Banner
Izložba posvećena Milku Kelemenu u Etnografskom muzeju
DHMZ: Pretežno oblačno s kišom, lokalno obilnom
Plenković o zelenim putovnicama: Mislim da bi sve moglo biti gotovo do ljeta
U utorak i srijedu zatvoren željeznički prijelaz u Ulici Svetog Jurja u Podgorju
Milanović: Zlata Đurđević je moja kandidatkinja za Vrhovni sud
UIO: Žene u Hrvatskoj još uvijek ostaju bez posla zbog trudnoće
Jutarnji list: Beroš zarađuje kao vještak, ali ne stigne na sud

  Aktualnosti

Najbolje odličje ljudi

  Bruno Gazibara           08.05.2021.         408 pogleda
Najbolje odličje ljudi

Najbolje odličje ljudi, ljudi kao cjelinu, obuhvaćenu na sve strane svijeta, jest upravo ta da se uvijek prilagođava vremenu u kojem i jesu. Kroz povijest nižu se samo primjeri nerazmjerne prilagodbe ljudskog roda ka svemu što ga okružuje, prema svakoj prirodnoj nepogodnosti bila ona razornog ili blagog oblika. Kolike samo potrese ljudski rod je mogao imati, kolike su to broje zabilježene nekim matematičkim oznakama na papiru. Zemlje pogodne za vrtoglave uragane, poput SAD-a, gdje vjetrovi brzine i više od 250km/h oduzimaju domove, imovine i svu ostavštinu jednoga naroda.

Požari u kojima se opkoljuju gradovi, gdje šuma starije od tri generacije ljudske rase odlaze mahom, brzinom treptaja oka u nedjeljnom jutru. I mi, Virovitičani u davnom 19. stoljeću iskusili smo moć razorne vatre kada je u crnom plamenu nestalo gotovo 900 kuća, svaka pod svojom, ukućane što je imala, napustiti je morala. Poplave o kojima mi, mi kao Hrvati znamo podosta, jer najviše se zna o nečemu kada se to nešto iskusi na koži koju svako jutro umivaš i pereš. Ne tako davne poplave iz 2014. kada je narod lijepe naše opet pokazao slogu, jednoglasje i srce te zajedničkim snagama pomagao, što imamo i danas, za potresom stradale gradove i sela. Suše i u suprotnost snažne snježne lavine u kojoj po život stradaju glavni ulagači u prihod neke države – turisti. Rat, kao jedno od najvećih i najčešćim šamara za ljudski rod proizvedenom i financiranom od strana istih ruku, oduzima mlade majkama, oduzima supruge majkama, i naposljetku majke, podiže mortalitet generacijama i uvijek ostavlja budućnost naroda u rukama povijesti.

U aktualnom dobu sustigla nas je nepogoda pandemije već itekako poznatog COVIDA 19 i njegovim mutacijama, gdje postaje normalno nositi maske i držati distance, što s jednog pogleda prelazi u bojazan, dok u drugom odlazi u stranu svijesti uvrijede što je netko odlučio staviti masku i od mene maknuti se dva metra kao da lice mi biva prekriveno ospicama velikih boginja. Ovakve pandemije, ili bilo kakve druge pandemije diraju u, ne uzimajući u ovom tekstu obzir o ekonomskim problemima, diraju u socijalnu strukturu ljudi, stanovništva.

Ljudske glave, kojima nikako neće biti isto, kojima nitko nije gospodar no pojedinac, pojedinac kojega kuje sve što vidi i sluša, koju poput vrelog željeza oblikuje, jednom kada prestane ovo novo, stvarno stanje, ulaziti u poslovne objekte, dućane bez maski, bit će novonastalo staro stanje! Uzmimo samo za primjer vožnje tramvajima u kojima nakon što netko kihne, ili se pak zakašlje naizgled lica ljudi nezadovoljstvo i nelagoda počinje preuzimati osjećaje tih osoba.

Naravno ne odnosi se tako i na sve, jer danas je ubrzano stoljeće koje svima nudi sve, pa tako svi ostaju i bez svega, razmišljaju izvan okvira, ne poznajući gdje uopće ta granica biva. Antimaskeri, prelaze granicu u kontradiktornost odlaze vladajućima, što i jest opravdano zbog nefunkcionalnosti stožera koji prvobitno i postaji za stanje poput ovoga, no onda odlazimo preko one granice „izvan okvira“ te na pitanje stavljamo zdravlje i slobodu, u dobiju virusa, želimo slobodu, u doba rata – mir.

Nema čovjeka koji kroz svoj životni tok ne osjeti bol, pokoju suzu, čašu alkoholnog pića, teški znoj, prokleti novac i smrt, popraćeno danima sreće i blagostanja. Norma je to života, neizbježna, željeli je ili ne. Tako je i stanje s državom, njenim prihodima, BDP-om, ali, kao i najbitnijim faktorom – mentalitetom ljudi. SAD kao druga zemlja gledajući po pitanju društvenog prihoda, unutar svoje kože zapad je po samom poimanju zapada. To upravo i ulazi u ono pitanje odlaska izvan granica okvira, jer granice i postoje kako bi ljudi odlazili van njih, u budućnost koju stvaraju time, no baš kao u debati, mora postojati druga strana, oporba.

Granica i biva, da prepozna se kako ne može svatko preko nje prijeći. Uzimajući to u obzir, kao što smo već i rekli, da ovo je stoljeće užurbanosti, munjevitom putovanju informacija i dostupnosti svega i svačega u klikovima iz našeg konforta kreveta. Tako je nastalo stanje u koje nazivamo sadašnjost, glazba je pronašla novi zvuk u kojemu svatko može biti i jest pjevač, tako, svatko može biti pametan, i jest „pametan“, usprkos svakom kriku oporbe.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Aktualnosti