Život piše drame, a kada letimo "letećim autobusima" - onda i burleske! Često se trebamo prisjetiti dimenzija ručne prtljage, uvijek ih zaboravim, ali vjerojatno zbog hirovitosti i dosad me, priznajem, nisu kaznili čestitkom od pedesetak eura, koliko se inače plaća pri prekoračenju dimenzija. Naravno, bilo je pokušaja i napada, ali imao sam dovoljno vremena da iz ruksaka izvadim nešto odjeće, navučem na sebe, tako zavaram "kondorice", a kada sam znojan ušao u avion, dva dodatna topla pulovera sam ponovno strpao natrag u poveći ruksak - piše Slobodan Kadić u kolumni Putničke svaštarije Glasa Slavonije.
Ta još sam bio mlad i neiskusan, a sjećam se – i prilično drzak i hrabar. I skoro bih zaboravio tu priču da me na putu prema Sofiji nije dirnula tužna scena putnice koju su izabrali za kontrolu prtljage. To su uvijek neugodne situacije kada te gleda cijeli aerodrom, a polovina putnika koja čeka ukrcaj zasigurno ima više prtljage nego što smije imati! Sreća je čudna stvar. Aviokompanije nemaju vremena sve kontrolirati, pa izaberu nekoga tko djeluje dovoljno preplašeno da bi mogao dodatno platiti. Čini mi se da izabrana putnica nije putovala sama jer su joj pri preslagivanju pomogle još dvije osobe. Dugo je to trajalo, nisam doznao je li uspjela izbjeći dodatno plaćanje, ali u zrakoplov je ušla među posljednjima s vidljivom nevjericom na licu i očitim šokom. To stanje kada vadite svoje stvari, prava je tragedija, sjećam se nekih sadomazohističkih graničnih kontrola na ulasku iz Poljske u Bjelorusiju, ne ponovilo se!
Što zapravo napraviti ako ste ljubitelj puno prtljage? Ako se volite igrati vatrom, poput jednog od mojih prijatelja koji si može priuštiti fina putovanja s kavijarom (ali voli izazov), nabavite si jaknu ili kaput s velikim i dubokim džepovima u koje stane pola ruksaka! Onda, ako vas opet zaustave s većim ruksakom, obucite nešto od odjeće, ako treba, bacite one dvije banane i džambo sendvič i ruksak će stati u njihov okvir. Ako ste kupili kartu s besplatnom prtljagom, kofer ne može imati kotače jer će vas odmah "provaliti", školovan je to kadar. Ako se ne volite igrati vatrom, najbolje je rješenje kupiti torbu s točnim dimenzijama, a kod Ryanaira su te dimenzije povećane od proteklog mjeseca. Zapišite negdje na rub kalendara 40×30×20 cm baš kao i za WizzAir, a EasyJet ima nešto veće dimenzije 45×36x20. Besplatna torba u pravilu treba stati ispod sjedala putnika, a nova Ryanairova granica je 33 posto veća od minimalne EU standardne veličine koju neću niti spominjati da dodatno ne zbuni putnike. Maksimalna težina besplatne torbe također se nekada kontrolira i obično iznosi do deset kilograma.
Niskotarifne prijevoznike obično koristim iz Budimpešte, a kada mi treba brzi i jeftini prijevoz do većeg aerodroma s kojeg obično idem na daleka putovanja. Već je poznat moj stav da ih ne volim i da su nužno zlo, ali su unijeli revoluciju u avioindustriju pa zahvaljujući Wizzairu i Ryanairu za nekoliko eura sada lete i baba Kata i djed Tunja iz Klokočevaca. Baš pozitivna stvar, iako je pravo putovanje zrakoplovom uz fina pića, nešto hrane i uz dobar film, sve ostalo je improvizacija.
Ah, da ne skrenem s teme, uz besplatnu prtljagu putnici obično mogu nadoplatiti Priority i u avion unijeti kofer na kotačima do 55×40x20 cm. Zašto je sve to bitno? Iz Osijeka u London leti Ryanair, a Wizzair je u Budimpešti pa zapamtite ove sentencije kako biste bili lukaviji od njih, a novac koji biste morali platiti za prekoračenje dimenzija prtljage, bolje je ostaviti za neku finu slasticu u Londonu. Šok i nevjerica, kažem vam ja. Ali život ide dalje i upravo ga ovakve muke po Ryanairu - čine neizvjesnijim. Zar ne?
