Nakon dvije slikovnice posvećene dogodovštinama malog mješanca Mrša, koji je od uličnog lutalice postao „pravi“ kućni pas („Šapice“ i „Šapice i tajna zelene loptice“), Slavko Sobin je napisao novu priču naslovljenu „Šapice i pas koji je trčao za Srećom“ (Mozaik knjiga, 2022.) koju je, poput prethodne dvije, ilustrirao Patricio Alejandro Aguero Marino.
Grupica prijatelja odlučuje igrati skrivača (jer se nitko od vlasnika nije sjetio ponijeti zelenu lopticu) i tako mali čitatelji kroz crteže i tekst prate članove pseće družine okupljene u parku. I dok Dona uspijeva pronaći sve sakrivene pse, nikako ne pronalazi Mrša i to ne samo zato jer se uvaljao u riblje ostatke i prikrio svoj miris, nego zato jer je počeo slijediti jednu mačku očaran njezinom spretnošću….
Dakako, to ga je uvalilo u nevolju, jer ga je mačka zaskočila i zarobila, a tu se još našao i jedan jako, jako glasni papagaj. Ne bi bilo pristojno ispričati što se dalje, događalo i kako se Mrš (to smijem reći) oslobodio i zašto je riječ Sreća u naslovu napisana velikim slovom?! Vidljivo ja da su u priču uključeni novi likovi pa je zato ova priča puno složenija od prijašnjih.
Pretpostavljam da Sobin koristi neke djeci „teške“ riječi (inovativno, kreativno) jer očekuje da će slikovnicu mališani čitati zajedno s odraslima. Također je svjestan da se mali čitatelji ranije susreću s Instagramom na roditeljskim mobitelima (recimo video u kojem je mačka kostimirana u pčelu) nego s pravim, živim „dlakavcima“. I na kraju knjige rečenica koja (vjerojatno) najavljuje nastavak pustolovina: „Dado je stajao pred ulaznim vratima, uperio prstom u svoje četveronožne prijatelje i rekao:“Av-av. Pas.“
