Život pod teretom SLAPP-a: istraživanje pod naslovom ‘Novinarska sloboda u obruču dvostrukih tužbi‘, koje je provela novinarka Jutarnjeg lista Slavica Lukić u sklopu projekta financiranog od Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava (DZNAP), detaljno obrađuje slučajeve u kojima su privatni tužitelji pokrenuli i kazneni, ali i građanski sudski postupak protiv nakladnika ili novinara radi odštete za ‘duševne boli’. Autorica je detaljno istražila četiri slučaja iz hrvatske sudske prakse – tužbe suca Ivana Turudića protiv Novog lista i novinara Dražena Ciglenečkog, tužbe umirovljene sutkinje Vrhovnog suda Senka Klarić Baranović protiv novinarke portala Tris Davorke Blažević, tužbe predsjednika Županijskog suda u Osijeku Zvonka Vrbana protiv portala Telegram i novinara Drage Hedla, te tužbe bivšeg rektora Sveučilišta u Zagrebu Damira Borasa protiv novinarke Telegrama Dore Kršul. Prenosimo dio koji se odnosi na suca Ivana Turudića.
Kad je 26. studenoga 2014., a bilo je to još u doba koalicijske vlade Zorana Milanovića, sjeo za tipkovnicu kompjutera da napiše kolumnu koja je svaki tjedan objavljivana u Novom listu pod egidom ‘Politički skalpel Dražena Ciglenečkog‘, taj novinar unutarnje-političke rubrike riječkog dnevnika nije ni slutio da će tekst koji će taj dan napisati – pamtiti do kraja života. Jer on će ga koštati poprilično živaca, vremena, a zamalo i imetka, kao ni jedan od drugih koje je do tada napisao u svojoj novinarskoj karijeri.
Njegov politički komentar koji je dan kasnije, 27. studenog, objavljen i u tiskanom i u elektronskom izdanju Novog lista pod naslovom Turudić nanosi veću štetu nego Šešelj toliko je pogodio suca i tadašnjeg predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, Ivana Turudića da je zbog njega pokrenuo dvostruki sudski progon. Početkom veljače 2015. Turudić je preko svog odvjetnika pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu podigao građansku tužbu protiv nakladnika Novog lista d.o.o. i autora, Dražena Ciglenečkog u kojoj je zatražio da mu nakladnik i novinar zbog nanesenih duševnih boli solidarno isplate za hrvatske prilike vrlo visoku odštetu, 180.000 kuna. Istodobno, krajem siječnja 2015. pred Općinskim sudom u Rijeci Turudić je protiv autora teksta, Dražena Ciglenečkog podnio privatnu kaznenu tužbu u kojoj ga tereti za kazneno djelo uvrede.
Nakon što je u građanskim postupku bio svjedok, novinar u kaznenom progonu postaje optuženik
I dok je u parnici koja je pravomoćno okončana 2017., dvije godine od pokretanja Turudiću pravomoćno dosuđena odšteta od 90.000 kuna, kazneni postupak protiv Ciglenečkog pred Općinskim sudom u Rijeci traje već punih, za toga novinara prilično stresnih, sedam godina….
Slučaj Turudić protiv Novog lista i Ciglenečkog, primjer je dvostrukog sudskog progona. To su situacije kad osoba koja se smatra oštećena novinskim testom/prologom, zbog jednog te istog teksta/priloga podiže kumulativne tužbe: građansku tužbu protiv nakladnika (rjeđe protiv urednika ili samog novinara jer se od nakladnika lakše naplatiti)u kojoj traže novčane odštete zbog nanesenih duševnih boli i istodobno podižu privatne kaznene tužbe protiv novinara, u kojoj ga terete za neko od kaznenih djela protiv časti i ugleda.
