Nakon 22 mjeseca oči u oči Ivica Kirin i Iva Anzulović: Zašto još niste izrazili sućut obitelji Palm? Kirin: Nisam još spreman za to. Doći će vrijeme!

U srijedu 21.travnja gradonačelnik Ivica Kirin predočio je rješenje osječkog ureda USKOK-a predstavnicima lokalnih medija koje je njegov ured glasnogovornice pozvao na konferenciju za medije u 13 sati. Po prvi puta nakon 3. lipnja 2019.godine, bili su pozvani i novinari ovog portala koji jedini još istražuju okolnosti smrti pročelnika Siniše Palma i nestanka milijuna iz gradske blagajne. Bila je to konferencija za medije i na kojoj su se, također po prvi puta nakon 22 mjeseca, oči u oči susreli novinarka Iva Anzulović i gradonačelnik Kirin. Upravo tim povodom, radili smo na transkriptu snimke nastale tijekom konferencije za medije te donosimo, kao i mnogo puta do sad, doslovne izjave svih nazočnih, bez ikakve uredničke redakture. 

SAD MOŽEMO RAZGOVARAT OTVORENO

Ivica Kirin: Poštovani predstavnici medija, danas smo sazvali ovu konferenciju za tisak čisto da bih vas izvjestili da smo danas zaprimili rješenje državnog odvjetništva, ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, skraćeno USKOK, odsjeka u Osijeku koji je odbacio kaznenu prijavu protiv mene kao prvog osumnjičenog, drugo osumnjičene Sanje Kirin i treće osumnjičene Vesne Grbac zbog zlouporabe položaja i ovlasti koji su podnijeli prijavitelji Slobodarska stranka Hrvatske, stranka Živi zid, zatim Darko Lešković, Nikola Grmoja Most i Gordana Mišić kao građanin u takozvanom poznatom slučaju Palm koji, evo, svi ste skupa ovdje upoznati o čemu se radilo.

Ono što smo cijelo vrijeme tvrdili, evo, pokazalo se istinitim i potvrđeno je od strane samih nadležnih institucija i u obrazloženju ovoga rješenja gdje je sve navedeno oko činjenica koje su dovele do takvoga rješenja.

Puno toga je izrečeno, ja ne bi ovdje ponavljao, puno toga je i napisano. Samo bi rekao činjenicu da grad Virovitica, s ovim rješenjem i nakon ovog rješenja nastavlja dalje sa glavnim postupcima kako bismo namirili štetu po gradski proračun te vas izvještavam da smo mi pokrenuli postupak protiv poslovne banke, odnosno, Zagrebačke banke na Trgovačkom sudu gdje smo, uz tužbu, i priložili potrebne nalaze sudskih vještaka. Taj postupak se nastavlja kao i ostali svi postupci koji će proizić' iz toga da se, kažem, namiri šteta po gradski proračun koja je nastala.

S obzirom da sada govoriti o šteti od 17 milijona kuna je malo preuranjeno iz razloga što ne može nitko od nas reć' da li je to sad šteta ili nije jer je postupak u, za namirenje šteta u tijeku. Tek kad se završe ti svi pravni postupci, kad vidimo šta smo s njima dobili, onda ćemo moć' govoriti o kojem se iznosu radi, za šta je stvarno oštećen grad Virovitica.

Ono što je sada, još jedanput ponavljam, najveća šteta koja je nastala, bez obzira na ovaj iznos, je šteta ljudskog života. Još jedanput ponavljam, ta tragedija koja nas je sve skupa obilježila ovdje u gradu Virovitici je nemjerljiva zato što je izgubljen jedan ljudski život, nepotrebno. Da se moglo drugačije, da smo svi znali drugačije, možda smo mogli reagirat' ali eto, to je sada trenutno ostane najgora, najgora gorka pilula u nama svima u ustima i danas opet, kao gradonačelnik, moram izlazit' pred javnost i pričat' o nečemu o čemu smo već zadnjih dvije godine intenzivno se kroz medije raspravljalo.

Ono što moram isto tako reć' eto završetkom, donošenjem ovog rješenja, sada napokon možemo razgovarat' otvoreno oko svih onih činjenica što će medije zanimat' vezano uz sam taj slučaj koji je potresao, ne samo Viroviticu nego cijelu i Hrvatsku. Žao mi je, ovoga, zbog toga što se desilo. Da, da smo mogli na bilo koji način, bilo ja ili moji suradnici to spriječit', mi bi to napravili. Ali eto, kao gradonačelnik i kao osoba koja upravlja gradom Viriviticim, to je meni još dodatno i otežavajuća, teška okolnost osobna iz razloga što sam izgubio, osim suradnika, što se to upravo desilo na ovaj način na koji se desio i radi se, zapravo, o iznosu koji izgleda nestvarno ali s obzirom da se to dešavalo u 2013.-oj godini do dve i devetnajste još više je problematično da nitko ništa u našem malom gradu nije znao.

To me jako, ovoga, na neki način, evo i dan danas, da budem iskren, razmišljam oko toga. Mi smo mali grad u kojem se zna o svima nama sve a o mom suradniku, na žalost, očito da nitko nije znao ništa tako da, evo, to je, postavljam si pitanje da svi skupa zajedno moramo uvijek razmišljat' o tim stvarima da se te stvari ne ponove.

Ono što ćemo mi učiniti još nakon ovog sveukupnog postupka u gradu, mi smo u razgovoru sa nadležnim institucijama, prije svega mislim i za državnu reviziju na razini Republike Hrvatske ali i sa Ministarstvom financija, poduzet' ćemo sve one aktivnosti kako se to više nigdje ne bi desilo a ne samo u Virovitici neg' bilo nigdje drugdje. S obzirom da smo vidjeli gdje leže problemi, odnosno rupe u sustavu poslovanja i gdje bi se trebale pojačat' kontrole sustava. Zbog tih rupa mi smo, zapravo, i nekontrole, mi smo, zapravo, i pokrenuli ove postupke i ono što sam rekao - uvijek moramo imati način da budemo zaštićeni. Ne samo što se tiče javnog novca nego i svog privatnog novca.

UVIIJEK POSTOJI MOGUĆNOST MANIPULACIJE

Tko danas može garantirati meni ili vama ili bilo kome drugome da se to neće desit' a pogotovo onima koji posluju u tvrtkama, pogotovo onima koji imaju velike uplate, isplate - uvijek postoji mogućnost manipulacije i moramo ovisit' o ljudskom faktoru. Ono što sad mogu na kraju reć', još uvijek, evo, danas kad sam i to primio rješenje, nikakvo nemam, da vam budem iskren, nikakav osjećaj nemam, ni radosti, imam samo tugu. I sjećam se samo u zadnje dvije godine, sve što se dešavalo, i evo još jedanput se ispričavam svima, naročito vama medijima što vam nismo mogli davat' one informacije koje ste tražili i javnosti ali evo, institucije su imale svoj tempo rada s obzirom da se to bile i opsežne istrage, izvidi koji su se radili, s obzirom da se, bilo je uključeno i tu i puno ljudi,... Znači, evo, ja mogu samo reć' - dobro da je to, evo ga, došlo, da napokon stignemo, skinemo stigmu sa grada Virovitice, da grad Virovitica nije nikakav slučaj i da kažem, evo, još jedanput, potvrdim da se, da ćemo učiniti sve da se to više nikada ne ponovi, ne samo u našem gradu što sigurno da se neće desit' ali, ovoga, nego i u cijeloj Hrvatskoj.

Danas, evo, na žalost, bez obzira na informatizaciju i e-sustav, grad Virovitica još uvijek traži od sada, tražimo od dana kad se to desilo da se ručno dostavljaju svi, znači, papirnato da se dostavljaju svi izvodi. Svi izvodi se ovjeravaju u banci. Na žalost, to je skup, skup postupak koji nas košta jer svaki izvod se naplaćuje al' je to jedini način da ne pregledava ne samo dvoje, troje il' četvero nego da nas pregledava desetoro sve te papire ali kažem - sad kad se to desilo, sad je vrlo vjerojatno malo očekivat' da bi se itko ikad više usudio to napravit'.

