Slučajni heroj
Kao u onom vicu u kojem se Mujo požali psihijatru da ga nitko ne shvaća ozbiljno.
“Ma, nemojte?”, u nevjerici kaže doktor i odvali u smijeh.
Kronologiju “slučaja vepar” vjerojatno dobro znate. Prvo su medijima poslane
fotografije lovaca okruženih ubijenim divljim svinjama i priopćenje o lovu,
onda je stigao demanti i verzija prema kojoj je u pitanju lov od prije četiri
godine. Onda su novinari vrlo jednostavno dokazali da ipak nije tako, onda je
general Mladen Markač prebačen u haški pritvor, a ministar unutarnjih poslova
Ivica Kirin podnio ostavku svom šefu Ivi Sanaderu. Potom je, nakon nekoliko
dana znakovite šutnje svih upletenih ili predugog i besplodnog smišljanja kako
popraviti štetu, došla ta smiješna isprika gradonačelnika Kožnjaka, a za njom
i isprika žrtvenog janjeta – glasnogovornika Ribića. Taj je jadni referent svakako
zaslužio nagradu za junaštvo godine. No, on je ovdje samo slučajni heroj.
Kapitalci
Afere nastaju iz laži koje odjednom i obično posve slučajno postanu smiješna
istina. Samo političari na vlasti i budale neće se nasmijati na razvoj situacije
oko priče s božićnim lovom na Bilogori u kojem je sudjelovao haški optuženik
koji bi suđenje trebao čekati u kućnom pritvoru i to u pratnji osobe koja bi
na njegovo pridržavanje naputaka Haškog suda trebala paziti – osobno ministra
unutarnjih poslova, predstavnika Vlade Republike Hrvatske, koja je jamčila da
će se Markač lijepo ponašati i neće lunjati izvan prostora omeđenog zidovima
svoga doma. I u cijeloj priči uopće nije bitno tko je snimio i objavio fotografije,
nego tko je i kako uopće tamo bio, a nije smio i dobro je znao da nije smio.
Kožnjaku i njegovoj stranci, dakako, nije smiješno što su ispali takvi nespretnjakovići,
jer da nisu, mi se ne bismo imali čemu smijati. Osmijeh bi bio, kao i dosad,
samo na njihovim usnama.
Podanicima je drago kad moćnici ispadaju budale i zato im hvala na ovom divnom
blagdanskom daru. Smijeh je lijek, kad smo već kod citiranja drevnih mudrosti.
Narod je zato ovih dana malo zdraviji jer zna da problem ipak nije u njemu.
Bolest smo dijagnosticirali na onima drugima, koji baš i ne vole kad im se istina
iskezi u lice, a u vicevima o veprovima oni ispadaju poanta i lovina. Pravi
kapitalci!