<<< Sudac Turudić: U šoku sam. Tužit ću tog novinara
Fenomen dvostrukog sudskog progona zbog istog teksta za novinara je posebno težak oblik SLAPP tužbi jer je novinar u takvim situacijama izložen dvostrukom pritisku: U građanskom postupku protiv nakladnika, novinar je ključni svjedok od kojeg se očekuje da uvjeri sud da njegov tekst sadrži istinite tvrdnje, ili na činjenicama zasnovane vrijednosne sudove te da ga je napisao u javnom interesu. (SLAPP = tužbe podnijete s namjerom cenzuriranja, zastrašivanja ili ušutkavanja kritičara). Ni jednom novinaru nije ugodno kad nakladnik izgubi parnicu zbog njegov teksta. U kaznenom postupku novinar je optuženik i mora obraniti sebe od optužbe za kazneno djelo protiv časti i ugleda. Biti posjednut na optuženičku klupu u kaznenom postupku, samo po sebi je stresan događaj. Već sam kazneni postupak, bez obzira na njegov konačni ishod, optuženom novinaru nosi neizvjesnost, a u hrvatskim okolnostima u kojima suđenja traju godinama ta neizvjesnost nakon svake tužbe je dugog trajanja. Uz to, procesna pozicija novinara koji se u građanskom postupku pokrenutom protiv nakladnika pojavljuje na sudu u ulozi svjedoka, a u kaznenom postupku zbog istog teksta u ulozi optuženika iznimno je delikatna. Zamke i delikatnosti procesne pozicije novinara u situacijama dvostrukih tužbi, u nastavku ovog teksta objašnjava iskusna odvjetnica Vesna Alaburić iz koje je dugogodišnje i bogato iskustvo zastupanja novinara i nakladnika pred sudovima.
Dvostruki sudski progon zbog jednog te istog medijskog teksta/priloga zaslužuje stoga posebnu pažnju jer je riječ o specifičnom obliku SLAPP tužbi koje na novinara imaju posebno teške “zamrzavajuće“ učinke – glavni cilj onih koji ih podižu je zastrašiti i odvratiti novinara od daljnjeg bavljenja određenom temom ili osobom.
U ovom istraživanju obrađujemo četiri slučaja iz hrvatske sudske prakse u zadnjih osam godina u kojima su privatni tužitelji koji se smatraju oštećenima objavljenim tekstom pokrenuli građanski sudski postupak protiv nakladnika ili novinara radi novčane odštete za nanesene ‘duševne boli’ te su zbog istog teksta pokrenuli kazneni progon novinare – autore teksta. Analizirali smo sudsku dokumentaciju iz građanskih i kaznenih postupaka koja se odnosi na te slučajeve.
Primjeri analiziran u ovom tekstu pružaju uvid u nekoliko aspekata – zbog koje vrste novinarskih tema se pokreće dvostruki sudski progon, kakva je društvena pozicija privatnih tužitelja pokretača tih progona, kako takvu praksu doživljavaju novinari čiji tekstovi su u meta dvostrukih tužbi te što o tome kažu iskusni medijski odvjetnici koji zastupaju novinare pred sudom. Dva od četiri obrađena slučaja pravomoćno su okončani, dok u dva slučaja postupci još uvijek traju.
Slučaj 1.: tužba suca Turudića protiv Novog lista i novinara Ciglenečkog
Kao što smo u uvodu ovog teksta napomenuli, u tiskanom izdanju Novog lista i na internetskim stranicama toga medija je 27. studenog 2014. objavljena kolumna iskusnog političkog novinara i kolumnista Novog lista, Dražena Ciglenečkog pod naslovom “Turudić nanosi veću štetu nego Šešelj”.
Zbog toga je teksta Turudić 26. siječnja 2015. protiv novinara Dražena Ciglenečkog pred Općinskom sudom u Rijeci o podigao privatnu kaznenu tužbu za povrede časti i ugleda uvredom jer ga je u svojoj kolumni koju je napisao „s isključivom namjerom da našteti njegovoj časti i ugledu“ usporedio sa srbijanskim ratnim zločincem Vojislavom Šešeljem. Nekoliko dana kasnije 5. veljače 2015. Turudić je preko svog odvjetnika pred Općinskim sudom u Zagrebu zbog istog teksta protiv nakladnika, Novog lista d. o.o. ali i samog novinara Ciglenečkog, podnio i građansku tužbu za naknadu štete koja mu je kako navodi „namjerno nanesena usporedbom njega kao uglednog suca sa ratnim zločincem Vojislavom Šešeljem“. U parničnoj tužbi, Turudić je zatražio odštetu od 180.000 kuna sa zateznom kamatom, a koju bi solidarno platili nakladnik Novi list d.o.o i Ciglenečki, te uklanjanje teksta iz internetskog izdanja Novog lista skupa s komentarima ispod teksta i Turudićevom fotografijom.