Činjenica da cijeli sustav financijski ovisi upravo o onim ljudima koji na njemu rade, koji imaju i odgovornost ali i prava i da uvijek moramo svi zajedno učiniti sve kad se tiče o javnom novcu da učinimo sve da se takve stvari više ne mogu ponovit' i da se ne mogu desit'. Ono što, evo, još jedanput, na kraju kažem, evo, ostali smo za sva pitanja. Mi smo danas dobili to rješenje, ... (nerazumljivo) podijelili sa javnosti s obzirom da je to dosta dugo i trajalo. Ja znam da je nestrpljivost javnosti bila velika ali eto, to vam je tako u svim poslovnim i pravnim procesima sve traje godinama tako će i ovo kod nas. Mi ih, kažem, još čekamo da završimo s našom tužbom pa ćemo onda dalje razgovarat' oko svih onih drugih elemenata koje imamo, evo, to je ono što imam za sad' za reć'. Ostavljam vas otvoren za pitanja ako imate.

NEKAD NEKE STVARI NE MOŽETE REĆ'

I zahvaljujem se na suradnji svim, naravno, medijima što ste pratili sve to, bez obzira što je to nekad možda i bilo iz nedostatka informacija ali dobro je da javnost prati takve slučajeve i time, zapravo, dajemo poruku svima ostalima da niti jedna nepravilnost, niti jedna takva djela neće proć' ispod radara, eto tako, da je s te strane i pritisak koji se, možda, na neki način medijski radio prema institucijama je doveo do toga da se svi ti postupci završe. Tako da, evo, jer kada govorimo o ulozi medija, da ne mislite, bez obzira što se često puta političari obračunavaju s medijima, možda zbog nekih tvrdnji i činjenica. Nekad neke stvari možete reć' ali neke stvari nekad morate jednostavno poštovat' zakon jer ja, sa podnošenjem kaznene prijave sam prihvatio i to da je postupak tajan i da moram do završetka istrage, do završetka istrage moram, jednostavno, ne smijem davati sve one informacije kojima trenutno baratamo a onda to često puta u javnosti ispadne da se nešto prikriva.

Ali, jednostavno, takav je zakon, takav je postupak koji je propisan i toga se moramo držat'. Evo, to je ono što imam za reć' ovdje. Još jedanput ponavljam, kaznenu prijavu, znači, po saznanju, učinili smo sve, kad smo govorili o odgovornosti gradonačelnika, znači, mi smo sve akte, papire, imenovanja, sve je napravljeno onako kako bi trebalo bit' ali jednu stvar ne možete nikad znat' - svi smo mi ljudi od krvi i mesa. Šta će se kome desit' u određenom momentu u glavi - to ne može nitko znat'. Znači, ovisim o tom ljudskom faktoru a da se taj ljudski faktor ne bi desio, zato moramo koristiti sve tehnologije, sve ono što je dostupno i, što se kaže, i više, više sustava kontrole da se jednostavno takve stvari spriječe. Evo. Hvala vam, još jedanput, na svemu i što ste došli, šta drugo da kažem.

 *****

 Goran Gazdek (Virovitica net): Je l' možemo dobit' pismeno to rješenje?
Kirin: Dobit' ćete, dobit' ćete,.... (u isto vrijeme nekoliko ljudi priča) Dobit' ćete obrazloženje, ja sam sad tu ovu stranicu.... Jedino morate shvatit' da zbog imena koji se spominje.... Ne ovi, koji nisu vezani za grad moramo zatamnit' jer jednostavno....
Gazdek: Nije problem.
Kirin: Da, da, to, ali obrazloženje, ono kak' je bilo navedeno dobit' ćete. To je slično, vidjet' ćete u obrazloženjima, dobio sam od Ministarstva financija, dobio sam,... Dobit' ćete sad svu dokumentaciju sad' koja vam je potrebna da jednostavno vidite kako se to dešavalo i šta se dešavalo.

*****

Iva Anzulović (Virovitica net): Kada kažete da ćemo dobiti svu dokumentaciju, na što točno mislite?
Kirin: Na dokumentaciju koju budete vidjeli, vidjet' ćete ovdje kad budete pročitali . Gledajte, objavljeno je javno su izvodi objavljeni, javno su dostavljeni izvori, znači, iz, što se tiče onoga što smo mi dobili od banke gdje se vide transakcije koje se kak' su napravljene i tako dalje. Te stvari koje se, gdje točno vidi kak' je novac otišao sa gradskog proračuna.

Anzulović: Vi ste javno na N1 televiziji pozvali kolegu našeg da dođe kod vas u ured i da vidi jer ste izjavili da je novac završio u kockarnici. Što ste pod time mislili točno?
Kirin: Pa evo, vidjet' ćete sad iz ovog obrazloženja. Vidjet' ćete iz obrazloženja. Ja sam imao, ovoga, određena saznanja jer sam određene stvari, vidio sam neke stvari koje sam si sačuv'o i to isto smo mi dostavili nadležnim tijelima mada su oni isto došli do toga jer oni su ispitali sve ostale institucije, kockarnice i sve ostale koje je trebalo. Vidjet' ćete ovdje u obrazloženju a, kažem, nije problem da vam pokažemo da vidite kak' je to jednostavno i teklo što se tiče samog toga. Još jednu stvar, onu što ste me pitali oko diranja računala i tako dalje, zašto. Gradonačelnik ni nitko od njegovih računala nije dir'o jer su isti moment je računalo bilo iskopirano, hard disk je bio dostavljen policiji. Znači da nitko nije mog'o ni im'o uvid nit' je mog'o pristupit'. Nekoliko dana tek kad je onda, onda kad je, kad se policija to sve komplementirala, kompletirala te sve svoje dokaze, onda smo mi pristupili računalu samo da dokumente možemo. Radi se o službenom računalu grada Virovitice, tu su se nalazili sve većinom službeni dokumenti a tragova od kockanja nije bilo gore tak' da nema... Tragovi od kockanja su došli kasnije dojavom građana. Kak' je policija dobivala dojave tako sam i ja kao gradonačelnik dobivao dojave od ljudi koji su, na žalost, pokojnika viđali u kladionicama i kockarnicama.

Anzulović: Vi se pozivate na rješenje da bi mi odgovorili na pitanje, dakle po tome mogu ustvrditi da ste vi, tragom ovih kaznenih prijava, davali službeni iskaz, je l'?
Kirin: Šta da sam?
Anzulović: Tragom ovih prijava kaznenih koje su odbačene, zbog kojih smo danas ovdje, davali ste službeno iskaz USKOK-u, je l'?
Kirin: Da, da.
Anzulović: Dakle, to je sve obrazloženo u rješenju?
Kirin: U obrazloženju vam je to sve unutra, vidjet' ćete i sami. U kompletnom rješenju su oni su, oni su objedinili sve to, sve te prijave koje su išle protiv nas i onda su unutra obrazložili sav postupak koji je tijeko, zbog čega se, kak' je postupak teko, kak' su utvrdili 'ko je kriv, kak' se to radilo i sve ono ostalo. Ono što smo mi do sad pričali malo kroz javnost i tako dalje, ovdje vam je sve objašnjeno u obrazloženju pa ako vam bude ne bude neš' jasno, pošaljite nam upit na mail pa ćemo onda odgovorit', evo to je najbolja stvar. Odgovorit' će vam, evo, naša Martina pa poslat' ćemo vam sve podatke.

