Banner
Reformist Čačić: Sramotno dovoditi u vezu zločinačku NDH s Domovinskim ratom
SABA: Raos izjednačio ustašku NDH s današnjom suverenom i demokratskom Hrvatskom
Oboljeli od rijetke bolesti srca i dalje čekaju dostupnost lijeka u Hrvatskoj
Plenković: Svi dijelimo vrijednosti jednakosti i poštivanja manjina
Milošević: Raosova izjava o NDH je sramotna
Milošević: Raosova izjava o NDH je sramotna
Jutarnji list: Postroženi uvjeti za gotovinske kredite

  Olgine recenzije

Naravno postaje nadnaravno i obrnuto

  Olga Vujović           19.01.2022.         1760 pogleda
Naravno postaje nadnaravno i obrnuto

Ime britanskog književnika Rudyarda Kiplinga (1865.-1936.) neraskidivo je vezano uz dječaka Mowglija u planetarno poznatoj „Knjizi o džungli“ (1894.), pa šira publika praktički niti ne poznaje njegov bogati opus koji sadrži brojne priče za djecu i odrasle, obilje pjesama i četiri romana (u nas su prevedeni „Svjetlost se ugasila“ i „Kim“).

Rođen u Bombayu (današnji Mumbai) u Angloindijskoj obitelji (naziv za Britance koji su živjeli u Indiji) Kipling je s pet godina poslan u Britaniju na školovanje što je za njega, zbog životnih uvjeta u „kući pustoši“ kako je nazvao dom obitelji kod koje je obitavao, bilo vrlo traumatično.

Shvativši da neće steći visoku naobrazbu, Kipling se 1882. vratio u Indiju i u gradu Lahore (danas Pakistan) je do 1889. radio kao novinar. Nakon svađe napušta redakciju i sada odlazi u London gdje se ubrzo ženi. Nakon nekoliko važnih putovanja i duljeg boravka u SAD, 1896. se trajno nastanjuje u Engleskoj (prvo Torquay, pa Rottingdean i konačno Burwash).

Povod mojeg osvrta na Kiplinga jest zbirka priča inspiriranih njegovim boravkom u Indiji koje su pod naslovom „Opsjene i sablasti“ nedavno objavljene u Ilustriranoj fantastičnoj knjižnici Malih zvona (prijevod Leo Beslać, ilustracije Matej Stić, Mala zvona, 2021.). „Inspiraciju Kipling crpi upravo iz bogate kulture te zemlje, iz lokalnih običaja, religija i praznovjerja; koketira s nadnaravnim i fantastičnim te, pretežno pišući u prvom licu, iz pozicije reportera, kombinira novinarski stil s impresionističkim opisima. (…)prvi put u hrvatskom prijevodu, sedam priča koje najvjernije prikazuju jedan od čestih elemenata Kiplingovog spisateljskog interesa: nadnaravno.

Njegova sklonost motivima iz područja onostranog vidljiva je u velikom broju njegovih priča, bilo da se radi o stvarno neobjašnjivim paranormalnim pojavama bilo o prijevarama i opsjenama koje Kipling voli razotkriti na kraju. Uz fantastični element, svaka od ovih priča nosi u sebi niz motiva povezanih s problemima, običajima i odnosima tadašnjeg društva Britanske Indije.“- zapisuje razloge svojeg izbora baš tih priča urednik Marko Radeljić.

Priče su objavljivane u časopisima (1885.-1890.) nakon čega su našle svoje mjesto u zbirkama. Knjiga naslovljena „Opsjene i sablasti“ je urednikova tvorevina, a ne prijevod već postojeće zbirke, pri čemu prateće bilješke olakšavaju prepoznavanje atmosfere i situacije u Indiji krajem 19. stoljeća.