U tužbi za naknadu štete spomenuti sudac uz ostalo tvrdi kako ovaj novinar o njemu „već duže vremena negativno piše i iznosi neistine“ i vodi „zlonamjernu i dugotrajnu kampanju“ jer je u razdoblju od 11. kolovoza do 16. rujna 2014. objavio četiri „neistinita i zlonamjerna teksta“ za koje on, Turudić, nije tražio ispravak. Međutim, komentarom Ciglenečkog od 27. studenog je stoji u tužbi, napadnut njegov 30 godišnji sudački rad i „nanesena je ogromna šteta radi povrede prava osobnosti“… U građanskoj tužbi se uz ostalo navodi kako je Turudić „obiteljski čovjek koji ima širok krug poznanika, a osobito zbog svoje funkcije predsjednika Županijskog suda u Zagrebu te ga je ovako diskreditirajući i neistinit napad osobito pogodio. Članak je izazvao povećanu pažnju u krugu uže i šire okoline, osobito profesionalne te je bio izložen stalnim upitima kolega sudaca, odvjetnika te poznanika i obitelji vezanih uz objavljeni članak radi čega je trpio intenzivnu neugodu“. Navodi se i da je 24,.prosinca 2014. uredništvu Novog lista taj sudac uputio zahtjev za objavom isprike i brisanjem teksta iz internetskog izdanja i uvredljivih komentara ispod teksta, ali je uredništvo njegov zahtjev ignoriralo.
‘Ogorčenje, bijes, potištenost i ojađenost’
U građanskoj tužbi je Turudić je citirao dijelove komentara Dražena Ciglenečkog koji su mu, po njegovom sudu, nanijeli najveću štetu: “U utorak se ponovo potvrdilo da protiv suca kakav je Turudić, sustav naprosto nema lijeka. Njegov gotovo siledžijski stav nitko nije u stanju sankcionirati. N Vrhovni sud, ni Državno sudbeno vijeće, ni Ministarstvo pravosuđa ni Udruga sudaca, niti, eto DIP. Kao da ne postoji način da se Turudiću stane na kraj, on je praktički nedodirljiv. To ne može biti normalno. U uređenoj državi svatko mora biti podložan određenoj kontroli Neovisnost sudbene vlasti ne znači da suci imaju pravo doslovno raditi što ih je volja. Primjerice nastupati kao politički tribuni i dijeliti predstavnicima izvršne vlasti lekcije o domoljublju“. Posebno štetnim Turudić smatra i dio komentara „Saborski zastupnici i jučer su analizirali gluposti što ih u velikim količinama proizvodi Vojislav Šešelj, degradirajući tako instituciju hrvatskog parlamenta. Umjesto toga su, ako im je već do bavljenja pojedincima mogli otvoriti raspravu o Turudiću. Pa možda i donijeti Deklaraciju kojom bi osudili njegovo besprizorno ponašanje. Svojim postupcima Turudić nanosi danas Hrvatskoj sigurno veću štetu nego baljezgarije ishlapjelog ratnog zločinca“.
U oba suđenja -u parničnom postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu gdje je ispitan kao svjedok i u kaznenom postupku pred Općinskim sudom u Rijeci gdje je iznosio obranu kao optuženi, Ciglenečki je, prema sudskoj dokumentaciji s kojom raspolažemo, iskazivao jednako – potanko i precizno je obrazlagao što ga je potaknulo na ovako oštar komentar te objašnjavao sudu da je ga je pisao u dobroj vjeri i u javnom interesu.
