Može i drugačije

U nekom magazinu, ne tako davno, Virovitica je proglašena narodnjačkim gradom. Nedovoljno informirani novinar pisao je o tome kako ovdje vladaju samo cajke i kako iz svakog lokala dopiru zvuci narodne glazbe. Članak je negativno intoniran. Kao, u Virovitici žive «seljačine» koji se pale na cajke. Istina je, puno kafića pušta Cecu, Lanu, Mikija, Rokija, Thompsona, Škoru, Vucu, Maju, Seku i ostale zvijezde i zvjezdice našeg i njihovog folka, ali ni više ni manje, nego što to rade u Zagrebu, Osijeku, Splitu ili bilo kojem drugom gradu pa je teza autora o poseljačenom mjestu bila totalni promašaj. Virovitičani su se čudom čudili što na takvim mjestima vide i neke ugledne građane koji cupkaju u novokomponiranom ritmu. Nešto kasnije doznali smo da i ini hrvatski uglednici u raznoraznim Ludnicama hrle slušati kako pjeva hitić Mile Kitić. Ugostiteljima se nema što zamjeriti. Njihov program određuje tržište – ponuda i potražnja. I dokle god bude interesa za cajkama vesela ekipa estradnjaka zabavljat će narod. No, da može i drugačije pokazuju Boom, Lav, Time, Galeb i najnoviji Music club. Dočekali smo tamo, na preporuku prijatelja, Nogu godinu. I nismo se prevarili. Ljudi su se odlično zabavljali i bez narodnjaka pa otpada teza da su samo cajke jamac dobrog tuluma. Nekako me taj Music club podsjetio na Omladinac osamdesetih pa smo u njemu proveli i ostale subote. Gazde, Jug i Smajli, najavljuju i tematske glazbene slušaonice preko tjedna. Na nama je samo da odaberemo.