Banner
Na Bujštini obilježena 77. godišnjica bitke kod Kućibrega
Hrvatski inovatori osvojili zlatne, srebrne i brončane medalje u Njemačkoj
DP: Covid potvrde za ulazak u Sabor zadiru u ljudske i političke slobode
Arhiv HRT-a do 1990: Kulturno dobro vrijedno milijarde kuna izlazi iz bunkera
Umrla Jelena Brajša, dugogodišnja ravnateljica Caritasa
Božo Petrov pozitivan na koronavirus
Večernji list: Probijen zadnji tunel na pristupnim cestama Pelješkom mostu

  Reportaža

Na putu s Kazalištem Virovitica: Predstave odlične, pršut i vino još bolji!

  Goran Gazdek /preneseno iz           07.08.2004.         6583 pogleda
Na putu s Kazalištem Virovitica: Predstave odlične, pršut i vino još bolji!

Pet minuta prije 17 sati u kafiću M&S u središtu Zagvozda, te subote s kraja srpnja, dočekali su nas gazda Milovoj Gaće Mili, glumac i umjetnički direktor festivala Vedran Mlikota, član Umjetničke udruge Glumci u Zagvozdu Goran Čagalj, Tedi Spalato sa Dalmatino, povisću pritrujena i dobro ohlađena Kujundžuša, vinarije Imota, berba 2002. Gazda Mili učas rastoči kvalitetni nektar divne zelenkastožute boje, čaše se orosiše, a Vedran prozbori par riječi dobrodošlice i digne staklenku u zrak u čast virovitičkih prijatelja pa svi zajedno zapjevaše Konobo moja, jer baš u tom trenutku Tedija je smijeni Meri Cetinić.
Da nije slika glumaca i gostiju s proteklih šest kazališnih susreta Glumci u Zagvozdu kafić M&S se ni po čemu ne bi razlikovao od tisuće drugih kafića. Na zidovima nema ni prst slobodnog prostora: glumci na sceni, glumci iza pozornice, glumci za stolom, glumci na stolu... Pa zatim tamburaši, pjevači, bivši i sadašnji ministri, političari, novinari, majice s autogramima i još koješta što sjedoći o festivalu. Kafić je postao Kazališna kavana - nezaobilazni punkt glumaca, redatelja, gledatelja i sveg ostalog kazališnog svijeta.

PREKO BOSNE DO ZAGVOZDA ZA 9 SATI

U podnožje Biokova stigosmo preko Bosne i Hercegovine. Virovitica – Okučani – Gradiška – Banja Luka – Jajce – Kupres – Posušje – Imotski - Zagvozd. Ukupno 422 kilometara i devet sati vožnje.
Izbjegnete li prometni kolaps u Bosanskoj Gradiški (što je gotovo nemoguće) i prometne policajce koji će već pronaći neki prekršaj ne bi li u džep stavili koju konvertibilnu marku (nas ovoga puta na sreću nisu presreli), put do mora je ugodan, a za mnoge bliži i brži. Da je tomu tako svjedoče i registracijske pločice na automobilima onih koji su izabrali ovaj pravac. Osim naših ima Mađara, Čeha, Slovaka… Uz cestu, kako bi slika bila što potpunija – janjad na ražnju i natpisi koji pozivaju umorne putnike na okrjepu.
Dan kasnije, javili su mediji, počela je izgradnja prve dionice autoceste od Banja Luke prema granici s Hrvatskom koja će sezati do Okučana i spajati se s hrvatskom mrežom autocesta. Za 4 do 6 godina koliko predviđaju da bi se projekt potpuno mogao dovršiti put će ovom trasom biti još kraći.

