Napuštena soba
Kročiti u nju neću
Tamni krici zovu me
Uvlače mi se u um
Opsjedaju mi dušu
koraci tihi
Sve su bliže i bliže
nikoga nema
Samo dva, tri uma
Ni više ni manje
Uzimaju me k sebi
Oduzimaju dah
Sve je tiho
Ni moj krik se ne čuje
buka mi prodiru dušu
Ni svijetlost ni tama
Ništa se ne nazire
Samo suze u očima
Bol uhvaćena u zamku
Predugo sam čekao
Prazne korake čuo
Samo ja i svijet
I nitko više
Tijelo me ne sluša
želim pobjeći
napuštena soba
tu sam ja.
Dinko Čizik
Tehnička škola, Virovitica
4. razred