 ******

Marija Lovrenc (ICV): Ovo je službeni dokument - mi ga možemo koristit' kroz citat?
Kirin: Šta da l' možete?
Lovrenc: Kroz citat smijemo dijelove koristiti za obrazloženje?
Kirin: Pa mislim da da. Kad piše, piše o tome obavijestiti gradsko vijeće, znači on je javni dokument.
Lovrenc: Dobro.
Kirin: Nije, nigdje ne piše da je klasificirano. Mi smo dobili to rješenje i mi smo dužni izvjestit' zbog interesa javnosti. Inače, u nekim normalnim okolnostima to bi bio samo jedan od dokumenata. Gledajte, dižu se kaznene prijave i odbacuju se i tak' dalje al' nije tol'ko interesantno al' s obzirom da je ovo bilo jako medijski praćeno, s obzirom da se radi o velikom iznosu, i s obzirom da još taj postupak za grad nije završio sve, ja sam rekao da mi još vodimo postupke na drugim pravosudnim tijelima vezano za naknadu štete tako da čekamo da se to sve završi pa da podvučemo crtu i da kažemo, da vidimo gdje smo. Kažem, najveća šteta je ljudski život. Evo, to moram reći, to mi je jedino krivo u cijeloj toj priči a kol'ka će šteta bit', to ćemo vidjet' kad se završe svi postupci.

 *****

Anzulović: Jedno pitanje vezano za ljudski život. Imate stalno kontradiktorne izjave vezano uz smrt Siniše Palma pa me zanimaju dvije stvari...
Kirin: Možemo, evo, to isto....
Anzulović: Zašto ga niste nikad pozvali na razgovor kao najbližeg suradnika kako ste tvrdili...
Kirin: Odmah ću vam odgovorit'....
Anzulović: Dopustite, samo. I drugo pitanje - zašto još, do dan danas, niste izrazili sućut majci?
Kirin: Prva stvar je, pozvao bih ga na razgovor kad bih ga znao zbog čega bih ga trebao pozvat'. Onaj dan kad sam saznao, kad sam dobio dojavu od banke, kad sam dobio dojavu od banke ja sam odmah obavijestio i uzeo podatke od banke i obavijestio sam policiju. Nemam ja, nisam ni imao koga šta zvat' na razgovor kad mi je bilo predočeno. Da sam ja znao, bilo ja ili moj netko od mojih suradnika ili vi, netko drugi, da mi je bilo tko javio da on ima takav problem, onda bi ja mogao nekog pozvat' na razgovor. Ja to nisam znao. To se desilo da sam ja u četvrtak poslijepodne, znači, u pet sati dobio dojavu od banke, vratio sam se u grad, išao sam provjerit' to što mi je, što mi je banka rekla. Provjeravali smo jer nismo u knjigovodstvu mogli naći ništa dok nismo u, u, usporedili sa računima, to piše vam tu u obrazloženju kod podnošenja moje kaznene prijave, i onda sam nakon toga otiš'o ujutro u banku da mi banka izlista sve te izvode da mi utvrdimo, da vidimo što je stvarno otišlo na košarkaški klub jer mi nismo vidjeli na izvodima da ide na košarkaški klub, mi smo imali izvode bez košarkaškog kluba i kad sam utvrdio te činjenice, završio sam, otiš'o sam prijavit' na krim policiju tu u Viroviticu, doš'o sam, bio sam na krim policiji, tam' sam prijavio . Ja nisam imao prilike s njim razgovarat'. Znači, ja s njime nisam imao prilike ra-zgo-va-rat' (naglašava slogove, op.a.)

A kamo li ga pitat' kad vam netko kaže imate sumnju da ti je netko skidao novce na, na način na koji nije mog'o skidat'. Jer mi znamo svi da je zakonom zabranjeno financiranje športskih udruga direktno iz proračuna. Znači, možete isključivo preko športskih zajednica. Ja sam rekao da je to nemoguće, to sam rekao i bankarici, nemoguća sit... nešt' se zeznula, nekakva zabuna je. Ali sam ček'o prvo da se uvjerim. Kad sam ja vidio da je to tako, ja sam u tom momentu znao da je to moj pročelnik mor'o znat' jer nije se mogla ni jedna kuna isplatit' a da on to nije vidio. Prema tome, zašto bi ga ja uopće zvao na razgovor i razgovarao s njime kad ja ne znam koji je bio povod. Nisam znao u tom momentu ni o kojem iznosu se radi, nisam znao ni kol'ko je to trajalo. Ja sam znao samo za zadnja tri dana. Tek ujutro kad sam doš'o u banku, kad sam vidio o čem' se radi, zablokirali smo račun i otiš'o sam na policiju i tada više ja njega nisam vidio uopće. Ja njega nisam vidio dva dana. I prije toga, taj dan kad sam dobio prijavu, vidio sam ga u jutarnjim satima i to u hodniku smo onako, usput, usput smo prošli i to je to.

Anzulović: I niste osjetili poriv da razgovarate s najbližim suradnikom?
Kirin: Nisam znao, o čem' da razgovaram s njime? Kak'? Kad nisam ni znao. Ja sam bio u policiji, nisam imao prilike razgovarat'. Ja ga nisam fizički vidio.

Anzulović: Niste došli....
Kirin: Ne! Nikakvo... Pa to je ono, ja ću vam zato dat', dat' ću ja vama.... E sad, dobro da ste došli na tu temu. Sad je vrijeme da dobijete video dokaze ulaza kad sam ja otiš'o, ima sve je snimljeno, kad sam doš'o u policiju, kad sam pred'o prijavu. Imate kad me telefonski nazvali. Ja s njim fizički nisam mog'o bit' u kontaktu i da sam htio. Nisam ga mog'o ni vidjet', ni telefonski a kamo li kad sam vidio nakon dojave u banci da se nešto dešava u mom proračunu da ja zovem onoga koji je mene treb'o zvat' a ne ja njega. Pa, gledajte, ja nisam od jučer. Zašto bi ja zvao čovjeka dok nisam bio siguran šta je. Tek kad sam ujutro vidio o čem se radi, kad sam otiš'o u policiju, onda smo, već je, već njega nije bilo. On je otiš'o u deset sati iz grada a ja sam se vratio u pola 12.

Anzulović: Dakle vi hoćete reći da ni u jednom trenutku po izlasku iz policije niste imali poriv nazvati najbližeg suradnika dojučerašnjeg...
Kirin: Iz policije? Pa ja sam bio, gospođo - ja sam tamo bio tri sata na ispitivanju. Na ispitivanju - tri sata sam davao iskaz.

Anzulović: Uopće nevažno, mogli ste biti dva dana.
Kirin: Da a šta bi kog' treb'o zvat' iz policije?

Anzulović: Čovjeka kojeg ste optužili poslije da je kriv za sve.
Kirin: Pa ja nisam znao u tom momentu da l' je on jedini kriv i je li on. Ja sam samo znao u tom momentu da je novac nest'o sa gradskog proračuna.
Anzulović: I izašli ste iz policije u petak i po izlasku niste... (nadglasana)
Kirin: U petak sam izaš'o, da i šta...
Anzulović: I niste htjeli nazvati najbližeg suradnika da ga pitate o čemu se radi?
Kirin: A zašto bi ga zvao? Gledajte, on je mog'o, on je mog'o, onda bi mu tek otkrio da je podignuta protiv njega kaznena prijava. Mogao je pobjeć' zbog tog razloga. Mi nismo znali kud je on, šta, mi smo znali da, ja sam znao da je on kriv. Ja sam vidio, evidentno, da je on izvlačio te novce. I zašto bi njega ja, kao gradonačelnik, zvao? Je l' postoji neki razlog zašto bi ja njega zvao? Od petka pa na dalje kad sam digao kaznenu prijavu protiv njega. Da li je to bio posao policije jer ja sam očekivao da će policija odradit' svoj posao što odrađuje. Da ona dalje obavi razgovore s njim. Šta ima više gradonačelnik obavljat' razgovore?