Sudu je Ciglenečki objašnjavao da je na komentar bio potaknut dvama u to vrijeme aktualnim događajima: jedan je bio vezan uz izbor predsjednika zagrebačkog Gradskog izbornog povjerenstva, neposredno pred predsjedničke izbore 2014/2015. točnije uz Turudićeve javne tvrdnje kako će tadašnja Milanovićeva vlada omesti njegov izbor za predsjednika Gradskog izbornog povjerenstva, dužnost koja bi mu kao predsjedniku zagrebačkog Županijskog suda po funkciji pripadala jer mu se Milanovićeva Vlada na taj način osvećuje što je kao sudac donio odluku o izručenju Josipa Perkovića njemačkom pravosuđu. Ciglenečki je pred sudom, i kaznenim i građanskim, izjavio kako je njegov komentatorski stav da Turudić ne bi trebao biti na čelu zagrebačkog Gradskog izbornog povjerenstva jer je u svojim javnim istupima pokazao da je politički pristran. Podsjetio je da je Turudić ranije javno polemizirao s jednim od kandidata na predsjedničkim izborima (Ivom Josipovićem) čiju je regularnost kao šef Gradskog izbornog povjerenstva trebao nadzirati. Istaknuo je i kako su se Turudićeve tvrdnje da Milanovićeva Vlada želi spriječiti njegovo imenovanje na čelo Gradskog izbornog povjerenstva – pod kraj 2014. pokazale potpuno neistinitima, jer je imenovan na čelo povjerenstva.
Drugi povod zbog kojeg je pisao kolumnu, objašnjavao je u oba sudska postupka Ciglenečki, je taj što je tih dana, u studenom 2014. Hrvatski sabor raspravljao o protuhrvatskim i mrziteljskim izjavama ratnog zločinca Vojislava Šešelja. Objašnjavao je sudu zbog čega smatra deplasiranim da se hrvatska politička scena i sabor u tolikoj mjeri bave izjavama srbijanskog ratnog zločinca koji je u Srbiji politički marginaliziran i bez utjecaja, i zbog čega smatra da bi Saboru bilo svrhovitije raspravljati o učincima na hrvatsko društvo politički obojenih izjava suca i predsjednika najvećeg županijskog suda u državi Ivana Turudića, jer smatra da njegove politički obojene izjave dovode u pitanje političku neutralnost sudstva i ruše povjerenje građana u sudbenu vlast. Navodio je pred sudom niz primjera Turudićevih javnih političkih izjava o kojima su pisali ili ih prenosili i drugi mediji i novinari poput one da ga lijevo liberalna vlada Zorana Milanovića prisluškuje i prati za što nije ponudio nikakve dokaze, ili one da neće ići na proslavu obljetnice akcije Oluja u Knin jer bi morao zviždati tadašnjem premijeru Milanoviću, ili one da bi trebalo kazneno goniti sve one koji kažu da je rat u Hrvatskoj bio građanka da je u Oluji počinjeno etničko čišćenje, ili Turudićev posjet podrške braniteljskom prosvjedu u Savskoj, ili njegova izjava da bi razmilio o Karamarkovoj ponudi da bude ministar pravosuđa u budućoj HDZ-ovoj vladi kad bi takvu ponudu dobio… Dražen Ciglenečki je objašnjavao sudu – Općinskom građanskom u Zagrebu jednom, a u kaznenom postupku pred Općinskim sudom u Rijeci čak tri puta – kako svojim komentarom nije imao namjeru naštetiti ugledu i časti Ivana Turudića već je iznosio svoje na činjenicama utemeljene vrijednosne sudove i mišljenja o temi od javnog interesa.
Turudić je pred sudom u oba postupka – građanskom i kaznenom – tvrdio da je zbog teksta Dražena Ciglenečkog doživljavao dvojake osjećaje- ogorčenje, bijes i potištenost, a primarni mu je bio osjećaj ojađenosti. Tvrdio je da ga kao dragovoljca i dobitnika spomenice Domovinskog rata tekst posebno vrijeđa, da su ga nazivali suborci iz Virovitice s kojima je 1991. bio u rovovima koji su kao branitelji također pogođeni komentarom, da su njegovu suprugu – liječnicu zapitkivali oko toga komentara, te da ga je posebno pogodilo kad ga je nazvala kćer koja studira u Americi koje je također bila uznemirena tekstom. Tvrdio je da su ga i na radnim sastancima na sudu redovito zapitkivali o tekstu, a požalio se i da je primio anonimni telefonski poziv u kojem ga je anonimni glas preko telefona govorio “Gdje si Šešelju” .
U parničnoj presudi Turudiću dosuđena odšteta od 90.000 kuna
Presude koje su uslijedile u građanskom i u kaznenom postupku, pokazale su da su argumenti novinara Ciglenečkog kao i urednika Novog lista Branka Mijića i Nenada Hlače sucima neprihvatljivi za razliku od onih koje im je iznio njihov kolega Turudić.