OVACIJE MIKEŠU, PRCI, KATI I MALOM MIKI

Ansambl Kazališta Virovitica na Trgu glumca u Zagvozdu izveo je Mikeški kabare 2, hit predstavu nastalu u koprodukciji s Umjetničkom organizacijom Mikešland, premijerno izvedena u siječnju ove godine. Dva sata prije početka Mlikota je još jednom pogledao u nebo, nazvao prijatelja Zorana Vakulu, virovitičkog gimnazijalca, i odlučio da se igra pod vedrim nebom. Večer prije, naime, koncert atraktivne perkusionističke grupe Stick control iz Slovenije zbog kiše je prekinut i nastavljen u Domu kulture, a bilo je najava da bi opet moglo pljusnuti.
Gotovo 1500 gledatelja iz Zagvozda i okolnih zaseoka Buljubašići, Pirići, Baltići, Milići, Mucići, Brzice, Prodani, Mlikote, Gaće, Radići, Rako, Gornji Čagli, Butige, Šuvari, Kristića Brig, Alagići, Bartulovići, Mušure, Kurtovići, Stapići, Sušići, Svaguše, Tomičići, Dedići i Stanići te iz drugih mjesta Imotske krajine došlo je vidjeti kabare Mije Pavelka i Draška Zidara - priču o popularnom običaju kolinja u Virovitici i strahu da će ulaskom Hrvatske u Europsku uniju biti zabranjeno klanje po kućama čime će izumrijeti važni dio mikeške tradicije. Iako ispričana i ispjevana lokalnim mikeškim govorom i dijalektom, Zagvožđani su predstavu sjajno prihvatili, više je puta prekidali burnim aplauzom i na koncu ovacijama ispatili glumce (uz autorski dvojac igrali su Blanka Bart i Goran Koši), Mikeške tamburaše (Marijan Halužan, Kruno Rohtek i Siniša Petrović) i Kišmamine cure (Ranka Mrkšić, Ana Saratlija i Dijana Bičanić). Te večeri na mikeško kolinje s raznih strana doputovali su prijatelji i suradnici Zagvozda i Kazališta Virovitica: iz Splita je došla glumica Zrinka Cvitešić (u Virovitici je igrala u predstavi Prafaust, a poslije se proslavila glavnom ulogom u domaćem igranom filmu Konjanik), sa Brijuna gdje asistira Radi Šerbedžiji na novoj predstavi stigao je Dražen Ferenčina Fec, sa Hvara Zdravko Bunjevac - Bera i Mirko Petraš, iz Vukovara Željko Čorak (navodno se baš slučajno našao negdje u blizini tih dana!)…
- Mi smo se prepoznali na prvu loptu. Virovitičko kazalište je ovdje od početka, ovo su ljudi koji su nam pomogli kada nam je stvarno najviše trebalo i kada nismo bili ovako poznat i popularan festival kao što smo danas. Treba to njegovati i održavati. Kazalište Virovitica je kvalitetno kazalište koje godišnje napravi dosta dobrih predstava i nema razloga da i nadalje ne budu naši dragi gosti. To veseli i njih, a bogami veseli i nas - rekao nam nakon predstave Mlikota.

POŠTAR MARKO UZIMA GODIŠNJI

Marko Čegalj je poštar u Zagovzdu i osoba koja je zadužena za smještaj glumaca i gostuju. Upoznao je tako sve glumce jer mora ih dočekati i u svojoj Škodi Fabii odvesti domaćinima. Ovdje nema hotela, motela, pansiona i zimmer fraja pa Zagvožđani otvaraju vrata svojih domova.
- Mliki mi je dodijelio taj posao s obzirom da kao poštar poznajem svaku kuću, sve naše ljude i znam točno koliko tko ima kreveta. Imao je on to u vidu!
Četrdeset obitelji ustupa sobe, a mnogi se dižu i sa svojih kreveta da bi gosti imali gdje spavati. Na otvaranju i zatvaranju festivala smjestimo i po stotinjak gostiju. Mislim da ljudi odlaze iz Zagvozda zadovoljni jer nastojimo biti dobri domaćini, otvoriti svoje domove i svoja srca. Samim tim što nam se ponovno vraćaju znamo da u tome uspijevamo – priča nam Marko.
- I, kako je raditi kao poštar u Zagvozdu?
- Dobro, ljudi su tu druželjubivi, zahvalni. Ja stvarno guštam ka poštar. A i same moje dimenzije, 105 kila, govore sve. Vidi se po meni kakvo je selo.
Razvozeći poštu Marko napravi po sto kilometara jer po brdima i udolinama Zagvozd čine 33 zaseoka. Osim pisama i računa ljudima dovozi kruh, novine, brašno, plin i sve ono što im treba, a ne mogu se po to spustiti u mjesto.
- Kad idete na godišnji s obzirom da je festival preko ljeta?
- S početkom festivala uzmem godišnji. To se već zna. Festival je moj godišnji odmor – kaže poštar.

U VINSKOM PODRUMU BEZ GIZDAVOSTI

U vinskom podrumu vinarije Grabovac, Ante Grabovac, bivši saborski zastupnik HSLS-a i prvi privatni vinar u Imotskoj krajini, pokazao nam je kako proizvodi pjenušac. Novi je to proizvod, još ni etikete nema i mi smo među prvima koji ga kušaju. Ante već deset godina proizvodi autohtonu Kujunđušu, lozovaču i travaricu te kvalitetna vina rose Crveno jezero, crveno Modro jezero i Modro jezero barrique, a jedini u Imotskoj krajini posjeduje nasade sivog pinota od kojeg proizvodi vino istog naziva. U obitelji Grabovac iskustvo u proizvodnji vina se prenosi već više od 200 godina.
- Grožđe se prerađuje na licu mjesta, pored vinograda su i podrumi. Ovo je jedno od najvinorodnijih područja u Hrvatskoj iako se često mili da vina iz ovog kraja nisu na dobrom glasu zbog nekih recidiva prošlosti kada je jedna vinarija proizvodila velike količine. Mislim da je proizvodnja vina i turizam naša budućnost. Kada sam prije nekoliko godina govorio da će ovdje dolaziti gosti na degustacije te da će brati grožđe i za to mi još platiti mnogi su mi se smijali. A ja danas takve goste imam iz cijele Europe – priča Ante.
Otvara Ante butelju po butelju, jednu bolju od druge. Otvara i priča o vinu, o nagradama koje je njegov barrique što dozrijeva u hrastovim bačvama dobio na Vino Viti i tome kako mu je puno bolje biti vinar nego političar.
- Ajde nemojte biti gizdavi kao neke vaše kolege ranije – moli gazda Ante da gosti dignu čaše i izvole se ponuditi pršutom, sirom i kruhom ispod peke.
Na te riječi tamburaši otrčaše po instrumente, a Ante se spusti u podrum po nove butelje. I da nije Vedrana koji se drže satnice vidio bi gazda Ante gizdavosti!