Anzulović: Vi, kao njegov šef, niste ni u jednom trenutku osjetili poriv da.... (nadglasana)
Kirin: Pa zašto bi? Pa je l' vi poznajete zakon Republike Hrvatske? Je l' poznajete kazneni postupak? Nema potrebe. Ja sam, kad sam vidio, o bilo kom da se radi, o bilo kom da se radi, nemam ja, šta bi ja razgovar'o, pa nisam mu ja svećenik ili Papa ili otac da ja moram razgovarat' s nekim. On je moj djelatnik kao što je svatko ovdje moj djelatnik. Ja kad sam otkrio kazneno djelo, prijavio sam nadležnim institucijama - izvol'te vi nadležne institucije razgovarat' s onime tko je kriv, a ne gradonačelnik. Ja nemam, nisam ja nadležno tijelo, ja nemam, ne, ne da nisam im'o poriv, ne... Govorimo ovdje sad o nečemu što se zove postupak. Postupak je takav; podnošenje kaznene prijave,....

Anzulović: Ja govorim.... (nadglasana)
Kirin: Za mene je rečeno mi je ovako; da je postupak tajan, ja vam moram reć' zato što se to onda u javnosti stvara jedan drugačiji... Zašto nisi razgovar'o, treb'o si razgovarat'.... Da su bila drugačija vremena, da smo saznali to na drugačiji način, da je to netko davno prije javio, da to nije bilo tako iznenada, da smo imali vremena i da smo se sreli onda bi mogli, onda bi rek'o da bi mogli razgovarat'. To je druga stvar da sam ja doš'o ovdje u grad pa da je on negdje bio mimo ali ja njega fizički nisam mogao vidjet', to vam hoću reć'. Ne da ja nisam htio i da sam ja to izbjegav'o. Ali gledajte, kad vi podignete protiv nekoga kaznenu prijavu gdje se u kaznenoj prijavi evidentno vidi da imate jednu od osoba koja je uključena u to, onda razgovor bilo kakav s njime, osim dok nadležne institucije ne obave pos'o, mislim da nema smisla. Nadležne institucije su te koje obavljaju razgovore. Evo to vas samo molim da shvatite - ja nisam fizički bio blizu njega. One priče da smo se ne'ko s nekime svađ'o, to su gluposti. Ja fizički, evo, ja vam to mogu dat' sve dokumente da vidite dan kada, kada sam ja uš'o u gradsku upravu, dan kada je on uš'o, izaš'o iz gradske uprave....

Anzulović: To smo sve vidjeli na "Provjerenom"....
Kirin: Jednostavno, nismo se mogli nikako fizički srest', evo. To vam samo hoću reć' da, nema, nema ljutnje ali, gledajte, kad podignete kaznenu prijavu protiv nekoga onda nadležne institucije su te koje obavljaju razgovore. O bilo kom' da se sad radi pa na dalje.

Anzulović: Majka je dan danas živa i već 22 mjeseca joj niste izrazili sućut - koji je tome razlog i koji je razlog, ovoga, da izbjegavate susret s njom?
Kirin: Pa ja ću, ja ću, ja ću majci izraziti sućut kada budemo ja i ona spremni za to.
Anzulović: Što to znači?
Kirin: Ja joj sad izražavam sućut javno ali ja hoću osobno izraziti sućut jer, pazite, nemojmo miješati emocije, to je jedna emocionalno teška situacija koja se desila. Gospođa Jadranka je izgubila sina. Ona je izgubila sina, to je teška stvar. Nakon onoga svega što se pisalo o gradu i Gradskoj upravi, o nama, vjerujte mi da ne znam kako bi ona uopće prihvatila da netko od nas došao, pogotovo ja da sam došao izrazit' sućut. Jer morate shvatiti ženu. Ali kad dođe vrijeme, vjerujte mi, ovoga, imam razloga joj dat' sućut jer mi je žao tog mladog dečka i žao mi je što se to desilo. Smatram da to, to što je napravio apsolutno ne vrijedi ni jednog djelića njegovog života i zdravlja koje je izgubio. Evo, to vam moram reć', to je ljudski. Ali vi zaboravljate da je on bio naš suradnik, da je on radio s nama, da mi do jučer nismo znali...

Anzulović: Zato vas i pitam.
Kirin: Evo tu su moji suradnici - nitko od nas nije znao što se dešava. Mi nismo imali njega ni razloga zbog ničega, da ne kažem, ovoga, sumnjat' na njega i tako dalje. A desilo se što se desilo, a šta da radim, ja ne mogu utjecat'....

Anzulović: Niti telegram sućuti nije Gradska uprava poslala - i to ćete isto učiniti kad za to dođe vrijeme i ja vas molim objasnite što znači to "kad za to dođe vrijeme"?
Kirin: Kad dođe vrijeme za to. Kad se sve ovo raščisti do kraja, kad se to u javnosti još slegne malo i emocije i sve ostalo. Mislim da je sad glupo razgovarati o čovjeku kojega nema ovdje i jednostavno nanositi dalje obitelji, dalje obitelji nanositi, ovoga, bol. Ja sam morao izići u javnost čisto zbog sebe i svojih suradnika koji su ovdje, na neki način, okrivljeni u javnosti, optuženi. Evo da je došlo rješenje, ovoga, od nadležnih tijela koji su potvrdili da to, činjenice one koje smo mi, de facto, iznosili. Vi ste rekli da smo mi njega optužili da su kockar, ovo ono, imat' ćete u obrazloženju, vidjet' ćete gdje je jasno, jasno napisano kud je taj novac otišao.

Anzulović: Jedno pitanje - vi ste čekali, dakle, tri dana nakon što ste bili u policiji; subotu, nedjeljju i ponedjeljak. Vi ste objavili prvo priopćenje, podsjetimo, u ponedjeljak u 13 sati....
Kirin: Zato sam objavio, samo malo...
Anzulović: Oprostite, u 14 sati, sat vremena nakon pronalaska tijela...
Kirin: Poštovana gospođo novinarka....
Anzulović: Što ste čekali?
Kirin: Poštovana gospođo novinarka - vi ste razlog zašto sam ja objavio priopćenje da je on kockar. Vi ste raširili priču, ja ću vam sad reć' otvoreno, ako ćemo sad o tome razgovarat'; da je čovjek nest'o, da je ubijen, da ga je mafija ubila i tako dalje. Cijela priča je krenula po gradu u jednom nesmiljenom, u ta tri dana prije neg' što smo saznali da je čovjek, stvarno, da se, da se, da se ubio. To je bila jedna od situacija gdje sam vas ja molio da ne širimo priče dok nismo sigurni što se desilo. Na kraju krajeva, ja sam rekao jednu situaciju jer morao sam znat' razlog zbog čega se to desilo. Čovjek se ubio. Moramo znat' razlog zašto se to desilo.

Anzulović: Je l' znate razlog ili?
Kirin: Razlog je bio, sad da vam objasnim. Čovjek se ubio zato što je bio svjestan što je napravio.
Anzulović: To je vama dokaz?
Kirin: Pa ne znam ja, je l' meni dokaz, ne znam....
Anzulović: Tijelo nije bilo na obdukciji, gospodine gradonačelniče.
Kirin: Gledajte, gledajte, meni nije bitno što ja mislim. Bitno je što misle nadležna tijela...
Anzulović: Ja vas samo molim da iznosite činjenice.
Kirin: Gledajte, što se tiče obdukcije, opet udarate u krivu stranu. Opet se bavite gradonačelnikom. Ja vam ovdje sad javno i glasno ponavljam....
Anzulović: Ne, ja se bavim činjenicama.
Kirin: Ili ste neinformirani... Obdukciju isključivo može zatražiti članovi obitelji gdje sam ja javno rekao, državnom odvjetništvu, je l' tako? To po zakonu je rečeno, gdje sam ja javno rekao da će grad platit' obdukciju, odnosno, mi ćemo platit' obdukciju što je bio naš zaposlenik samo zato da skinemo tu stigmu sa grada. Je l' vi znate da postoje njegova dva oproštajna pisma? Gdje se on, oproštajna pisma, i netko tko je trebao pričat' o obdukciji, trebali su pričat' nadležna tijela. Na žalost, niste ni vi krivi za to. Vas je netko trebao informirat' kao i mene oko toga jer ja, jednostavno, s time nemam ništa. A zašto se to pitanje postavlja gradonačelniku? E, to je sad drugi par cipela.