Sutkinja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Perica Norac Kevo je 24. studenog 2015. donijela nepravomoćnu presudu prema kojoj nakladnik Novog lista i Dražen Ciglenečki za nanesene duševne boli Ivanu Turudiću solidarno moraju platiti 150.000 kuna, te zatezne kamate koje teku od 5. veljače 2015. kao 12. 972 kuna sudskih troškova. Novom listu je naloženo da u roku od 24 sata od pravomoćnosti presude sa svojih internetskih stranica ukloni kolumnu Dražena Ciglenečkog kao i sve komentare ispod objavljene kolumne i Turudićevu fotografiju. Od 180.000 kuna koje je Turudić u građanskoj tužbi tražio kao obeštećenje za povredu osobnosti, sutkinja Norac Kevo odbila ga je samo za iznos od 30.000 kuna.
Ta je sutkinja je u obrazloženju presude istaknula da je očito kako namjera autora ovog članka nije bila u javnom interesu i dobroj vjeri „već naprotiv, radi se o ponašanju koje je imalo samo cilj naškoditi tužiteljevoj časti u ugledu“. I sadržajem i naslovom i stilom pisanja namjera je, tvrdi Norac Kevo, bila povrijediti Turudićevo dostojanstvo pa „takav način pisanja i oprema teksta evidentno predstavljaju kršenje načela slobode medija“. Sudu je uvjerljiva i logična Turudićeva tvrdnja kako je optužba da on svojoj domovini nanosi štetu goru i od Šešelja najgora moguća diskvalifikacija i da nešto teže ne može ni zamisliti. Premda je Turudić u parničnom postupku izjavio da zbog psihičke boli izazvane komentarom Dražena Ciglenečkog nije zatražio ni medicinsku ni psihološku pomoć, sutkinja je u presudi navela kako su tvrdnje u tekstu takve „da su podobne kod tužitelja izazvati iznimno jaku duševnu bol“. Sutkinja Norac Kevo je Turudićev iskaz na sudu ocijenila „iskrenim, objektivnim, životnim i logičnim“. Obrazlažući visinu odštete od 150.000 kuna, sutkinja je istaknula: „U pogledu jakosti pretrpljenih duševnih boli zbog povrede prava osobnosti, a koje je sud utvrdio saslušanjem tužitelja, utvrđeno je da je njihov intenzitet bio takvog stupnja i trajanja da opravdava dosudu naknade u novcu imajući u vidu da je svrha i cilj naknade duševna zadovoljština.“
Županijski sud u Varaždinu je 20. ožujka 2017. djelomično odbio, a djelomično prihvatio žalbu Novog lista i Dražena Ciglenečkog na tu presudu zagrebačkog Općinskog građanskog suda. Taj je sud u cijelosti potvrdio osuđujuću argumentaciju prvostupanjske sutkinje Perice Norac Kevo, ali je zaključio da Novi list i njihov novinar opravdano prigovaraju visini dosuđene odštete od 150.000 kuna jer je riječ o „neprimjereno visokom iznosu, a imajući u vidu sve okolnosti slučaja, posebno navode tužitelja (Turudića) da zbog spomenutog članka nije tražio medicinsku pomoć niti psihološku terapiju“ Varaždinski Županijski sud je donio pravomoćno rješenje po kojem su Novi list d.o.o i Dražen Ciglenečki Turudiću zbog nanesenih duševnih boli dužni solidarno isplatiti iznos od 90.000 kuna , zatezne kamate i 6.700 kuna sudskih troškova. Tako je parnični postupak u kojem je sucu Turudiću dosuđena pozamašna odšteta, nakon dvije godine pravomoćno okončan.
Maratonski kazneni postupak
Međutim, kazneni postupak kojeg je taj sudac u siječnju 2015. pokrenuo protiv Dražena Ciglenečkog pred Općinskim sudom u Rijeci traje punih sedam godina. Tijekom toga razdoblja riječki je Općinski sud donio čak tri uzastopne nepravomoćne presude kojima je Ciglenečkog uporno proglašavao krivim za kazneno djelo uvrede. Dvije nepravomoćne presude toga suda Županijski sud u Rijeci je ukidao zbog utvrđenih propusta i vraćao natrag na ponovno suđenje, a ishod žalbe toga novinara na treću osuđujuću presudu do zaključenja ovog teksta, nismo uspjeli doznati.
