Nacional je proteklog tjedna istražio okolnosti suđenja koje se pred Općinskim sudom u Virovitici vodi na temelju optužnice Općinskoga državnog odvjetništva u Virovitici (ODOVT), kontroverzne zbog toga što traži osam mjeseci bezuvjetnog zatvora za aktivistkinju i novinarku Ivu Anzulović zato što je na zidu prazne poslovne hale u Virovitici u siječnju ove godine ispisala satirični grafit na račun Josipa Đakića, utjecajnog saborskog zastupnika HDZ-a s područja Virovitice. Kontroverza biva još i većom ako se zna da Iva Anzulović živi s maloljetnom kćeri i sinom koji je tek nedavno napunio osamnaest godina, kao i da joj ukupni mjesečni prihodi ne prelaze petstotinjak eura - piše Boris Pavelić u Nacionalu.
Važan je istodobno i lokalni kontekst slučaja u kojemu je proteklih mjeseci najmanje dvoje građana, Bernarda Jug i novinar Ivan Žada, završilo u pritvoru ili je policijski privedeno na temelju tužbi za klevetu koje je protiv njih podnio Josip Đakić. Nije zanemariv ni podatak da iz Virovitice dolazi glavni državni odvjetnik Ivan Turudić, sada nadređen tužiteljima koji progone Anzulović, a na tamošnjem Općinskom sudu, kojim predsjedava sudac Krunoslav Gernhard, počeo se uspinjati u pravosudnoj hijerarhiji. Povrh svega, suđenje Ivi Anzulović uklapa se u širu atmosferu nepovjerenja prema kritičkom aktivizmu, ali i novinarstvu općenito, o čemu svjedoče i brojni sudski postupci koje je protiv virovitičkih novinara pred Općinskim sudom u Virovitici proteklih godina pokrenuo Josip Đakić, mnoštvo SLAPP tužbi protiv raznih redakcija i novinara, uličarsko ometanje festivala i kulturnih manifestacija u Benkovcu, Šibeniku, Splitu i Zagrebu, kao i optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Splitu protiv novinarke Danke Derifaj koja je istraživala tvrdnje sustanara da je Marko Perković Thompson uzurpirao zajedničku terasu u zgradi u kojoj živi.
Romeo Waller, zamjenik virovitičkog općinskog državnog odvjetnika Dalibora Gverića, 2. travnja ove godine podnio je optužnicu broj Ko-do-65/2025-1, prema kojoj je Iva Anzulović, “rođena 1975., nezaposlena, dvoje djece, socijalna naknada od 240 eura”, 23. siječnja 2025. “u ulici Stjepana Radića 74, u nakani da promijeni izgled vanjskog zida poslovnog prostora u vlasništvu trgovačkog društva SPAR Hrvatska doo i zakupu trgovačkog društva Tokić doo, sprejem bijele boje na zidu ispisala natpis ‘Đakiću, tigre, ajde budi drug – sredi mi zatvor ko Bernardi Jug’, kojom je prilikom trgovačkom društvu Tokić doo pričinjena šteta od 140,05 eura, dakle, natpisom neovlašteno mijenjala izgled zida, pa da je tim počinila kazneno djelo protiv imovine – oštećenje tuđe stvari, opisano po članku 235. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. istoga članka KZ”.
Zbog toga je ODOVT protiv Ive Anzulović zatražio “kaznu zatvora od osam mjeseci” te da “sud od okrivljenice Ive Anzulović oduzme predmet naveden u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj: 01340017, i to sprej bijele bolje ‘LOOP’”. Kao argument za kaznu bezuvjetnog zatvora navedeno je to što je Anzulović 16. rujna 2020. jednom već pravomoćno osuđena za slično kazneno djelo, pisanje po zidu kao “oštećenje tuđe stvari”, pa ju je zamjenik općinskoga državnog odvjetnika Waller u optužnici nazvao “specijalnim i općim povratnikom” koji je “izraženo nekritičan prema činjenju tog kaznenog djela”, pa “prethodno izrečena kazna evidentno nije ostvarila svrhu kažnjavanja”.