Anzulović: Jer je bio vaš zaposlenik, direktno...
Kirin: Ma nema veze što je bio moj zaposlenik al' ne mogu ja tražit' obdukciju.
Anzulović: Ja ne govorim o obdukciji nego činjenici da...
Kirin: Ne, ne, vi ste rekli da... Činjenica de facto je takva....
Anzulović: Činjenica je da obdukcije nije bilo, da uzrok smrti nije utvrđen a vi, suprotno toj činjenici, tvrdite da se čovjek ubio. Stanimo tu.
Kirin: Pa nisam ja, to, to tvrde nadležna tijela.
Anzulović: Stanimo tu, molim vas.
Kirin: Samo malo. Jeste vi ili ja mjerodavni da određujemo što državna tijela rade?
Anzulović: Izjavili ste da ste pustili priču da je čovjek bio kockar zbog mene. Objasnite...
Kirin: Nisam ja pustio priču, ja sam to sad vama rek'o zato što ste vi, kad je krenulo to, ja ću reć' zašto vi - zato što se, zato što ste krenule nekakve priče koje su se počele pričat' da su čovjeka da ne kažem nekakvi mafijaši da je on za nekoga ne znam i tako dalje. Gledajte, ja ću vam reć' jednu stvar - niste to vi krivi. Krivo je to, sad ću vam reć', ajd' da sad da budemo spustimo lopticu na zemlju Ne da, ne, ne mislim, neću vas, ne mogu vas optuživat' ni vas ni nikome govorit'. Šta se desilo - desilo se nešto tko se ni'ko nije nadao. Desilo se prenaglo. Nitko se od nas nije snašao, nitko od nas u tom momentu... Ja kad sam podnes'o kaznenu prijavu, ja sam jednostavno, znate kako se, imate tajnost izvida postupaka. Ja sam o tome mor'o šutit', ja nisam mog'o govorit' okolo dignuta je kaznena prijava protiv mog pročelnika i tako dalje. U međuvremenu, čovjek je nest'o. On je, kad se pokupio iz grada, više nitko nije znao di je. I tu su tada krenule kuloarske priče po gradu i tako dalje. U jednom...

Anzulović: S kojima ja nemam veze, ja sam novinarka i bavim se činjenicama.
Kirin: Pa dobro, činjenice. Činjenica je bila to da sam ja rekao to što sam rekao na onu, na temelju onog saznanja koje sam uspio u tih tri četiri dana dobit'....
Anzulović: Na temelju kojih činjenica ste vi objavili ono priopćenje u srijedu, dan nakon sprovoda, da je čovjek bio kockar. Evo...
Kirin: Na temelju svojih, na temelju svojih činjenica.....
Anzulović: ....samo vas to još molim jer ne želim zadržavati kolege.
Kirin: Na temelju činjenica koje sam dobio od ljudi koji su mi javili.
Anzulović: Ljudi koji su vam javili?
Kirin: Da.
Anzulović: Službenim putem ili?
Kirin: Molim? Javili su mi da je viđen po kockarnicama i da je on kockar. Eto, na temelju tih činjenica sam objavio. U ponedjeljak sam već dobio te informacije, nismo ni'ko znali šta se desilo. Znali smo da je novac pronevjeren ali nismo znali razlog zašto njega nema, to nismo znali. I kao što su i vama javljali sve i svašta, tako su i mene, tako su i meni, ovoga, govorili. Rekli su; on ti je viđen u kockarnicama i on ti je bio kockar, provjerite to dobro i tako dalje. S obzirom da se kasnije situacija koja se pokazala i kroz istrage i sve ostalo od dokumenata koji su kasnije, odnosno ljudi koji su kasnije počeli davat' izjave. Kad vam to kaže nekoliko ljudi sa različitih koji nemaju veze jedni s drugima, onda shvatite da je to istina. Znači, ljudi koji nisu u istoj kockarnici nego ljudi koji su vezani na, na te kladionice i ovo, kad vam počnu to govorit' onda shvatite da je, da je tu bio glavni problem.

Anzulović: Dakle to je istina a činjenica....
Kirin: A činjenica je da mi nismo njegov novac našli...
Anzulović: Dopustite...
Kirin: Gledajte, činjenica je još jedna stvar - (nerazumljivo) nema dio novaca, nema posebnih računa. ja ne znam da li je negdje otkriveno da li je on imao negdje poseban račun ili nije. Znači, dio novaca mora bit' negdje potrošen. Ili, ali gledajte, ajmo' mi sad bit' malo realniji. Vi znate kad se takva stvar desi da takvi ljudi, jednostavno, taj novac je za njih nebitna stvar. kockari su kockari i to, to moramo već jednaput' od toga krenit. On nije ni prvi ni zadnji slučaj što se ovdje na području grada i Hrvatske desio. Desilo se takvih puno slučajeva sam' se o tome ne priča. Ovdje, vrlo je bitno ovdje, javnost je jako zainteresirana zato što se radi o gradskoj upravi, radi se o nama koji smo, bio je naš suradnik i tako dalje. Ali je činjenica da kad se takve stvari dese da je to jako teško otkrit' jer su to ljudi koji su prikriveni, ljudima novac nije novac kao nama njima je to samo brojke koje njima služe za ostvarenje onog adrenalina i tako dalje, to stručnjaci bolje znaju.

Anzulović: Ja vas molim, bavimo se činjenicama. Imam jedno pitanje, ne želim više kolege zadržavati. Dakle, činjenica je slijedeća; potraga je krenula službena, policijska, u nedjelju u 17 i 45.
Kirin: Tako je.
Anzulović: A u nedjelju ujutro je policija imala informaciju - ja ovo pitam jer ste vi rekli da vam je žao života.
Kirin: Je, žao mi je.
Anzulović: Da vam je žao suradnika.
Kirin: Pa žao mi je, a šta bi rekao.
Anzulović: Dakle; u nedjelju ujutro policija je imala službeni podatak gdje se automobil nalazi jer su lovci društva "Lukač" javili... Dopustite da vam postavim pitanje.
Kirin: Dobro, dobro, ja ne znam te podatke.

Anzulović: Policija je krenula u 17 i 45 da bi ga pronašla tek u ponedjeljak poklopivši se sa vašim priopćenjem. To su činjenice. Vi ste na temelju priča, sad ste to rekli, od ljudi da su ga viđali u kockarnicama, pustili priopćenje u srijedu, dan nakon sprovoda tog čovjeka, da je kockar, optuživši ga javno. A ja se bavim činjenicama pa me sad zanima, pitanje - na temelju kojih informacija vi možete javno optužiti čovjeka a da istrage nisu gotove a na temelju kojih činjenica mi novinari smijemo objaviti tekstove a da ih vi ne doživite kao javni napad? Evo.
Kirin: Gle, ovoga, ja ti moram jednu stvar reć'. Ja sam bio dužan podijeliti u javnosti onu informaciju koju sam im'o s obzirom na činjenicu da ja nisam znao, kad sam pustio priopćenje, da je Siniša Palm mrtav. To je činjenica broj jedan. Ja sam saznao, mi smo priopćenje rekli ujutro mi smo tek u jedan sat. Kad je policija, šta imala, nije imala, ja o tome neću govorit', nisam ja više ministar unutarnjih poslova, nisam načelnik policijskih uprava, nisam ništa, ne bavim se policijom. Oni moraju svoj dio ovih činjenica koje vi tvrdite de facto to tražite, moraju vama novinarima objasnit' kako je i šta je bilo. Ja te podatke nemam, kad je tko auto snimljen, kad je tko prijavljen, ja te podatke nemam. Ja samo znam da kad sam u ponedjeljak došao ujutro na posao, kad smo rekli de facto mi smo morali nešto reć' javnosti jer su svi od javnosti od nas tražili od-go-vo-re.

