Najsmješnija šala na svijetu

Virovitički gradonačelnik Zvonko Kožnjak smijenio je prekjučer svog referenta za odnose s javnošću, odnosno glasnogovornika Anđelka Ribića, jedinu osobu koja je u “aferi vepar” rekla, odnosno objavila istinu. A istina je najsmješnija šala na svijetu, reče jednom George Bernard Shaw. Morate priznati, svi koji ste bar i površno pratili cijelu priču o lovu na Bilogori i haškom optuženiku koji tamo nije smio biti, da je iznimno duhovita. Jer, smijemo se uglavnom ljudskoj gluposti, a u ovoj priči ima je napretek.
Jedna od smiješnih istina u ovoj bizarnoj političkoj šali je ta da se virovitički gradonačelnik ispričao hrvatskoj javnosti, i samom generalu Mladenu Markaču, no on se ispričao samo zbog toga što istinu nije uspio zataškati. Njegove izjave nakon izricanja isprike također su dobra šala. “Grad Virovitica nije organizator lova, nisam lovac, nisam sudjelovao u lovu, a s obzirom na moja vjerska uvjerenja, ne bih ni mogao sudjelovati”, rekao je Kožnjak u srijedu u dvorani prepunoj novinara, odmah potom priznajući da je bio na večeri nakon bilogorskog lova. No, ono što slijedi upravo je urnebesno smiješno. “Nisam znao za fotografiranje, nisam znao da je referent za odnose s javnošću napisao takvu vijest i da je novinskim redakcijama poslao fotografije. Da sam znao za to, ne bih dopustio slanje takvih fotografija jer ne podržavam lov”, poentirao je gradonačelnik. Ma, kakav dobar vic. Imao je sve – uvod koji privlači pozornost, zaplet i izvrsnu poantu. Za sve je kriv neiskusni i nepromišljeni mladac koji još nije svjestan da narod nikako ne smije znati istinu, jer to nije dobro za njega.

Slučajni heroj

Kao u onom vicu u kojem se Mujo požali psihijatru da ga nitko ne shvaća ozbiljno. “Ma, nemojte?”, u nevjerici kaže doktor i odvali u smijeh.
Kronologiju “slučaja vepar” vjerojatno dobro znate. Prvo su medijima poslane fotografije lovaca okruženih ubijenim divljim svinjama i priopćenje o lovu, onda je stigao demanti i verzija prema kojoj je u pitanju lov od prije četiri godine. Onda su novinari vrlo jednostavno dokazali da ipak nije tako, onda je general Mladen Markač prebačen u haški pritvor, a ministar unutarnjih poslova Ivica Kirin podnio ostavku svom šefu Ivi Sanaderu. Potom je, nakon nekoliko dana znakovite šutnje svih upletenih ili predugog i besplodnog smišljanja kako popraviti štetu, došla ta smiješna isprika gradonačelnika Kožnjaka, a za njom i isprika žrtvenog janjeta – glasnogovornika Ribića. Taj je jadni referent svakako zaslužio nagradu za junaštvo godine. No, on je ovdje samo slučajni heroj.

Kapitalci

Afere nastaju iz laži koje odjednom i obično posve slučajno postanu smiješna istina. Samo političari na vlasti i budale neće se nasmijati na razvoj situacije oko priče s božićnim lovom na Bilogori u kojem je sudjelovao haški optuženik koji bi suđenje trebao čekati u kućnom pritvoru i to u pratnji osobe koja bi na njegovo pridržavanje naputaka Haškog suda trebala paziti – osobno ministra unutarnjih poslova, predstavnika Vlade Republike Hrvatske, koja je jamčila da će se Markač lijepo ponašati i neće lunjati izvan prostora omeđenog zidovima svoga doma. I u cijeloj priči uopće nije bitno tko je snimio i objavio fotografije, nego tko je i kako uopće tamo bio, a nije smio i dobro je znao da nije smio.
Kožnjaku i njegovoj stranci, dakako, nije smiješno što su ispali takvi nespretnjakovići, jer da nisu, mi se ne bismo imali čemu smijati. Osmijeh bi bio, kao i dosad, samo na njihovim usnama.
Podanicima je drago kad moćnici ispadaju budale i zato im hvala na ovom divnom blagdanskom daru. Smijeh je lijek, kad smo već kod citiranja drevnih mudrosti. Narod je zato ovih dana malo zdraviji jer zna da problem ipak nije u njemu. Bolest smo dijagnosticirali na onima drugima, koji baš i ne vole kad im se istina iskezi u lice, a u vicevima o veprovima oni ispadaju poanta i lovina. Pravi kapitalci!