Banner
Reformist Čačić: Sramotno dovoditi u vezu zločinačku NDH s Domovinskim ratom
SABA: Raos izjednačio ustašku NDH s današnjom suverenom i demokratskom Hrvatskom
Oboljeli od rijetke bolesti srca i dalje čekaju dostupnost lijeka u Hrvatskoj
Plenković: Svi dijelimo vrijednosti jednakosti i poštivanja manjina
Milošević: Raosova izjava o NDH je sramotna
Milošević: Raosova izjava o NDH je sramotna
Jutarnji list: Postroženi uvjeti za gotovinske kredite

  Aktualnosti

Nakon 37 godina omiljeni poštar Ivan Mandić otišao u mirovinu

        16.07.2009.         1931 pogleda
Nakon 37 godina omiljeni poštar Ivan Mandić otišao u mirovinu

VIROVITICA - „Ma zvonio sam ja i pet puta, kada je trebalo. Preskakao ograde, javljao se kroz prozor noseći čestitke iz cijelog svijeta. Kad je mirovina stizala, bio sam im draži od doktora. A i oni su meni dragi, kao moja obitelj, svi moji sumještani i poznanici, iz mog rajona - veselo priča Ivan Mandić, omiljen poštar lukačke Općine, koji provodi svoje prve dane u privremenoj mirovini nakon 37 godina provedenih na biciklu ili motoru. Svakodnevno je, s obaveznim osmjehom na licu i svježim vicem, prolazio punih 30 kilometara kroz sela Lukač, Dugo Selo Lukačko, Brezovo Polje, Kapela Dvor i Turanovac, gdje živi sa obitelji, noseći ne samo pisma, čestitke, telegrame, nego i povezujući sela, pomažući sumještanima u mogućim i nemogućim situacijama, pa ne čudi što danas za njim žale mnoge snaše, umirovljenici i prijatelji.

- O, znao sam ja skinuti i jaknu i kapu, pa zavrnuti rukave, kada je trebalo. Pridrži kravu, da je veterinarka oplodi. Baka sama kod kuće, tko će drugi? Kad je u jednom selu muž nasrnuo na ženu jer mu nije dala gemišt, a on radio cijeli dan u vinogradu, odložio sam svoj bicikl okončao moguću tragediju. Nosio sam torbu punu pisama i računa, a vraćao je sa janjetinom, mesom, svježom pogačom s bijelim lukom - smiješeći se prisjeća se poštar Ivo svojih radnih dana, koji mu zbog omiljenih ljudi nedostaju.

- Znate koliko je teška poštareva torba? Petnaest kilograma! Kad sam je, onako mlad i lijep, još mladić, sa dvadeset godina prvi put stavio na rame, uzdahnula je moja sada pokojna majka, da će me torba prevrnuti. Imao sam tada samo 49 kilograma, a eto, me, sad, sa 119 - priča Ivo, koji je na terenu proveo i zime, ljeta, jeseni. Kad je snijeg zameo put, prtio je rajon pješice, noseći punu torbu iznad glave.

- Dva me puta od hladnoće prikliještilo, po tjedan i po dana bio sam potpuno nepokretan, spasili me čudom - govori Ivo, kojega su, kako se očekuje, svi psi naganjali. Ugrizli su ga čak pet puta. Posljednji, prije nepuna tri tjedna. - Za oproštaj, bit će. Vole desnu nogu, ne znam zašto - čudi se Ivo, kojega poznanici hvale po plesu, pjesmi i srdačnoj naravi zbog kojeg i danas, u mirovini, posjeti bar tri fešte tjedno na svom bivšem rajonu. - Kad dođemo, zezaju me, jesam li ja to njegova druga ili treća žena. No ja se samo nasmijem, što ću biti ljubomorna, kad znam da je Ivo moj - objašnjava supruga Julka, velika podrška omiljenom lukačkom poštaru.

- Bio sa sigurno jedini poštar koji je smio poviknuti na svog šefa. Točnije, šeficu. Smio sam biti jako hrabar je mi je šeficom punih jedanaest godina bila kći Ivana - odaje nam Ivo, bivši zaposlenik Hrvatske pošte u Virovitici. Sa svojim je sumještanima dijelio i dobro i zlo, a kako godine prolaze, kaže, viđao je tek po djeci koja su stasala i postajala odrasli ljudi, danas sa svojim obiteljima. - Da se ponovno rodim, opet bih odabrao baš ovaj posao. Ako sam išta naučio, to je da su ljudi dobri i da dobrotu nikada ne smijemo podcijeniti - iskreno poručuje Ivo.

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

Danica
16.7.2009. 15:37
Odličan tekst! Hvala poštaru Ivanu! Na tzv. malim ljudima počiva ovaj svijet i takvim ljudima poput Ivana Mandića treba više publiciteta i pažnje. Oni to više zaslužuju nego tzv. zvijezde i zvjezdice... o kojima se pišu najčešće notorne gluposti time šti se banalnosti pretvaraju u zanimljivosti! Bio neki tekst čini mi se BRIGA ME KOGA VOLI VLATKA POKOS! Da, da, Ivan nam je važniji sto puta od Vlatke-sponzoruše i njoj sličnih!


Još iz kategorije Aktualnosti