Politički odnosi u Gradskom vijeću Orahovice dodatno su se zaoštrili nakon što je nezavisni vijećnik Damir Bucić, izabran s liste SDP-a, svojim glasom podržao razrješenje Ivančice Grgić iz Nezavisne liste Hrabro s dužnosti predsjednice Vijeća. Prijedlog je na sjednici 31. kolovoza prihvaćen sa sedam glasova za i šest protiv, pri čemu su za razrješenje glasovali vijećnici HDZ-a, HSS-a i Bucić kao jedini vijećnik izabran s liste SDP-a.
Bucić se sa SDP-om razišao i ranije, kada nije podržao prijedlog rebalansa proračuna povezan s dugoročnim zaduženjem Grada od 4,5 milijuna eura. Iz SDP-a su ga potom optužili da je promijenio stranu i nazvali „najslabijom karikom“ njihove liste, dok ga je Ivančica Grgić označila „žetončićem“. Predsjednik orahovačkog SDP-a Radoje Medenica zatražio je raspuštanje Gradskog vijeća i nove izbore, spomenuvši i mogućnost referenduma.
Nakon javnih prozivki SDP-a i Nezavisne liste Hrabro, Bucić je na Facebooku objavio opširnu reakciju u kojoj obrazlaže svoje glasovanje, odbacuje tvrdnje da djeluje prema nalogu druge političke opcije te iznosi niz pitanja o gradskom zaduženju, projektima, raspolaganju gradskom imovinom i radu Gradskog vijeća. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti i bez izmjena.
Tko si ti Rade? Dogmizao si sa 13. mjesta liste i upao u Vijeće. Odakle ti pravo određivati što jedan gradski vijećnik treba pitati, govoriti i kako treba glasovati?
Referendum? Da, dapače. Samo reci građanima tko će ga platiti. Hoće li ga financirati iz kratkoročnog kredita, dugoročnog kredita ili će ga SDP platiti iz svoje blagajne?
Radim kao liječnik već 35 godina. Nikada ljude nisam dijelio po stranci, vjeri, podrijetlu, imovini niti bilo kojoj drugoj osnovi. To najbolje znaju ljudi koje sam tijekom tih godina liječio i s kojima sam živio i radio. Tako sam odgojen. Takav ću ostati.
Profesionalno i obiteljski sam ostvaren. Radio sam puno u životu, radio sam i teške poslove i nisam čekao da mi politika riješi život. Orahovčani to dobro znaju. Zato u politiku nisam ušao da bih od nje živio. Nisam ušao ni ideološki ni stranački opredijeljen.
Prije ulaska nisam kontaktirao stranačke strukture. Moj kontakt bio je s današnjim gradonačelnikom, i to zbog odnosa privatne naravi koji nije nastao jučer niti zbog politike. Za vrijeme provedeno u okruženju SDP-a nisam tražio posao, funkciju, novac niti bilo kakvu materijalnu korist za sebe ili bilo koga svoga. Ali zauzvrat se očito očekivalo nešto drugo. Šutnja i ruka u zraku.
A onda je došla 11. sjednica Gradskog vijeća. Pred nas dolazi dugoročno zaduženje Grada od 4,5 milijuna eura, s otplatom kroz 18 godina. Taj kredit neće vraćati SDP. Vraćat će ga građani Orahovice. I njihova djeca.
A ja bih trebao dignuti ruku bez jasne slike stvarnog financijskog stanja i troškova projekata? Neću. Prije dugoročnog zaduženja želim znati što se dogodilo s kratkoročnim. Želim znati stvarni trošak svakog projekta. Želim znati koji su rokovi, izvori financiranja i očekivane koristi za građane. I želim da se o svakom projektu može glasovati zasebno.
Zaduženje od 4,5 milijuna eura nije stranačka stvar. Za odluku koja će obvezivati Orahovicu gotovo dva desetljeća treba pokušati postići konsenzus svih političkih opcija. Jer kredit neće vraćati samo djeca SDP-ovaca. Vraćat će ga djeca svih nas.
