Iako naše osječko Dječje kazalište Branka Mihaljevića više nego uspješno već godinama zadovoljava svoju zahtjevnu malu publiku, gostovanja u našem gradu uvijek posebno vesele. Tako je bilo i za ono Kazališta Virovitica, čija je predstava “Gospodin Mrak i 3 bijela šeširića” Silvije Šesto za osječke mališane (i njihove roditelje) organizirana u čak pet termina u nekoliko dana - piše Glas Slavonije.
Režije se ovaj puta prihvatio poznati kazališni i televizijski glumac Draško Zidar, a priča je to o Gospodinu Mraku, kojega se djeca, na njegovu žalost - uglavnom boje. Upravo zbog tog straha, po prirodi osjećajan i nježan, Mrak pati misleći da ga baš nitko (osim njegove majke) ne voli. Djevojčica Žana, pak, tužna je zbog svojih izmišljenih problema pa su se ona i Mrak međusobno tješili...
Predstava je nagrađena Malim Marulićem, a nagradu su zaslužili članovi uigranog virovitičkog ansambla Antun Vrbenski, Ana Majhenić, Snježana Lančić Prpić, Blanka Bart i Mladen Kovačić.
Simpatičnoj i vrlo gledljivoj predstavi s čijim su se likovima lako mogli poistovjetiti gledatelji, a koja je održala pozornost i vrlo malih i onih nešto starijih gledatelja, mogla bi se naći i poneka zamjerka. Prva je tehničke naravi. Naime, kao što je balet ljepše gledati uz glazbu uživo, tako su i dječje predstave ugodnije ako songovi nisu na playback, te uz to znatno glasniji (i stoga ponešto nerazumljiviji) od ostatka predstave.
Uz to, čini se da dramaturški slijed i nije bio baš tako precizan i jasan, a i uvođenje lika Žanine bake nekoliko minuta prije kraja predstave bio je pomalo zbunjujuć. Ova zamjerka sigurno je promaknula malim gledateljima, a zasluga za to svakako ide glumačkom ansamblu koji se vidno zabavljao igrajući predstavu koja plijeni svojom neposrednošću, kakvom se ne mogu pohvaliti baš mnoge predstave.
Možda i nije naslov koji će mališani zapamtiti za čitav život, bila je to zasigurno poučna i zabavna zabava, a gledatelji zasigurno nisu kazališnu dvoranu napustili razočarani ili nezadovoljni.
Ovaj je repertoarni naslov 'malog' virovitičkog kazališta još jednom nedvojbeno potvrdio da ono s pravom zauzima važno mjesto u hrvatskom glumištu, iznjedrujući naslove koji plijene svojom estetikom.
