Večernji list: Na 100 stanovnika u radnoj dobi u Hrvatskoj 33 starijih od 65 godina
Jutarnji list: Prijepori oko datuma izbora u SDP-u
Stranačke financije: Mostu od donatora gotovo 70 tisuća kuna
HGSS-ove informacije i preporuke odsad na tri jezika
Most: Samo zajednički sastanak Vlade i oporbe ima smisla
Vukas: Odbili smo Plenkovićev poziv jer je netransparentan
Tomašević: Nismo htjeli sudjelovati u nečemu što podsjeća na političku trgovinu

  Priča

Moje vrijeme i ja

  Sanja Tkalčec           06.05.2019.         1999 pogleda
Moje vrijeme i ja

Dobro, zar tebi nije dosadno?

- Nije, zašto misliš da mi je ili bi mi trebalo biti dosadno?

- Pa, mislim sjediš tu na kauču, više ne čitaš, ne gledaš TV i ničim se ne zanimaš. Meni bi bilo dosadno tako provesti dan.

- Meni dan proleti u trenu, odgovorila mi je moja osamdesetogodišnja baka.

Sa čuđenjem sam ju pogledala. Kao dvadesetogodišnjakinji mi to baš i nije bilo jasno, ali nisam dalje ništa komentirala. Ako je njoj tako dobro, što da se ja tu petljam i mudrujem.

Sada, iz perspektive pedesetogodišnjakinje malo drugačije gledam na ondašnji razgovor između bake i mene. Sve više i češće razmišljam o vremenu.

Kao klinki, činilo mi se da vrijeme stoji. Nikuda se ne miče, a niti ja skupa sa njim. Kao da smo zaglavili na jednom mjestu. I ni makac. Kada sam ušla u pubertet, sa nestrpljenjem sam čekala osamnaesti rođendan, misleći da će se svijet preokrenuti naglavačke onog trena kad postanem punoljetna. Samo, trebalo je dočekati taj trenutak. Dani, tjedni, mjeseci su se vukli i činilo mi se kao da trčim ispred, a vrijeme kaska polagano za mnom. I nikako da me stigne, pa da se uhvatimo ruku pod ruku i zajedno krenemo dalje.

A onda, odjednom, ulovismo ritam. Dobra dva desetljeća smo išli zajedno. Vrijeme i ja. Činilo mi se da smo poput sinhroniziranih plivaća. Svaki pokret, svaki događaj, bio je u skladu sa vremenom. Niti se vrijeme žurilo, niti je kasnilo, a tako i ja. Držali smo korak i kotrljali se zajedeno naprijed.

Ne znam kako i kada se to dogodilo, ali odjednom sam počela kasniti. U početku je to bilo neznatno i nezamjetno. Možda tek koju sekundu. Kasnije i minutu. Što se dogodilo? Jesam li ja usporila ili je vrijeme ubrzalo svoj ritam? Ne znam. Znam samo da postoje trenuci kada želim zastati i zaustaviti vrijeme. Bar malo. Da predahnemo, odmorimo i uživamo u trenutku. Zajedno, moje vrijeme i ja.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

terzo
9.5.2019. 10:21
Hallo Sanja , uzivaj u ovom trenutku .......... sretan rodjendan i sve najbolje !


Još iz kategorije Priča



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.