Iva Anzulović, međutim, ne čini kaznena djela, nego se aktivistički buni protiv onoga što smatra nepravdom. Optužnica navodi njezino obrazloženje policiji zašto je na zidu ispisala natpis koji nije tek puka rečenica, nego kreativno osmišljen rimovani iskaz: “Ispitana u policiji, Iva Anzulović priznaje počinjenje kaznenog djela i navodi da je doznala da je Bernarda Jug odvedena bez upozorenja i bez ikakvog temelja u Bjelovar u istražni zatvor gdje je provela deset dana. Nakon što je saznala za to, a znajući da je Josip Đakić protiv Bernarde Jug podigao privatnu tužbu za klevetu, vidjela je da je to iživljavanje nad mladom ženom koja se ne bavi kriminalom i koja je učiteljica i ukazuje na kriminal i korupciju. Osjetila je potrebu uzeti sprej i napisati na ‘Billu’ ono što je napisala – ‘Đakiću, tigre, ajde budi drug – sredi mi zatvor ko Bernardi Jug’ (…) Na taj način htjela je isprovocirati, jer Josip Đakić je ‘gazda’ Virovitice (…) Ne smatra da je napravila štetu, ali ju je spremna nadoknaditi. Ona želi počinjenjem kaznenog djela skrenuti pozornost policiji i pravosuđu na ono što želi reći. Njen motiv je revolt.“
Treba objasniti kronološku pozadinu svih tih događaja. Iva Anzulović je zagrebačka aktivistkinja i novinarka koja se 2018. iz osobnih razloga preselila u Viroviticu. Nakon što je 31. svibnja 2019. pročelnik Ureda za gospodarstvo i financije Grada Virovitice Siniša Palm pronađen obješen uz rijeku Dravu, petnaestak kilometara od Virovitice, doznalo se da u gradskom proračunu manjka 17 milijuna kuna, oko 2,3 milijuna eura. Dan kasnije gradonačelnik Virovitice Ivica Kirin objavio je priopćenje koje će Palmovu smrt pretvoriti u trajnu kontroverzu, implicitno optuživši svog bliskog suradnika za “nevjerojatnu krađu i pronevjeru novca iz proračuna Grada Virovitice”, jer da je “odgovorna osoba (Siniša Palm, op. a.) bila ovisnik o kockanju, zbog čega imamo razloga vjerovati da je pronevjereni novac iz gradskog proračuna iskorišten upravo u tu svrhu”.
Iva Anzulović bila je jedna od novinarki koje su najangažiranije istraživale smrt Siniše Palma, a potom je njezino istraživanje prešlo u aktivizam: na Silvestrovo 2019. na zidu prazne poslovne hale u širem središtu Virovitice ispisala je grafit-satiru s aluzijom na virovitičkog gradonačelnika Kirina: “Isusek, bijo sam zloćest ove godine, al’ bi htjeo 17 miljona nazad.“ Odmah potom otišla je u policiju i prijavila što je učinila. Tri mjeseca kasnije, 3. ožujka 2020., na istom mjestu ispisala je novi grafit jer je, kako je prošloga tjedna kazala Nacionalu, bila revoltirana time što je prvi prefarban. Taj novi glasio je: „Grafiti ne koštaju 17 milijuna, a bit’ bezobrazan je besplatno.“ Ponovo se odmah prijavila u policiju. Iste godine, na Svjetski dan slobode medija 3. svibnja, balonima napunjenima crvenom temperom gađala je zgradu Gradske uprave i prijavila se potom policiji. Ta tri prosvjedna čina ODOVT okvalificirao je kao kaznena djela „oštećenja tuđe stvari“ i spojio ih u jednu optužnicu.
Pred Općinskim sudom u Virovitici održano je samo jedno ročište, na kojemu je sudac Ilija Samardžija proglasio Anzulović krivom; Županijski sud u Osijeku odbio je žalbu pa je aktivistkinja 2020. pravomoćno kažnjena kaznom zatvora od deset mjeseci, uvjetno na dvije godine, što znači da je vrijeme kušnje isteklo prije tri godine.
Anzulović je za Nacional prepričala što se dalje događalo: “Namjeravala sam prekršiti i tu uvjetnu kaznu, no kći mi je rekla da to ne činim jer kako će biti njoj ako mama ode u zatvor. Riječi me slamaju i ne kršim uvjetnu. U međuvremenu tadašnji saborski zastupnik Vili Matula govori o tome u Saboru, skrećući pozornost na razloge mojih akcija, a to su neistražena smrt gradskog pročelnika Siniše Palma i javna optužba gradonačelnika Ivice Kirina da je Palm sam samcat ukrao i prokockao 17 milijuna. Mirujem zbog kćeri, koja danas ima petnaest godina, i zapostavljam kaznena djela u aktivizmu. Ali desi se otimanje Bernarde Jug. Popizdim i pišem grafit ‘Đakiću, tigre, ajde budi drug…'” opisala je Anzulović. Bernarda Jug je učiteljica iz sela Korija kod Virovitice koju je Josip Đakić tužio za klevetu, a potom, prema pisanju portala Telegram, “ishodio da se 10. siječnja 2025. pošalje u istražni zatvor u Bjelovaru”. Revoltirana time, Iva Anzulović je na istoj onoj hali na koju je pisala ranije, ispisala grafit koji je predmet aktualnog suđenja: “Đakiću, tigre, ajde budi drug – sredi mi zatvor ko Bernardi Jug”. Potom je otišla u policiju i sve ispričala. Za Nacional je proteklog tjedna izjavila: “Iznimno mi je važno da se javnosti prenese bit: imam ja što drugo raditi u životu, ali neistražena smrt Siniše Palma i nestanak milijuna u malom gradu Virovitici ne mogu se, nakon 30 godina radikalnog uništavanja grada i svega vrijednog u njemu, iskorijeniti drukčije nego radikalnim pristupom. To je moj stav.”