Prvu je presudu 7. ožujka 2016. donijela sutkinja Tatjana Čargonja. Osudila Ciglenečkg za kazneno djelo uvrede i naložila mu da u državni proračun uplati 30 svojih dnevnih dohodaka, što je iznos od 8000 kuna. Pridodaju li se tome i sudski troškovi, riječ je o iznos većem od novinarove mjesečne plaće. Sutkinja je nakon provedenog postupka presudila kako je isključivi cilj novinara bio difamirati i omalovažiti suca Turudića i nanijeti štetu njegovoj časti i ugledu. Priznala je da je on javna osoba i time podložan javnoj kritici, ali da se ta kritika mogla iznijeti primjerenim rječnikom bez vrijeđanja.
Županijski sud u Rijeci je 6. prosinca 2017. usvojio novinarovu žalbu, poništio osuđujuću presudu i predmet vratio istoj sutkinji na ponovo odlučivanje. Pri tome je Županijski sud naveo kako u ponovljenom postupku sud mora pažljivije izvagati je li postojao javni interes koji je nadvladao pravo javnog tužitelja na čast i ugled i koje su okolnosti dovele do toga da se o Turudiću pisalo. Taj je sud istaknuo i da se sloboda izražavanja „ne odnosi samo na pristojno i uljuđeno iznošenje stavova već i na stavove koji su neugodni, nepristojni pa i uvredljivog karaktera“, ali ključno je utvrditi je li postojao javni interes koji je nadvladao pravo privatnog tužitelja na čast u ugled.
Općinska sutkinja Tatjana Čargonja je međutim, 9. svibnja 2018. ponovo osudila Cigelnečkog za uvredu donijevši presudu gotovo identičnu ranijoj, ukinutoj. Riječki Županjski sud je 27. siječnja 2021. ponovo poništio njezinu presudu i vratio predmet Općinskom sudu na ponovno suđenje, ali ovaj put naložio da se suđenje održi pred novom sutkinjom.
Treće suđenje na Općinskom sudu u Rijeci provela je sutkinja Vera Holjević Marincel koja je 31. siječnja 2022. donijela treću nepravomoćnu presudu kojom je Ciglenečki i treći put proglašen krivim za kazneno djelo uvrede te mu je ponovo naloženo da u državni proračun uplati 30 svojih dnevnih dohodaka. O ishodu njegove žalbe na treću osuđujuću presudu ni sa Županijskog suda u rijeci ni sa Općinskog, do dovršetka ovog teksta nismo dobili službeni odgovor. Glasnogovornik Županijskog suda u Rijeci, sudac Duško Abramović nam je 9. siječnja 2023. odgovorio da će u „u predmetu Dražena Ciglenečkog odluka drugostupanjskog suda zajedno sa spisom u narednim danima biti dostavljena prvostupanjskom Općinskom sudom u Rijeci“.
Obratili smo se Općinskom sudu u Rijeci s pitanjem jesu li od Županijskog suda dobili odluku u predmetu Ciglenečki, a 27.siječnja 2023. kad smo završavali ovaj tekst, glasnogovornica Općinskog suda u Rijeci, sutkinja Katarina Bajčić, Ivančević odgovorila nam je kako „Županijski sud u Rijeci još nije donio odluku povodom žalbe Dražena Ciglenečkog na treću osuđujuću presudu toga suda“.
Međutim, kako neslužbeno doznajemo, kazneni postupak kojeg je sudac Turudić pokrenuo protiv novinara Ciglenečkog umjesto sudskog pravorijeka „riješila“ je zastara. Ona je, kako u nedostatku službenih informacija neslužbeno doznajemo, nastupila 27. studenog 2022. jer se toga dana navršilo osam godina od objave članka, a pravomoćna presuda do tada nije bila donesena.
