Sreli smo ih u restoranu Škola! Dolazeći iz pravca Mađarske uočili su putokaz, skrenuli, proučili cjenik na ulazi i odlučili baš tu napraviti pauzu za ručak. Cijena prihvaljiva, grah odličan! Oni su obitelj Szyp iz Poljske, iz gradića Glivice - otac Pavel , miner, majka Danka, učiteljica, sin Jeremiasz, student informatike i robotike i kćerka Paulina, studentica umjetnosti. Na putovanju su za Međugorje! Kad će tamo stići ne znaju točno, niti ih to previše brine. Sve ovisi o meteorološkim prilikama, usponima na cestama i eventualnim nezgodama. Eto, u Budimpešti su zbog gumi defetkta imali dva neplanirana stajanja. Uz put ih je nekoliko puta oprala kiša; ako imaju gdje sačekaju da stane, ako ne voze dalje.
Ipak, prema okvirnom planu dnevno prelaze 80 kilometara. Na put su krenuli prošle srijede, 9. srpnja, a planiraju se vratiti sljedeće, 23. srpnjam dakle sva tjedna. Vole bicikle i avanturizam, zato im je godišnji odmor na dva kotača dobitna kombinacija. Uz to, ovom avanturom Pavel i Danka obilježavaju 25 godina braka. Na zdrowie!
Da u Virovitici postoji kamp ili neko seosko gospodarstvo na kojem mogu raširiti svoj šator ostali bi tu, obišli znamenitosti, uživali u gradu i ujutro dalje. Ovako su krenuli u Daruvar, uložili dodatni napor, napravili taj dan 30 kilometara više od plana i tamo potražili smještaj kod obitelji Kovačević gdje su na terasi OPG-a počašćeni odličnom graševinom iz vlastitog podruma pa ujutro uživali u daruvarskim ljepotama. Sljedeća postaja bila bi Banja Luka, onda uz Vrbas do Jajca i Kupresa pa za Hercegovinu. Nakon Međugorja spustiti se do mora, pa preko Plitvica, Zagreba i Slovačke nazad u Poljsku.
Ljidi su ovdje predivni, javljaju naši novi prijatelji dojmove prvog dana u Hrvatskoj. Vinarija Kovačević ih počastila vinom i udarila štambilj u njihovu biciklističku knjižicu. Neće se ponovno vratiti, kažu, jer uvijek biraju druge rute i druga mjesta, ali će nas toplo svima preporučiti. Zahvalju nam što smo im pomogli naći smještaj na predivnoj destinaciji i što smo im pomogli snači se na kružnom toku kod Fine. Šta bi tek rekli da su čuli Džonija.
Oni odoše, a nama ostala pitanja. Kad će se konačno u Virovitici pojaviti investitor koji će sagraditi mali gradski hotel s bar desetak soba kakvih ima u svim gradovima koji imalo drže sebe? Možda bi zaista mogli razmisliti o nekom mini kampu na ribnjacima ili možda na prostoru vojarne u okviru studentskog kampusa?