Odgovor je bilo kakav je trebalo reć'. Ja sam ono što sam im'o saznanja i stao sam iza toga. S obzirom, ako ćemo malo bit' generalno, ne može netko u životu se kockati i prekiniti i reć' 'gle, fuj, fuj, to ne vrijedi' a onda dobiš, čuješ sa nekoliko strana od ljudi koji ti javljaju da je on stvarno viđan na tim mjestima. Ja to nisam znao do tog momenta dok se to nije desilo. De facto nikad u životu nisam čuo da je netko spomenuo da ga je negdje vidio. Da je netko nekad, da je to netko prije spomenio pa bi onda ja ajde, što ste rekli, imali bi razloga da to drugačije sve da nismo u takvom šoku ali jednostavno desilo se to što se desilo. Nakon dojave banke, nakon, to je četvrtak poslijepodne, petak ujutro kad smo provjerili, dok smo, kad smo vidjeli sve te iznose, to je bio šok za nas sve. Znači petak, da, radni dan je prošao dok si rek'o keks, znaš da ne smiješ nikakva priopćenja davat', posebno govorit' o tom slučaju čim si podnes'o kaznenu prijavu jer tako je u zakonu. Dolazi subota, nedjelja, u ponedjeljak pritisak javnosti, svi te zovu, ljudi zovu telefonom 'gdje je Siniša Palm', zovu prijatelji, zovu. Znaš, on je bio naš suradnik, on je imao puno prijatelja tu među nama.

Pritisak ogroman, šta se desilo, vamo tamo, on je nesto. I ja sam onda tada rek'o, s obzirom da sam dobio informaciju činjenicama da su me ljudi počeli zvat' i govorit' 'slušaj me, on je viđen u kockarnici'. Kad su mi to ljudi počeli govorit', a to su mi počeli ljudi govorit' kojima sam ja vjerujem jer sam čuo sa nekoliko strana, nisam to čuo od jedne strane, dvije, nego sam od ljudi koji nepovezano kad su počeli ljudi govorit' ja sam tada izašao u javnost i rek'o sam, možda to nije bilo pametno i slažem se s vama, možda nisam trebao na takav način izlazit' van prije nego što se to utvrdilo ali ja sam u tom momentu morao nešto reć' javnosti. Mene su upiti na telefoni su non stop zvonili, pitali su 'šta je s Palmom, gdje je nest'o', ja kažem nemam pojma. Zašt' je nest'o a ja ne smijem reć' da je dignuta kaznena prijava protiv njega. Me razumijete? Ne smijem.

Nije to zato što ja to hoću ili neću. I tu je, de facto, ovo što sad mene pitate činjenice zašto sam to napravio - napravio sam, možda to nije bilo lijepo ja u onom momentu nisam znao da je on mrtav kad sam podnes'o priopćenje. Pogledajte si, kad sam ja podnes'o priopćenje i kad su ga oni našli ja de facto nikakve druge činjenice nisam imao osim da sam došao u ponedjeljak ujutro na posao, evo bile su kolege sa mnom, i da su telefoni zvonili i da su samo tražili podatke šta se desilo s mojim suradnikom. Ja nisam mogao dat' odgovor, Koji odgovor da im dam? I onda sam, de facto,, da presiječem tu priču, dao sam taj odgovor i nesretno se desilo da se, da je, na žalost, evo i, evo, u ponedjeljak je to bilo da je nađen iza toga nađen Siniša Palm. Nikakve tu nema zavjere, povezanosti. Ja vam samo kažem šta je bio razlog, pitate činjenice zašto sam to rekao. Rekao sam iz razloga što sam već imao ta saznanja jer su mi ljudi počeli javljat' jer se, su svakakve priče su krenule po gradu. Ja ne znam da l' ste, vi to niste nikad napisali al' oni meni kažu da netko non-stop, evo, rade ti aferu i tako dalje. Ja kažem gle, mogu oni meni radit' šta god hoće al' ja ta saznanja nemam.

Ja imam samo jedno saznanje - da je novac na gradskom proračunu nest'o, da sam ga kazneno prijavio i da ja o tome ne smijem pričat'. I dolazim u ponedjeljak na pos'o nakon silnih telefona i šta kažem - kažem evo, dajemo priopćenje, kratko, i slažem se da to nije bilo najspretnije jer ideš... Ja u tom momentu da sam ja znao da je on mrtav ja to ne bih nikad izjavio. Ali ja nisam znao. Mi kad smo dali priopćenje, ispadne nakon dva-tri sata poslije, oni ga nađu, ovoga, da se čovjek objesio. I šta sad? I sad da idem objašnjavat'? Pogledajte si samo, ja vas molim, evo, ako hoćete činjenično, istraživački, pogledajte samo satnicu svih tih događanja pa....

Anzulović: Znam ja satnicu jako dobro...
Kirin: Pa ćete vidjet' kako se satnica poklapa. Mislim da je netko htjeo slagat' tu priču ne bi je bolje složio. Evo, ja vam to kažem. Desilo se da se poklopilo par tih nesretnih koincidencija. Ja vam sad ovdje otvoreno tvrdim, ja pojma nisam im'o. Tekst, meni kad su javili, to ti je bilo iza jedan sat, ja mislim, jedan, pol dva je bilo kad su javili ja sam priopćenje dao u jutarnjim satima.

Anzulović: Ja znam satnicu. Evo, gospodine gradonačelniče, imam jedno pitanje, zaista se kolegama ispričavam. Dakle, ovoga, satnica je neupitna i u tri ujutro da me čovjek probudi ću reć' točno kada je vaše priopćenje išlo a kada je tijelo nađeno. Niste odgovorili na pitanje koje vam ponavljam još jedanput ali ću ga drukčije konstruirat'. Vi ste rekli, već nekoliko puta ste ponovili "ljudi su vam rekli, niste imali razloga ne vjerovat' da je on viđen u kockarnicama" i svega. Ja sam doselila iz Zagreba prije dvije godine i meni ljudi u ovom gradu pričaju da su hadezeovci lopovi, da je Đakić vlasnik ovog grada, general Romić skupa sa vama i svi skupa - ja nikada to ne mogu objavit' jer to nije činjenica.
Kirin: Jasno, jasno.
Anzulović: Pa vas molim odgovorite još jedanput na pitanje - zašto ste pustili u srijedu, dan nakon sprovoda, priopćenje optuživši mrtvog čovjeka i na temelju kojih dokaza da je on bio kockar, evo, i ja sam gotova.
Kirin: Šta da vam drugo kažem. Rekao sam, na temelju činjenica i onih saznanja koja sam ja imao.
Anzulović: Kojih činjenica?
Kirin: Mojih saznanja.
Anzulović: Dakle opet saznanja?
Kirin: Znači ako vama personalni dokaz, ako vama netko, ajmo sad ovako - činjenice su personalni dokaz. Mislim, drugo ja vam ne znam šta bih. Gledajte, niste vi ovdje istražno tijelo, ja sam rek'o to što sam rek'o i odgovaram za svaku riječ a to da l' sam ja lažac il' nisam, pročitajte priopćenje. Ajmo sad tako razgovarat'. I onda recite jesam ja lagao ili nisam lagao. Ovako vi mene sad navodite da se vraćamo na početak i da mi govorite šta je bilo, kak' je bilo. To se desilo iznenada, desilo se da se tome nitko od nas nije nadao niti smo se mogli nadat' takvoj situaciji. Možda smo nespretno reagirali. A vi mene sad prozivate šta si napravio, a zašto si... K'o da sam sad cestu preš'o vamo a nisi preš'o tamo.
Anzulović: Vi ste gradonačelnik i...
Kirin: Ja sam gradonačelnik ali shvatite vi mene, ja sam čovjek od krvi i mesa. Desilo se kod mene u gradu, ne dešava se to svaki dan. I možete vi postavljat' sto puta pitanja i činjenice ali ako ja sad, kad pročitate ovo tu, kad, ja vas molim da budete korektni jer ovo sad sve ostavlja još.... Gledajte, maknimo sad više priče što su bile. Sad je činjenica da se, ako želite objavit', jer što se mene tiče najbolje da se što manje dira u obitelj. Ja najrađe ne bi ovo sad, razgovaram sad s vama, ne bi ni govorio više ovdje o imenima. Nek' se to više završi, ta priča, ta priča je mučna. I za obitelj, mučna je i za mene. Vidite da danas, bez obzira na ovo što je došlo rješenje, osjećam se kao da me netko, ovoga, ne znam, izvuk'o svu energiju iz mene van jer jednostavno nemam više snage objašnjavat' neke stvari. Ja ne mogu odgovarat' ni za rad institucija ni za brzinu, ne mogu odgovarat' za činjenice i stvari koje su se desile. Desile su se, napravilo se to što se napravilo, činjenica je, de facto, da je utvrđena tako kako je. Sada je na nama samo da vidimo da smanjimo štetu i da vodimo dalje tu priču pri kraju kako bismo na kraju mogli, kako bismo na kraju mogli završit' tu priču. Evo, dobit' ćete ova svi ova priopćenja samo da.... (obraća se svima u prostoriji jer glasnogovornica dijeli primjerke kopija rješenja) Donijet' će vam, dobit' ćete to rješenje....

