za odgoj i obrazovanje u kulturi do 1999. godine te u Zagrebačkoj školi za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu od 2005. do danas. Predavala je Metodiku pismenog prevođenja na Odsjeku za Germanistiku filozofskog fakulteta u Zagrebu. Radila je kao cange manager i konzultant u Večernjem listu od 2003. do 2005. godine. Konferencijski je prevoditelj, položila je ispit pred Komisijom EU za prevođenje u institucijama EU. Trenutno je predsjednik Hrvatskog društva konferencijskih prevoditelja. Prevela je 8 knjiga i veliki broj stručnih članaka.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

MMMM
27.6.2011. 18:33
Dobri savjeti, teško provedivi... Ja imam problema s time, baš bi mi trebao netko vojnički nastrojen pored mene da me pita:"Kada si to zadnji put obukla?" Ja:"Pa prje tri godine na koncertu Rundeka, velika uspomena, ne znam kako da ti bacim..." "A ova majica je uspomena iz osnovne, sama sam je uredila, štitnici za koljena su dok sam trenirala rukomet, komad špage je iz auta dečka u kojeg sam bila prvi put zaljubljena...." Prije bi ja nekog nagovorila da izađe na izbore nego netko mene da pobacam stvari... Grozno, znam...


Još iz kategorije Umijeće življenja



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: