Na prvi dan 2025., nakon teške bolesti u 73. godini života preminuo je Marijan Tomljanović, stručnjak za financije i računovodstvo, dugogodišnji član i dopredsjednik Hrvatskog pjevačkog društva Rodoljub, član više tamburaških glazbenih sastava, nositelj Nezavisne gradske liste i nekadašnji gradski vijećnik. Pokopan je dva dana kasnije na virovitičkom Gradskom groblju. U profesionalnim vodama bit će upamćen kao vrhunski ekspert, u društveno -političkim odnosima Virovitice kao nepokolebljivi borac za istinu, pravdu i boljitak koji se suprotstavljao vladajućoj oligarhiji i njezinim uskim interesima kad to nije bilo nimalo lako, a u kulturno-zabavnom životu grada kao emotivni svirac različitih žanrova, pjevač raskošnog glasa, iznimno duhovit i uvijek nasmijani zabavljač.
Bio je jedan od rijetkih ljudi u našem gradu u čijem su se društvu jednako dobro osjećali i mladi i stari, i žene i muškarci, i siromašni i imućni, i školovani i neškolovani.
"Dragi Marijane, nakon što si se prije godinu i pol suočio sa svojom teškom bolešću u svemu si i nadalje ostao stari Marijan. Čovjek koji realno sagledava situaciju i donosi racionalne odluke, ali niti tada lišen svog talenta za iznošenje istine kroz duhovite komentare, tada na svoj račun. Koliko god realan, i nadalje čovjek koji nije dozvolio da ostane bez nade, čovjek koji je svoje planove i aktivnosti prilagođavao i najpovoljnijem mogućem ishodu. Posljednji puta kada smo se vidjeli u bolnici u studenom, rekao si mi da si pripremio dovoljno materijala za svoju tradicionalnu ulogu biskupa za Martinje u Rodoljubu, ali da ćeš to iskoristiti za Vincekovo, te da pripremaš dva članka za Rodoljubov glasnik koji bi ove godine trebali izdati povodom sto četrdeset pete obljetnice. Do zadnjega savršeno bistrog uma. Do zadnjega Marijan", rekao je na posljednjem ispraćaju rodoljubaš Vladimir Ferenčević.
Na probama u Rodoljubu/Snimio Emil Gazdek
Biografski sažetak izgleda ovako: U rodnom je gradu završio gimnaziju, u Zagrebu Ekonomski fakultet. Radio je u Tvornici šećera koja se onda zvala Boško Buha, u tadašnjoj Službi društvenog knjigovodstva gdje je prvo bio inspektor, a onda i voditelj poslovnice u Virovitici. Bio je i voditelj Porezne uprave, a nakon toga osnovao je knjigovodstveni servis i na kraju karijere revizorsku tvrtku Koreks koju vodi do umirovljenja 2011. godine. Radio je i kao ovlašteni sudski vještak za financije i računovodstvo. Suradnici s kojima je radio na svim radnim mjestima pamtit će ga kao principijelnog, temeljitog, iskrenog i odličnog suradnika iznimne radne energije koji se dobro snalazio u kriznim situacijama i teškim problemima jasno argumentirajući svoj stav.
Pod sloganom Mi mislimo svojom glavom, a ne stranačkom stegom godine 1997. zajedno s nekolicinom istomišljenika osniva Nezavisnu gradsku listu koja na lokalnim izborima osvaja jedan mandat i donosi osvježenje na virovitičkoj političkoj sceni. „Nezavisna gradska lista skup je uglednih građana Virovitice, nestranačkih, stručnih i moralnih ljudi koji su spremni svoje znanje, volju i sposobnosti u potpunosti staviti na raspolaganje svom gradu i njegovim građanima. Suprotstavljamo se svim oblicima pljačke, otimačine i grabeži i smatramo da se gradskim proračunom može i mora gospodariti bolje i racionalnije“, govorio je Tomljanović.
Za govornicom Gradskog vijeća, rujan 2002./Snimio Goran Gazdek
Građani su njihovu borba za bolju Viroviticu honorirali na sljedećim izborima, u svibnju 2001. kada su na iznenađenje mnogih osvojili dva vijećnička mandata. U Gradsko vijeće tada je ušlo pet vijećnika SDP-a, po četiri HDZ-a i HSS-a, dva HNS-a i po jedno HSP-a i HSLS-a. Dva mandata lista je osvojila i na izvanrednim izborima 2003. godine.
Ali uspjeh i ustrajna borba donijela im je i zločeste komentare i vulgarne objede političkih takmaca. Zlobni i puni jala pokušali su ih na početku difamirati glasinama kako su trojanski konj HDZ-a, a onda i da su igrači SDP-a. „Postalo je već nesnošljivo da nas se kao ne samo deklarativno nego i istinski nezavisne političare stalno pokušava prikazati kao trabante čas ove, čas one stranke. No, kako sam dobrodušna osoba mislim da svim kritičarima zapravo trebamo zahvaliti jer je to znak da smo u svom šestogodišnjem djelovanju postali respektabilni politički čimbenik“, odgovorio im je Tomljanović uz još jedan slogan: Ljudi obraza čista - Nezavisna gradska lista.
Lokalnu politiku označavao bi sferom interesa profita, osobnih probitaka i rješavanja egzistencijalnih pitanja pojedinaca u čemu nije želio sudjelovati. Smatrao je da se svijest ljudi ne može postići revolucijama, već evolucijom, a svoj angažman u politici nazvao je humanističkim.
"Tragedija je kod nas da mi još nismo izašli iz okvira partijskog razmišljanja, jer stranke kod nas nisu suvremene, demokratske, europske ili svjetske, to su stranke koje funkcioniraju po svim načelima partijskog ustroja, dakle bivšeg SK i nema nikakvih razlika u njihovom postojanju i radu, rekao je u jednom intervjuu za Virovitički list.
Članovi Gradskog vijeća iz tog vremena sjećaju se da nije bilo teme, poglavito iz njihove nadležnosti o kojoj nije znalački debatirao i polemizirao. Bio je toliko dobar da su ga čak i HDZ-ovci na svojim zatvorenim sastancima predlagali za mjesto pročelnika za gospodarstvo i financije. Naravno da nije prošao jer nije njihov. A znali su ga i po tome da milsi svojom glavom.
"Široko je bilo Marijanovo polje interesa i nesumnjivih sposobnosti. Kao vijećnik Gradskog vijeća Grada Virovitice, sa neovisne, ali stvarno neovisne liste, kojoj je bio spiritus movens, svojevremeno je dao istinski doprinos cvjetanju još po kojeg cvijeta u ovome gradu. Kao član i opet spiritus movens tamburaškog sastava Evergrini, godinama je bio nezaobilazan u gradu u javnim i privatnim događanja uz pjesmu. Daleko previše za jedan prosječan život, ali Marijanova energija je bila neiscrpna te je zajedno sa svojom Bibom sve do kraja bio ratar, vinogradar i voćar na svojoj očevini u Svetom Đurađu, kako je on volio reći u svojoj državi ST. Georgiji", kazao je Ferenčević.