Optužno vijeće Općinskog suda u Virovitici potvrdilo je optužnicu Rješenjem od 23. travnja ove godine, u kojemu nije ni spomenulo odgovor na optužnicu od 15. travnja donedavnog branitelja Ive Anzulović, virovitičkog odvjetnika Borisa Kozjaka, koji od prije nekog vremena, kako je kazao Nacionalu, više ne brani Anzulović. U tom odgovoru Kozjak je ustvrdio da optužnica “nije osnovana” argumentirajući kako čin Ive Anzulović “nije kazneno djelo već se radi o slobodi mišljenja i izražavanju misli okrivljenice”. “Ovo je zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske, Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima”, ustvrdio je Kozjak, citirao članak 38. Ustava koji jamči slobodu mišljenja i izražavanja misli te naglasio ovako: “Upravo je ovaj kazneni progon protuustavno onemogućavanje prava okrivljenice na slobodu izražavanja. Okrivljenica se ovdje kazneno progoni zbog javnog nastupa, koji je kritičan prema osobama koje obavljaju javne ovlasti, a radi se upravo o njenom patriotizmu, poštovanju prema tijelima Republike Hrvatske i kritičnosti prema tome kako osobe obnašaju javnu vlast koja im je na izborima stavljena u dužnost. Osobe moraju obavljati javne ovlasti u skladu s moralom, zakonom i Ustavom Republike Hrvatske i u tome su podložne kritikama javnosti.” Kozjak tvrdi da Anzulović “sigurno nije izašla iz okvira dozvoljenog” te da je njezina kritika “blaga i umjerena”, pa predlaže odbacivanje optužnice zaključujući: “Činjenica da je okrivljenica ispisivala svoja politička gledišta na površinu vlasništva trećih i time možda i počinila štetu, nikako ne ustanovljava osnovanost kaznene odgovornosti za kaznenopravni progon okrivljenice.”
Nacional je u četvrtak, 6. studenoga, glasnogovorniku Općinskog suda u Virovitici, sucu Zoranu Mandiću, poslao pitanja zašto Optužno vijeće u svom Rješenju o potvrđivanju optužnice nije spomenulo te Kozjakove argumente. Zanimalo nas je i smatraju li sutkinje koje su odlučivale o potvrđivanju optužnice – Marina Kovačević, Ljubica Kovač Katalinić i Anneliesa Janeš Mihoković – da nije vrijedan rasprave argument kako pisanje satiričkih grafita nije kazneno djelo nego čin slobode izražavanja. Sudac Mandić odgovorio je Nacionalu dan kasnije, u petak, 7. studenoga: “Uvidom u konkretan predmet utvrđeno je da je potvrđivanju optužnice prethodila sjednica Optužnog vijeća na kojoj je izvršen uvid u Odgovor na optužnicu branitelja okrivljenice. I iz rješenja o potvrđivanju optužnice vidljivo je da je Optužno vijeće prije potvrđivanja optužnice uzelo u obzir svu dokumentaciju i dokaze iz spisa, dakle i navode iz Odgovora na optužnicu. Tek potvrđivanjem optužnice započinje kontradiktorni kazneni postupak, tijekom kojeg stranke mogu iznijeti sve argumente i predlagati dokaze u korist svojih tvrdnji. Prilikom donošenja presude sud je dužan ocijeniti sve dokaze te ih staviti u odnos s odredbama Kaznenog zakona, pri čemu će odlučivati i o pravnom pitanju iz Vašeg upita. Iz pisanog otpravka presude bit će vidljivo koje je dokaze sud našao utvrđenim i je li utvrđenim radnjama počinjeno kazneno djelo koje se okrivljenici stavlja na teret. Dakle, između ostalog, odlučit će se i o pravnom pitanju radi li se o kaznenom djelu ili slobodi mišljenja i izražavanja misli.”