RAZLIKU OD ZAGVOZDA PROLOŽAC IMAMA SVOJU KAZALIŠNU SKUPINU

U Prološcu se trebalo igrati na otvorenom ali je kiša pokvarila planove zato je, otvarajući Prološko kulturno ljeto, na Trgu Franje Tuđmana, voditelj duhovito pozvao gledatelje da uđu “kristalnu dvoranu Doma kulture”. Zapušteni Mjesni dom je tog poslijepodneva - kada se vidjelo da kiša misli ozbiljno - ispražnjen, počišćen i osposobljen za igru. Ta improvizacija, međutim, nikome nije smetala: ni glumcima ni gledateljima. A bilo ih je šest stotina!
- Virovitičani su naši dragi gosti već četiri godine iako je ovo njihov tek drugi nastup u Prološcu. Oni su bili jedno od prvih kazališta koje je uopće odigralo predstavu u našem mjestu. To je strašna ekipa, po kontaktima vidimo da smo i mi njima zanimljivi. Mi smo obični mali ljudi, a oni su ipak glumci. Selo smo i nemamo novaca platiti kazališnu skupinu, ali zahvaljujući Vedranu dobijemo po koju predstavu za simboličnu cijenu
– pripovijeda Ivan Maršić, tajnik HKUD Proložac.
Kazališni susreti u Zagvozdu teatrom su zarazili cijelu Imotsku krajinu. U Prološcu su tako osnovali kazališnu skupinu i pripremili dvije predstave Tko je bolestan i Umakla se Joka Šimunova, a već su gostovali u Dubrovniku, Kninu, Splitu i Zagrebu.
- Osnovali smo kazalište, a ja prije toga dva puta bio u kazalištu. Kad su nas redatelji počeli učiti glumi vidjeli smo koliko ne znamo, ali mi se ne damo – u šali će Ivan, inače, autor tekstova za predstave.
- Ima li rivalstva između Zagvozda i Prološca?
- Nema. Vedrana je oduševilo da još netko želi predstave i da nešto radi. Rivalstvo je u tome da mi imamo svoje predstave, a Zagvozd ih još nema. Lako je kad imaš novaca kupiti predstavu, ali ajde ti napravi svoju.
Sve je zapravo počelo prije četiri godine kada su Prološćani razmišljali kako ubiti zimu i uz Karnevalske svečanosti sebi i gostima priuštiti još veselja i zabave. I odlučiše za Božić napraviti žive jaslice. Vijest se proširila Dalmacijom pa je svake godine dođe sve više gledatelja, a predstava bude sve bolja i bolja. Proložac ima četiri tisuće stanovnika, a na predstavu dođe između pet i šest tisuća ljudi iz Splita, Omiša, Makarske, Zagreba, Hercegovine. Prava atrakcija!
- Sve se odvija kraj most, simbola Prološca, koji datira iz rimskih vremena. U koritu rijeke Suvaje na 1500 četvornih metara napravimo scena za žive jaslice koje se održavaju na sami Božić, 25. prosinca. U predstavi sudjeluje pedesetak glumaca-amatera, članova KUD-a. Uloga malog Isusa pripada novorođenom djetetu. Prošle godine to je bio Josip Grbavac, sin Ane i Joška. Imao je svega tri mjeseca – kazuje nam Ivan.

TKO TE IMA TAJ TE NEMA…

Na večeri poslije predstave uz pršut, janjetinu i bukaru vinar Ante naruči pjesmu koju je tog jutra u svom vinskom podrumu naučio od Mikeških tamburaša: Tko te ima taj te nema/ tko te nema taj te sanja/ tko te sanja taj te ljubi/ a ti o tom pojma nemaš…
- Mnogo lipa pisma, a je nikad prije nisam čuo – objasni on veselim Prološćanima.
***
- I, gdje su bili naši Virovitičani?– upita službeni organ na graničnom prijelazu pa razvuče usta.
- U Zagvozdu, na festivalu!
- Vi ste, bi će neki glumci? – opet pita organ i ne dočekavši odgovor naginje glavu ne bi li nas prebrojao.
- Osam – zaključi, vrati nam putovnice pa kaže: Ajd, prijatno i sretan put!

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Reportaža