Na Višnjici Vas u nedjelju čeka priča o čudesnom otoku kakvu još niste čuli: Kornati su naselje kao svako drugo, ali ne postoji ni jedno drugo njemu slično

Prema hrvatskim zakonima Kornati su sa svojih 150 nadmorskih kopnenih jedinica ukupne površine veće od 69,4 milijuna četvornih metara smještenih na 320 000 000 četvornih metara akvatorija naselje kao i svako drugo sa svim pravima i obvezama koje bi njegovi žitelji trebali imati i uživati. Iako formalno–pravno po svemu izjednačeno s ostalim naseljima u Hrvatskoj ne postoji ni jedno naselje čak ni približno slično Kornatima.

Površinom je, izuzimajući Zagreb, najveće naselje u Hrvatskoj, a po gustoći naseljenosti spada među najslabije napučena područja Europe. Naselje Kornati višestruko je veće od većine hrvatskih gradova pa i nekih županija. Za razliku od drugih naselja koja imaju ulice, trgove, perivoje… naselje Kornati ima otoke, pomorske putove, kanale, vrata i prolaze. Otoci na kojima žive stanovnici Kornata imaju status ulica pa tako glase i njihove adrese, na koje na žalost ne stižu pisma i paketi, čak ni ako ste je točno napisali. Naselje Kornati službeno ima 25 stalnih stanovnika. Oni žive na otocima Žutu, Kornatu, Smokvici, Ravnom Žaknu, Lavsi, Jadru i Levrnaki, a njihove obitelji broje preko sto članova među kojima su i tri djeteta mlađa od godinu dana.

Od 10. ožujka 2007. godine naselje Kornati imaju svoj mjesni odbor. Članovi Vijeća MO Kornati Branka Šimat, Drago Skračić, Ante Turčinov, Damir Božikov i Višnja Milin izabrani su na prvim kornatskim demokratskim izborima, a za prvog predsjednika MO Kornati imenovan je Drago Skračić. Mjesni odbor radi vrlo dobro i prilično je uspješan iako ga ne uvažava baš nitko od državnih i lokalnih institucija koje bi ga morale uvažavati, ako nikako drugačije, onda barem po sili zakona.

Za razliku od drugih naselja Kornati nemaju struju, vodu, kanalizaciju, prometnice, javne površine, javnu rasvjetu, nogostupe, organizirani javni prijevoz, zdravstvene ustanove, trgovinu, prometnice… Jedina civilizacijska stečevina koju uživaju je odvoz smeća, ali i to je drugačije riješeno.

Teško je pronaći bilo koga tko će bez ustezanja reći da su žitelji Kornata diskriminirani u odnosu na ostale građane Hrvatske, ali njihovo privatno vlasništvo nema isti status kao privatno vlasništvo na drugim područjima.

Preko njihovih polja bez pitanja prolaze turisti. Država naplaćuje turistima ulaznice da bi gledali njihove posjede. Turistička promidžba države, regije, županije, općine ističe Kornate kao vrhunsku turističku atrakciju, objavljuje slike u medijima, na plakatima, snima filmove, a nitko ne pita vlasnike smije li to činiti, slažu li se oni s tim, a kamoli da im se ponudio udio u prihodima ostvarenim promidžbom turizma u kojem su glavne zvijezde i glavni turistički mamci – njihovi otoci.

Žitelji Kornata nemaju nikakve povlastice i olakšice, sami snose goleme troškove koje iziskuje život na Kornatima. Dojam je da se mnoge institucije ponašaju prema njima kao da ne postoje. Na žalost, i sama se država nerado suočava s činjenicom da su kornatski otoci privatno vlasništvo pa se događa da žitelji Kornata koji se bave izletničkim turizmom za račun države naplaćuju turistima razgledavanje njihovih vlastitih otoka. Štoviše, izbjegava se čak i upozoriti turiste da je riječ o privatnim posjedima. Na Kornatima je uspostavljeno svojevrsno državno nadvlašće nad privatnom imovinom. To je apsurdna situacija u kojoj svi trpe štetu i u nepovrat stradava sve ono što Kornate čini Kornatima.