Priča „Grad Grozomorne Noći“ prikazuje jednu običnu vrelu noć u kojoj se teško diše i još teže spava, pa gusto naslagani opruženi ljudi po krovovima i ulicama nalikuju leševima. Oni koju su ikada kročili u gradove sjeverne Indije u sljedećoj će rečenici otkriti da se u stotinjak godina ništa nije promijenilo: „To je spoj najpoganijih vonjeva - životinjskih i biljnih - koje bedemom opasani grad umije uzgojiti za jedan dan i jednu noć.“ Majstorski opisana zagušljiva noć u gradu Lahore pretvara se u zastrašujuću pojavu što je izvrsno dočarano izrazom „grozomoran“ (dreadful). Priča završava dolaskom muškaraca s truplom žene koja je „umrla u ponoć od vrućine“, pa autor zaključuje da je grad postao „mjestom Smrti, kao i mjestom Noći.“

U priči „Kamo je odjahao Morrowbie Jukes“ saznajemo o Selu Mrtvaca, odnosno o odbačenim i izoliranim ljudima, za koje su svi mislili da su umrli od kolere, a oni su samo zamrli; ipak, povratka im u normalni život - nema. Pripovjedač svjedoči kako je slučajno upao u jamu gdje su se nalazili takvi ljudi, ali se ne može izbaviti jer je uspon zbog sipkog pijeska nemoguć, a na rijeci postoje naoružani čuvari. Opisujući životne uvjete ovih nesretnih, odbačenih ljudi koji postaju sve opakiji, naš se junak grozi svoje budućnosti dok riječi njegova znanca emitiraju beznađe: „Nekoć bijah brahman i ponosit čovjeka, a sad jedem vrane “. Radoznalce pak obavještavam da je našeg pripovjedača spasio sluga…

Temama poput spiritizma, magije i prizivanje nadnaravnih moći kojima se navodno pomaže potrebitima, a zapravo se varaju lakovjerni, bave se priče „U Suddhooovoj kući“ i „Dana Daovo Odaslanje“. Posebno je zabavna ova potonja o borbi moći i Odaslanju u vidu mačića (prikazanog prilično demonskim u Stićovoj ilustraciji).

Dvije vojničke priče bave se sablastima i duhovima: u „Ukletim poručnicima“ jedan od poručnik „bulji u dvije bijele Spodobe koje mu đipaju po sobi“ (sjajan odabir izraza!), a drugi stalno nalazi razbacane stvari po sobi, dok se u „Izgubljenoj legiji“ suptilno ukazuje na osvetu (mrtvaca). Sedma priča naslovljena „Znamen zvijeri“ bavi se sukobom Hanumana, štovanog hinduističkog majmunolikog boga i pijanog Fleeta koji je u čelo božanskog kipa utrljao pepeo cigare. Svećenik u hramu upozorio je Fleetove pratitelje: „On je završio s Hanumanom, no Hanuman nije završio s njim.“ I doista, nakon što je gubavac dotakao Fleeta, ovaj se, izgledom i ponašanjem, počeo pretvarati u – zvijer. U konačnici, Fleet se vraća u ljudsko obličje, a Kipling završava priču na pomalo sarkastičan način: „(…)  svakom čovjeku bistra uma dobro je poznato da su poganski bogovi puki kamen i mjed, te da svaki pokušaj drugačijeg odnosa prema njima s pravom zaslužuje osudu.“

Zbirka Kiplingovih priča obilježenih nadnaravnim bavi se ili nečim posve prirodnim koje je stjecaj okolnosti „gurnuo“ prema čudnom, čak čudovišnom ili fantastičnim koje je temeljeno na strahu i dosjetki pa je tako postalo djelom nečije izmaštane stvarnosti.

Ljubitelji priča sasvim sigurno neće ostati ravnodušni prema ovoj zbirci, a meni je osobno silno zanimljiva urednička koncepcija „Malih zvona“, jer mi se čini baš naglašeno važnim predstavljanje (pomalo) zanemarenih autora ili manje poznatih književnih tekstova. Cin, cin.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Olgine recenzije