Riječki odvjetnik Saša Jelušić koji već sedam godina zastupa Ciglenečkog u ovom kaznenom postupku kazao nam je kako je taj novinar svoju obranu pred Općinskim sudom u Rijeci iznosio u tri navrata, u tri ponovljena suđenja. Na pitanje da pojasni zbog čega je Turudić Ciglenečkog tužio za kazneno djelo uvrede, na ne za klevetu za koju se novinare najčešće tuži, odvjetnik pojašnjava: „Tužbe za klevetu privatni tužitelj podnosi ako smatra da mu je novinar povrijedio čast i ugled iznošenjem činjenično netočnih tvrdnji koje su objektivno provjerljive. Ako privatni tužitelj smatra da mu je novinar povrijedio ugled iznošenjem uvredljivih sudova, podnosi tužbu za uvredu. Ciglenečki je u komentaru iznio vrijednosne sudove“ .
Novinara Novog lista, Dražena Ciglenečkog koji je prema pravomoćnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu iz 2017. solidarno s nakladnikom Turudiću trebao patiti polovicu iznosa od 90. 000 kuna zbog duševnih boli koje mu je njegov komentar nanio, pitali smo je li doista platio polovicu toga iznosa i kako je to financijski izdržao.
„Ne, nisam platio polovicu dosuđene novčane kazne jer je nakladnik platio čitav iznos“, kazao nam je Ciglenečki. Pitali smo ga i je li Turudića nakon pokretanja ovih postupaka ikada više u svojim tekstovima i komentarima spomenuo i na koji način su se ti sudski postupci odrazili na njegovu autorsku slobodu i osjećaj sigurnosti. „Ne mogu se sjetiti točno jesam li ga spominjao nakon tužbi, ali ja sam se u svom novinarskom radu pravosuđem bavio tek rubno, tako da ne mogu reći da su se ti postupci osobito odrazili na moj ukupni rad“, kazao nam je Ciglenečki.
‘Hrvatski pravni okvir nudi privatnim tužiteljima obilje mogućnosti za podizanje dvostrukih tužbi’
Na temelju dugogodišnjeg odvjetničkog iskustva u kojem je često pred sudovima zastupao novinare i nakladnike, ali u nekim slučajevima i privatne tužitelje koji pokreću sporove protiv medija, odvjetnik Jelušić nam objašnjava različite mogućnosti dvostrukog sudskog progona za jedan te isti objavljeni novinarski tekst. „Naš zakonski okvir je takav da je privatni tužitelj taj koji bira koga će tužiti u slučaju kad se smatra oštećenim medijskom objavom. U građanskom postupku za naknadu štete može birati hoće li tužiti nakladnika, ili autora teksta, ili oboje. Nakladnika tuži temeljem Zakona o medijima, a novinara temeljem Zakona o obaveznim odnosima. Većina onih koji pokreću odštetne parnice zbog novinskog teksta“, ističe ovaj odvjetnik, podižu građanske tužbe protiv nakladnika i to iz pragmatičnih razloga jer je puno lakše namiriti dosuđenu štetu od nakladnika nego od novinara. Ako se dosuđena šteta ne želi platiti dobrovoljno, lakše je štetu naplatiti primjerice od nakladnika Jutarnjeg lista ili Novog lista nego od novinara koji pišu za te listove“. Međutim, objašnjava dalje odvjetnik Jelušić, kad privatni tužitelj želi dodatno penalizirati novinara zbog onoga što je napisao, onda u građanskoj parnici uz nakladnika tuži i novinara i time novinaru stvara dodatni pritisak. Pritisak na novinara stvara se i kad uz parnicu za naknadu štete koju pokreće protiv nakladnika, privatni tužitelj pokreće i kazneni progon novinara za povredu časti i ugleda. A najveću traumu privatni tužitelj stvara novinaru u onim slučajevima kad protiv njega podigne kaznenu tužbu, a istodobno pored nakladnika u građanskoj tužbi za naknadu štete tuži i novinara (upravo je to Turudić učinio u slučaju Ciglenečki, op. a). U takvim slučajevima novinar, ako izgubi mora platiti dva puta -i u parnici i u kaznenom postupku.
-Znači li to da pokretači dvostrukih sudskih procesa zbog istog teksta ne koriste sudove samo za dobivanje materijalne odštete već i za odmazdu novinarom, pitali smo odvjetnika Sašu Jelušića.
