Na današnji dan 1917. godine u Virovitici je rođen Ivan Šibl, komunista, partizan i narodni heroj, književnik i političar posebno zaslužan za osnivanje Televizije Zagreb. Za njegova mandata proradio je prvi TV odašiljač u Jugoslaviji, nabavljena je suvremena oprema i kupljen prvi magnetoskop. Po njemu se danas zove nagrada za životno djelo HRT-a. Prema njegovom Ratnom dnevniku snimljena su dva odlična hrvatska filma Antuna Vrdoljaka Kad čuješ zvona i U gori raste zelen bor. U Zagrebu je dobio ulicu i spomenik, a u Virovitici - ništa!
Šibli je do 1929. živio u Virovitici gdje je završio osnovnu školu i jedan razred Realne gimnazije. Iz Virovitice se preselio u Zagreb gdje je završio malu maturu i dva razreda Učiteljske škole. Dok je pohađao Učiteljsku školu, povezao se sa revolucionarnim omladinskim pokretom, pa je zbog svoje aktivnosti bio isključen iz škole pa je školovanje je nastavio u Čakovcu i Vršcu ali su ga, ubrzo, ponovo isključili iz škole. Godine 1935. vratio se u Zagreb, gdje je nastavio aktivnost u revolucionarnom omladinskom pokretu. U to je vrijeme bio i članom radničko-športskoga društva "Metalac", u kojem se tada okupljala radnička omladina.
Godine 1939. Šibl je otišao na odsluženje vojnog roka. Poslije povratka iz vojske, nije mogao u Zagrebu dobiti zaposlenje, pa se zaposlio u Duhanskoj stanici u Bujanovcu, u južnoj Srbiji. Poslije tri mjeseca, vratio se u Zagreb i dobio posao u knjižnici Ekonomsko-komercijalne škole, u kojoj je radio do 1941. godine.
Poslije pada Kraljevine Jugoslavije i stvaranja NDH-a Šibl je kao član udarne grupe sudjelovao, u toku ljeta i jeseni 1941. godine, u nizu oružanih akcija na zagrebačkim ulicama. U rujnu 1941. godine primljen je u članstvo KPJ, a pred kraj godine ustaška policija je otkrila njegovu aktivnost pa je 24. siječnja 1942. godine napustio Zagreb i otišao u Banijski partizanski odred. Sudjelovao je nizu borbi prvo kao borac, a zatim kao politički komesar čete i bataljuna u Odredu. Ujesen 1942. godine, Šibl je upućen u Kalnički partizanski odred, na dužnost političkog komesara bataljuna.
Poslije oslobođenja, izabran je za tajnika Gradskoga narodnog odbora u Zagrebu i na toj dužnosti se nalazio do kraja 1945. godine, kada je ponovo prešao u službu Jugoslavenske armije. Godine 1953. preveden je u pričuvni sastav, u činu general-potpukovnika. Kratko je vrijeme radio kao glavni urednik "Borbe" u Beogradu, a u razdoblju od 1954. do 1963. godine nalazio se na dužnosti generalnog direktora RTV Zagreb. Od 1963. do 1967. bio je predsjednik Prosvjetno-kulturnoga vijeća Sabora SR Hrvatske a od 1967. do 1969. godine bio je zastupnik u Vijeću naroda Savezne skupštine. Od 1946. godine nekoliko puta biran za poslanika u Saboru. Bio je predsjednik nogometnog kluba Dinamo iz Zagreba, od 1959. do 1967. godine i njegov prvi počasni predsjednik (ostala četvorica su Marko Belinić, Većeslav Holjevac, Franjo Tuđman i Milan Bandić). U prosincu 1971. godine, poslije XXI. sjednice CK SKJ, održane u Karađorđevu, na kojoj je smijenjeno najviše rukovodstvo CK SK Hrvatske, Šibl je dao ostavku na sve svoje dužnosti. Godine 1972. je isključen iz Saveza komunista Jugoslavije i umirovljen.
Opširnije Wikipedija