Čarolija glazbe, emocije i nezaboravna druženja uz pjesmu/Snimio Emil Gazdek
Jedini kolektivitet, osim obitelji, kojem je Marijan ostao vjeran do kraja ja Hrvatsko pjevačko društvo Rodoljub čiji je član od ožujka 1979. godine. Dakle punih 45 godina, i nešto malo više. "U svemu izniman član, koji je kroz sve ove godine dao veliki doprinos da Rodoljub bude to što jest. Godinama dopredsjednik zadužen za društveni život u Rodoljubu. Voditelj, ali i više od toga, alfa i omega tzv. starih tamburaša zaduženih za neobvezni program na druženjima uz pjesmu. Čovjek koji je osmislio, vodio ili barem moderirao svaki takav događaj u Rodoljubu desetljećima. Pri tome ne mogu posebno ne spomenuti njegovu ulogu biskupa pri obilježavanju Martinja i Vincekova u Rodoljubu, događanja koja su zbog Marijana, rođenog stand up komičara, i njegovog doslovno prosvjetiteljskog pristupa obradi pojedinih tema, bili puno više od vinogradarskih običaja. Rođeni zabavljač, odličan glazbenik, spreman podmetnuti leđa i odraditi posao kad god je to trebalo. Istinski ljudski i glazbeni uzor generacijama, prije svega Rodoljubovih tamburaša", podsjetio je Ferenčević.
Ni jedno Martinje bez biskupa Marijana/Snimio Emil Gazdek
Bio je koautor mjuzikla Pojmo rodu za slobodu kojim je Hrvatsko pjevačko društvo Rodoljub obilježilo 135 godina neprekidnog djelovanja. Bila je to priča o njihovim uspjesima, nastupima i putovanjima u različitim povijesnim epohama od 1880. do 2015. godine.
Marijan i Oldtimeri: Njihovi nastupi donosili su duh Virovitice u Društvu Virovitičana i ostavljali su poseban osjećaj sreće i zadovoljstva/Snimio Goran Gazdek
Marijan Tomljanović i Oldtajmeri bili su posebno povezani sa Zavičajnim društvom Virovitičana u Zagrebu. Toga se u nekrolog-objavi na Facebooku prisjetio predsjednik Neven Petrović. "Društvo Virovitičana obnovilo je svoje djelovanje krajem 1999., a Oldtajmeri su prvi put nastupili na božićnom domjenku 2000. godine. Od tada su redovito sudjelovali na svim božićnim domjencima do 2009., unoseći veselje i zabavu svojim tamburaškim zvucima, koji su lijepo zaokruživali svaku godinu. Iako su se povremeno povukli iz aktivnosti, Marijan i Oldtajmeri su se ponovno uključili 2014., a njihov posljednji nastup bio je 2017. godine.
>>> Filozofskom In vino veritas započela svirka u Zavičajnom
Marijan je bio vođa, talentirani pjevač i svirač, poznat po svojoj elokvenciji i sposobnosti da stvori dobar štimung među prisutnima. Njihovi nastupi donosili su duh Virovitice i ostavljali su poseban osjećaj sreće i zadovoljstva. Sreli smo se kada je Marijan primio svoj primjerak „Kronika Zavičajnog društva Virovitičana u Zagrebu od 1999 do 2019.“ . Prisjetio se lijepih svirki i druženja s dragim ljudima koji više nisu s nama. Odlaskom iz aktivnog sudjelovanja, prepustio je mjesto mlađima, govoreći: Jednako su dobri kao i Oldtajmeri", napisao je Petrović.
Na božićnom susretu u Zavičajnom društvu Virovitičana u Zagrebu 2002./Snimio Goran Gazdek
Na sahrani njegovi su tamburaši iz Rodiljuba odsvirali pjesme Svirci moji i Pjesmu rastanka, a zbor je otpjevao Falu. "Hvala ti dragi moj druže za svaku pjesmu, svaku ideju, dosjetku i duhoviti komentar sa kojima si obogatio život Rodoljuba, za sve sate koje si potrošio radeći za Rodoljub i živeći s njim. Hvala ti i za svaki djelić tvog osobnog integriteta sa kojim si kročio kroz ovu sredinu, toliko željnu takve ljudske kvalitete. Moram se na kraju zahvaliti i tvojoj Bibi na njezinom nesebičnom razumijevanju za sve vrijeme koje si posvetio Rodoljubu i iskazati njoj, tvojoj djeci i ostalim najbližima, iskrenu sućut u ime svih nas Rodoljubaša", rekao je na kraju Ferenčević.