„Odmazda je novinarski termin s kojim se kao čitatelj mogu složiti, ali nije pravni termin“, odgovorio nam je diplomatski. „Zakonski okvir je takav kakav jest i omogućuje dvostruki sudski progon za jedan te isti tekst. Da sam zakonodavac, ja bih u kazneno pravnom smislu dekriminalizirao odgovornost novinara za napisano. Mislim kad je zakonodavac, kad je iz Kaznenog zakona brisao kazneno djelo sramoćenja, trebao ići do kraja i iz Kaznenog zakona izbrisati i odgovornost novinara za uvredu i klevetu. Mislim da su takvi uzori na zapadu gdje se odgovornost novinara za štetu procjenjuje u građansko pravom postupku, a ne kaznenom“, objašnjava nam Jelušić.
Općinski sud u Rijeci odbio dostaviti nepravomoćne presude protiv Ciglenečkog i pri tom se pozvao na Zakon o pravu na pristup informacijama
Općinski sud u Rijeci odbio nam je dostaviti preslike triju uzastopnih osuđujućih kaznenih presuda protiv novinara Dražena Ciglenečkog koje je taj sud donio povodom Turudićeve privatne tužbe uz vrlo osebujna objašnjenja zašto nam ih ne želi dati. Glasnogovornica tog suda, sutkinja Katarina Bajčić Ivančević isprva nam je pisano odgovorila da se za presude obratimo sucu koji je zadužen za predmet Ciglenečki. Kad smo je pitali tko je sudac u slučaju Ciglenečki, odgovorila je da je otišao u mirovinu i da moramo čekati da se njegov predmet dodijeli u rad novom sucu (!?). Kad smo zatražili da o našem zahtjevu za dostavom presuda odluči predsjednica suda, odgovorila nam kako sutkinje koja trenutno obavlja poslove sudske uprave nije dala suglasnost da nam dostavi preslike presuda “jer su one ionako ukinute, pa ne proizvode nikakav pravni učinak i irelevantne su” te da u ovom trenutku egzistira samo presuda koja još nije pravomoćna, ali nam ni tu nepravomoćnu presudu nisu dostavili. Upozorili smo je da nam protuzakonito uskraćuje preslike donesenih sudskih presuda, koje su po Ustavu i Zakonu o sudovima javne, na što je odgovorila da će o našem zahtjevu odlučiti službenik za informiranje riječkog Općinskog suda.
Međutim, deset dana kasnije, 29. prosinca 2022. s Općinskog suda u rijeci dobili smo dopis u kojem se navodi da je službenica za informiranje toga suda, Maja Alavanja donijela odluku da se potpisnici ovog članka kao novinarki ne mogu dostaviti preslike presuda u predmetu Turudić protiv Ciglenečkog “jer postupak pred Općinskim sudom u Rijeci nije pravomoćno okončan”. Navedena sudska službenica za informiranje pozvala se na članak 15. st 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Međutim u članku 117. Ustava RH navodi se: “Sudske rasprave su javne i presude se izriču javno u ime Republike Hrvatske” . Javnost se, navodi se u istom članku Ustava, može isključiti iz rasprave, ili iz njezinog dijela samo zbog razloga koji su nužni u demokratskom društvu kao što su zaštita interesa djeteta i obiteljskog života, te privatnost, službena, državna ili poslovna tajna, ali i tada se javnost isključuje samo u opsegu koji je po mišljenju suda bezuvjetno potreban.
Kako se u slučaju privatnog kaznenog progona kojeg je Ivan Turudić pokrenuo protiv novinara Dražena Ciglenečkog ne radi ni o jednom do navedenih razloga koji bi opravdavao isključenje javnosti, nema ni pravnog temelja za odbijanje našeg zahtjeva za preslikama presuda donesenih u tome kaznenom postupku. Navedena komunikacija s Općinskim sudom u Rijeci odvijala se u prosincu 2022.
Na koncu smo preslike triju osuđujućih kaznenih presuda Općinskog suda u Rijeci donesene povodom privatne kaznene tužbe Ivana Turudića protiv novinara Dražena Ciglenečkog , kao i dvije presude Županijskoga suda u Rijeci kojima su osuđujuće presude ukinute bili primorani pribaviti neslužbenim kanalima.