Evo, ja vas sve molim, evo, pustimo sad sve priče. Ja se slažem sa vama sa činjenicama ali molim vas da se ne vraćamo nazad jer u ono vrijeme kad se to desilo, to je bio šok i za vas i za nas sve. Vi ste došli prije dve godine odavde iz Zagreba pa ne poznate ljude - kod nas je to jedna mala sredina u kojoj se to nikada nije desilo. Kod nas takve stvari su... Možda da to u nekoj većoj sredini gdje je to normalnije da se dešavaju nekakve velike stvari. Kod nas vam je, da ne kažem, krađa bicikla je tu već velika vijest, u gradu Virovitici. I morate shvatit' i nas ljude koji ovdje živimo da smo drugačiji i da nismo mi profesionalci da mi u tom momentu moramo znat', de facto, ja kao gradonačelnik što ja smijem što ja ne smijem. Ja sam samo rekao ono da smirim, dao sam činjenice za koje su mi kasnije pomogle da, da, da se na kraju krajeva kad se to i materijalno dokazalo, institucije i tako dalje, ali ljudi koji su vam personalno rekli 'gledaj, situacija ti je takva, viđen je tamo, znamo, vidli smo ga, bio je tamo'. I znaju ljudi sve o njemu samo što djelatnici tih institucija koje rade s kockarnicama, odnosno, institucije, kockarnice, one ne smiju pričat' o svojim klijentima.

A mene samo više jedna stvar muči i to je ono što me najviše muči da u toj cijeloj priči da u ovih šest godina, pazite, to nije desilo se samo zadnje godine 2019.-te - od 2013.-te godine do 2019.-te godine da nitko nije rekao 'gle, tvoj djelatnik', dok je bio djelatnik, ili pročelnik ili ne znam, on je bio poslije direktor i na ICV-u, on ti odlazi u kockarnice. Da mi je bar netko tu informaciju dao. Pazite, tu informaciju nisu znali čak ni njegovi najbliži tu koji tu rade s njime. Nitko nije imao tu informaciju. Da su imali, mi, možda bi danas razgovarali o nekim, nekim drugim stvarima. Mislim, ne bi se bavili ovdje s time, s time i govorili o čovjeku kojeg nema. Evo, to mi je žao i kažem vam, žao mi je, stvarno mi je žao i danas mi je teško kad govorim oko toga, evo, grč mi je u želucu ali eto, moram javnosti dat' zato što.... I sami ste rekli kroz medije, mora se znat', evo ga, istina i moraju se neke stvari stavit' takve kakve jesu i reć kakve jesu. Glupo je da mene danas, ja danas s vama razgovaram ovdje i moram, moram se maltene branit' za tuđi postupak. Ja sam gradonačelnik i odgovorna sam osoba i naravno da ne mogu izbjeć' to što danas sam tu vama pred medijima ali ne mogu ni cijelo vrijeme nosit' dakle šta netko nešto napravi svi automatski idu e, sigurno je kriv gradonačelnik ili netko iz politike. Ali ovdje, na žalost, se radi o jednoj nesretnoj činjenici, stvari koja se desila i koju mi ne možemo... Da ju možemo vratit' sat nazad, da smo mogli bilo što drugačije napravit', vjerujte napravili bi drugačije, evo. To vam samo hoću reć', i vama koja ste novinarka ovdje i vama kolegama novinarima - napravili bi drugačije ali eto desilo se to što se desilo. Ja vas molim zbog ovog grada, zbog ljudi koji žive ovdje, jako je ružno bilo slušat' da se uvijek nekakve teorije zavjere razvijaju. Dakle, ne morate, ne morate vi novinari, nećete vi novinari sigurno, vi se bavite činjenicama ali znate kakva je javnost - jedva će dočekat' da počnu pričat' sve i svašta, mislim... A jednostavno nema potrebe. Evo, sad je završena ta priča i slažem se, ja sam rek'o, hvala vam što ste pratili taj slučaj. Taj slučaj u Virovitici je, vjerojatno će potaknit' da će mnogi kojima možda imaju ili ne znaju da imaju sličan problem da neće se bavit', neće se usudit' takve stvari radit'. Znači, ne može ostat' ništa neotkriveno.

Anzulović (novinarima): Smijem li još jedno pitanje, kolege? Ne? Može? Nema nitko pitanje? (Kirinu) Recite, ovoga, koji je povod da su pozvani novinari Virovitica neta danas a do sad ste bili zatvoreni za apsolutno sva pitanja i sve upite koje smo slali. Je li to razlog predizborna kampanja ili?
Kirin: Jeste to došli kao novinarka ili kao aktivistica, samo pitam.
Anzulović: Kao novinarka. Sad sam novinarka.
Kirin: E dobro, dobro. Onda ću vas k'o novinarku pozivat'. Ne znam da ste vi zaposleni na Virovitica netu ali evo, ja se ispričavam, ja se ispričavam što Virovitica net nisam zvao.

Anzulović: To je jedini medij kojeg niste....
Kirin: Evo ja se ispričavam, ja se ispričavam ali evo, ja se nadam da... Ja ne znam, zašto vi očekujete da smo mi svi ljudi političari, ajmo ja, recimo, kao gradonačelnik, ljudi bez emocija i osjećaja? Šta mislite da tekstovi koje ste vi napisali mene emocionalno nisu dirali?

Anzulović: Vi ste...
Kirin: Vi mislite da je to tako. Gledajte sada da vam kažem jednu stvar s obzirom da je kolega i u HND-u i tako dalje - ja nikada nisam pokrenuo sa nikakvim tužbama i nikad u životu nisam tužio ni jedan medij. A o meni je izrečeno toliko toga da je to na granici, ma ne novinarskog ukusa nego... Al' ne kažem od strane vas, ja sad govorim inače u medijima kad pogledate što je o meni izrečeno. Ja nisam čovjek koji će napadat' medije a to što nisam, ovoga, pozivao ja ili moja kolegica, to je moja greška, evo. To ostavite meni, ne trebate nikog optuživat', ja, to ostavite meni. Ja sam u tom momentu, bio iz nekog razloga i ljut i razočaran i evo ja se ispričavam, evo, Gorane i tebi i Iva i tebi ali od vas samo tražim da budemo korektni prema svemu. Meni je bila najgora stvar zato što nismo možda razgovarali, možda puno toga i napisano i možda bi više neke stvari drugačije napisali da smo razgovarali ali shvatite mene da ja činjenice nisam mog'o iznosit' van. Ona saznanja praktički nisu ni činjenice nego saznanja koja sam imao jer jednostavno takav je postupak. Evo i to je moja greška bila i tako dalje. Mada, ja kažem evo među vama - da smo mi ikad imali jednu ružnu riječ, ja se ne sjećam da smo mi ikad, ikad razgovarali i ružno ili nepristojno i tako dalje. Evo, a to vas molim jer meni je dosta više odgovarat' za tuđe postupke, branit' nekakve uvijek tuđe postupke. Ja sam, ja sam svjestan da sam gradonačelnik i odgovoran sam za gradski proračun i tako dalje.