Nacional je želio dobiti i objašnjenja ODO-a Virovitica te je u četvrtak, 6. studenoga, glasnogovornici Alidi Saračević poslao pitanja o tome zašto ODOVT smatra da je osam mjeseci bezuvjetnog zatvora primjerena kazna za pisanje angažiranih satiričkih poruka na zidu. Pitali smo nije li riječ o neprimjereno visokoj sankciji, naročito zato što je optužena samohrana majka dvoje djece od kojih je kći maloljetna, te ima li visina zatražene kazne ikakve veze s činjenicom da se u grafitu spominje Josip Đakić, saborski zastupnik HDZ-a s područja Virovitice. Glasnogovornica Saračević odgovorila je u petak, 7. studenoga: “Državno odvjetništvo je, polazeći od zakonskih okvira i konkretnih okolnosti, predložilo izricanje kazne zatvora u trajanju od osam (8) mjeseci. Prilikom odabira prijedloga vrste i mjere kaznenopravne sankcije uzimaju se u obzir sve okolnosti slučaja, odnosno narav i težina kaznenog djela, stav prema počinjenom kaznenom djelu te dosadašnja osuđivanost. Naglašavamo da je za predmetno kazneno djelo propisana kazna zatvora do dvije godine te je u tom okviru predložena kazna ocijenjena primjerenom i razmjernom svim okolnostima slučaja. Državno odvjetništvo u svom radu postupa isključivo u skladu sa zakonom, neovisno o političkoj ili društvenoj pripadnosti bilo koje osobe, te odluke temelji isključivo na činjenicama i pravnim propisima Republike Hrvatske.”
No među mnogim nelogičnostima ovog slučaja neobično je i to što Državno odvjetništvo pokreće kazneni progon po službenoj dužnosti premda su natpisi ispisani na privatnoj, a ne na državnoj imovini, pri čemu, kako se može iščitati iz optužnice, vlasnici hale nisu tražili progon autorice grafita: “Iz očitovanja trgovačkog društva ‘SPAR Hrvatska’ d.o.o. od 5. veljače 2025. proizlazi da ne postavljaju imovinskopravni zahtjev, dok iz očitovanja trgovačkog društva ‘TOKIĆ’ d.o.o. proizlazi da su od 16. siječnja 2025. u zakupu predmetnog poslovnog prostora (…), da su štetu sanirali njihovi radnici, a da se trošak saniranja odnosi na trošak spreja u iznosu od 70,05 eura i trošak rada 2 radnika u iznosu od 70,00 eura te da postavljaju imovinskopravni zahtjev u ukupnom iznosu o 140,05 eura”. Istodobno, predstavnici tvrtke Tokić nisu došli na prvo sudsko ročište 22. listopada pred sutkinjom Općinskog suda u Virovitici Jasnom Delić Janković, što dodatno pokazuje da ih suđenje zapravo ne zanima.
Prema zapisniku, na ročištu je Iva Anzulović izjavila: “Razumjela sam što mi je stavljeno na teret, a kad me pitate kakav stav zauzimam prema optuženom aktu, nisam počinila kazneno djelo za koje me tereti optužnica.” Priznajući čin, dodala je: “To sam učinila na toj zgradi jer je bila lijepe crvene boje i bio je vidljiv taj natpis za građanstvo, a imajući pritom u vidu i lokaciju te zgrade da se nalazi na frekventnom području na raskrižju. To sam učinila kao refleks zbog događaja u ovom gradu. Prvenstveno vezano uz uhićenje Bernarde Jug s kojom ja nisam ni u srodstvu ni u prijateljskim odnosima, osim što je poznajem. Učiteljica je i saznala sam od novinara Hedla, odnosno njegova članka koji je objavio u Telegramu, da je Bernarda Jug jedanaest dana provela u istražnom zatvoru u povodu privatne tužbe Josipa Đakića. Smatrala sam to neljudskim, nepravednim i neosnovanim, da bi se u kaznenim predmetima u povodu privatnih tužbi određivao istražni zatvor (…) Smatram da sud treba ocijeniti povod ovog događaja i staviti na vagu s onim što bi se dobilo ishodom ovog kaznenog postupka u slučaju osuđujuće odluke.”
Na pitanje tužiteljice Emire Čilić uzvratila je da joj “nije žao” i da bi “zasigurno to ponovila”. “Cilj mi je bio ismijavanje ega pojedinca. Pritom mislim na Josipa Đakića jer se radi o žešće kriminalnom liku. Kako sam iscrpila sve mogućnosti kao novinarka, ovo mi je jedino što je preostalo. Dakle, ja sam ukazivala i oporbi, pisala sam tekstove kao i drugi novinari, ali jednostavno sam naišla na apatiju. Smatram da je gospođa Bernarda Jug bila neosnovano u zatvoru i da joj je oduzeto pravo na slobodu kretanja (…) Ja sam svaki put nakon ovakvih aktivnosti sama otišla u policiju i prijavila se”, kazala je i objasnila kako u trenutku pisanja nije znala da je zgrada u zakupu, nego je mislila da je još uvijek prazna jer je “izgledala napušteno”. “Očekujem da se meni obrati oštećenik radi naknade štete”, zaključila je Anzulović. Sljedeće ročište zakazano je za 5. ožujka sljedeće godine.