Desilo se to što se desilo. Da sam mog'o spriječit', da sam i dan danas nemam uvid u knjigovodstvo. Ne bavim se ja knjigovodstvom. Znate, jedno vam je knjigovodstvo a drugo vam je proračun. Proračun uneseš zajedno sa pročelnicima, pratiš njegovo, otprilike, punjenje i izvršavanje. Na kraju godine zajedno sa gradskim vijećem donosimo i gledamo gdje smo u ravnoteži, da l' smo više potrošili, manje potrošili i tako dalje. A sam knjigovodstveni dio, to nema nitko veze - ni gradsko vijeće ni gradonačelnik s time. Ja stvarno u knjigovodstvu ne radim i tako dalje, niti kontroliram račune, nije to posao gradonačelnika. Za to imamo plaćene službe i tako dalje. Ono što sam ja očekiv'o kao i vi da ne trebam ja to otkrivat', tu su nadležne institucije koje kontroliraju su trebale otkrit' da li je to sve bilo....

Anzulović: Vi ste dobili tu potvrdu Ministarstva financija i državne revizije da se vodilo dvostruko knjigovodstvo. To je gospođa Grbac, uz jako često kašljanje, čitala tijekom gradskog vijeća.
Kirin: Je, u pravu ste. Dogodilo se duplo knjigovodstvo. Sad da l' je netko od mojih službenika to mogao znat', da je javio mi bi to spriječili.
Anzulović: A je li itko sankcioniran s vaše strane?
Kirin: Molim?
Anzulović: Nakon ovog slučaja, da li ste ikakve sankcije izveli u gradskoj upravi? Došli i rekli po uredima 'državna revizija je ustanovila ovo, ti imaš otkaz trenutni'. Da li ste podijelili kakav otkaz, smanjili plaće?
Kirin: Gledajte, činjenica da su, zapravo,...
Anzulović: Prvo vas molim odgovor da ili ne?
Kirin: Rekonstrukcija... Prvo što smo, što smo sad, prvo, nismo ništa, za koga.... Pa kad nije nitko kriv od njih.
Anzulović: Vesna Grbac je direktno vodila reviziju, državna revizija je ustanovila da je žena radila krivo svoj posao.
Kirin: Pročitajte, pročitajte ovo rješenje od državnog odvjetništva pa ćete vidjet' što se tiče Vesne Grbac. Gledajte, mi možemo sad ovdje, gledajte, ista, ista stvar vam je.. Vi kad ste novinarka sa činjenicama
Anzulović: Ja ću sve pročitat'...

I NAMA JE TEŠKO

Kirin: Gledajte, činjenice su to da se to desilo da se to nitko nije nadao. Išlo se od povjerenja. Tko kaže da sad ovi, nova ekipa koja je postavljena isto to neće radit'? Pa ajmo primjer Slatinske banke - desila se mjesec dana, paralelno iza nas. Je l' tako? Tamo se radilo o nekakvih 39 milijona kuna. Gdje su djelatnici, njih 4,5,6 si lijepo poskidali novce sa računa. Banka koja ima daleko veće kontrole pa se im desilo. Kak' se njima desilo? Ajde. Mislim, razumijete me?

Ja slažem se, gledajte, sad možemo mi, nakon ovoga okrivljivat' svakoga ali desilo se i činjenica da nitko od tih ljudi nije imao namjeru niti je znao, da je znao, vjerujte da bi ti ljudi reagirali. Ti ljudi su radili dobro svoj posao. Ono što smo mi, na neki način, što mene jako muči je to što sam očekivao da institucija koje nas kontroliraju da će, znači ja sam svaki put pregledavao državnu reviziju. Bankarske sam pregledavao izvode pregledavao koji su mi bili dostavljeni, ak' sam, čak nisam imao pristup bankarskim izvodima jer to su oni imali u knjigovodstvu. Mislim, šta ćeš gledat', moj čak posao nije ni bio da to znam.

Ali jedino što sam ja vidio od dokumenata financijski to je bio nalaz kao i gradsko vijeće. Znači, prije slanja na gradsko vijeće mi smo dobili nalaze tih državnih revizija. To smo pregledali, vidjeli da je sve u redu i idemo dalje. Nemaš nikakvih sumnji. Ali eto, netko tko je, tko je to proučio vidio je gdje stoji rupa u sustavu i to je na žalost tak' napravljeno kako je napravljeno.

Znači, ono što smo mi očekivali je, očekivali smo zaštitu ljudi, institucija kojima smo dali novac na povjerenje i to je moja zadnja. I oni su trebali nama javit'. Pa gledajte, meni kod bankomata, kad ja dignem preko vikenda veći broj novaca zovu iz banke da vide je li ti kartica ukradena. A ovdje se sve jasno i glasno vidjelo da se sve sa bankomata ... (nerazumljivo) A ne jave gradonačelniku. Onda se postavlja pitanje; ako ste zvali gradonačelnika, zašto niste zvali prije šest godina? Ono što sam rekao na konferenciji za tisak.

Evo ja vas samo molim da, kad smo već ovdje, zbog roditelja najviše vas molim, zbog mame i zbog svih ostalih da... Evo, danas smo o svemu se ispričali i još ćemo razgovarat' ako treba oko svega da ipak svi malo vodimo računa jer, kažem, mami je najteže. Teško je nama ali evo žena će opet oko toga čitat'...

Anzulović: A kako vi znate da je njoj najteže? Jeste bili kod nje? ja sam s njima u kontaktu i vidimo se često....
Kirin: Znate šta, gospođo Anzulović...
Anzulović: Ja znam kako je gospođi Palm.
Kirin: Vi ste majka, ja sam otac, ne može nitko objasnit' takvu bol roditelja kad su djeca u pitanju.
Anzulović: Ali vi niste vidli majku i vi pričate kako je njoj a ja ju vidim, redovito pa... Razumijete?
Kirin: I ja ju trebam vidjet'.
Anzulović: Vi ste rekli da će, kad dođe vrijeme da ćete joj izrazit' sućut.
Kirin: Kad budemo se mogli nas dvoje nać' da se ispričamo, dok se malo slegnu te emocije.
Anzulović: A zašto mislite da vas majka uopće želi primiti na svoja vrata, da vas želi vidjet'?
Kirin: Ne znam.
Anzulović: Jeste probali?
Kirin: Pa ne znam, ne znam.
Anzulović: Ali znate kako je ženi.
Kirin: Ne znam. A kako je nekome drugome teško isto?
Anzulović: Molim?
Kirin: Kak' je njoj teško, teško je i nama. Teško je i nama, mi smo izgubili...
Anzulović: Vi uspoređujete svoju bol sa....
Kirin: Što vi mislite da smo mi sretni što se to desilo?
Anzulović: Ja nisam ništa rekla. Samo sam ustvrdila da ženu koju niste vidjeli....
Kirin: Samo kažem da je teško i nama, teško je i nama. Teško je i meni. Meni je jako teško pričat'...
Anzulović: Ja ne ulazim u taj dio, ja sam samo ustvrdila da ženu niste vidjeli za koju tvrdite da joj je teško, ništa drugo. Ne ulazim u vašu težinu, bol, ni jednom riječju.