Istovremeno se pokušava prodati gradska imovina po za mene neprihvatljivo niskim cijenama, a građani zgrade Plavi radion pokušavaju se samoorganizirati kako bi zaštitili svoja prava na dom. Socijaldemokracija im je pokucala na vrata. Radetova.
Nekada je socijaldemokracija pitala što se može učiniti da bi se poboljšali uvjeti života. Danas se građanima nude dugovi, prodaja imovine i političke parole bez jasnih odgovora.
Gradonačelniku sam predlagao zapošljavanje stručnih i školovanih ljudi koji će pripremati nove projekte i povlačiti sredstva za Orahovicu. To je ignorirano. Zato danas pitam gradonačelnika: Koliko novih projekata pripremate za Orahovicu? Gdje su? Tko na njima radi? Koliko ćemo vanjskog novca povući, a koliko ponovno tražiti od vlastitih građana?
Radoje Medenica bio je predsjednik Gradskog vijeća kada se odlučivalo o Kuriji Mihalović. Zato, Rade, prije nego drugima dijeliš političke i moralne lekcije, odgovori građanima: Što je dogovoreno s Kurijom? Što je obećano? Što je ostvareno? Tko ju sada koristi?
Želim razjasniti još jednu stvar kako se moj glas ne bi tumačio onako kako nekome politički odgovara. Glasao sam protiv zajedničkog prijedloga kojim su se dodjeljivala gradska priznanja.
Za mene devastacija kulturne baštine ne može biti častan čin. I svatko tko u tome sudjeluje, na bilo koji način, za mene nema pravo niti zaslužuje bilo kakve počasti. Problem nisu bili ostali ljudi.
Ivančica Grgić puno je hodočastila. Sastanci, posjeti, fotografije, izjave. Čovjek koji je sluša mogao bi steći dojam da se pred njegovim očima mijenja Orahovica. Sa svih svojih putešestvija Gradskom vijeću nije podnijela ni jedan izvještaj.
A onda kolegi vijećniku treba dostaviti dva papira potrebna za sjednicu. Odjednom – ne može. Zašto? Propis? Pravila? Ustav? Ili Rade nije odobrio?
A kada me pita zašto smatram da ne treba voditi Gradsko vijeće, odgovor je jednostavan. Zato što predsjednica Vijeća mora poticati raspravu, a ne gušiti je. Zato što vijećnicima mora omogućiti materijale potrebne za rad. Zato što se hitne sjednice ne smiju pretvarati u način izbjegavanja Aktualnog sata.
Važne točke kao dugoročno zaduživanje ne mogu se stavljati na dnevni red s 18 drugih točaka. Važne teme zaslužuju sjednice kojima će im biti posvećene. I zato što se sjednica ne saziva u posljednji trenutak, od nedjelje za ponedjeljak u 14:30, kada ljudi rade, ako želimo govoriti o otvorenosti i demokraciji.
Predsjednica Gradskog vijeća treba služiti Vijeću. Ne stranci. Ne Radoju. Vijeću.
NL HRABRO je politički konzumirana od strane SDPa. Danas potrebna,sutra potrošena. Politički prožvakana. Ispljunuta ili probavljena. Ne vidi. Ne čuje. Šuti. Jer tako GAZDA kaže.
Kažu da sam žetončić. Pa da konačno utvrdimo što je žeton. Onaj koji digne ruku kada mu Rade kaže? Ili onaj koji je odbije dignuti? Onaj koji postavlja unaprijed određena pitanja? Ili onaj koji pita ono što smatra važnim?
Ako biti nezavisan znači da neću iznositi Radetovo mišljenje kao svoje – onda jesam nezavisan. Ako SDP predloži nešto dobro za Orahovicu, podržat ću. Ako HDZ predloži nešto dobro, podržat ću. Ako bilo koji vijećnik predloži nešto dobro, podržat ću. A kada smatram da nešto nije dobro – glasat ću protiv. Bez obzira čiji prijedlog bio. To nije žeton. To je vijećnik.
Ne mogu hodati Orahovicom i crveniti se pred ljudima zbog odluka za koje sam svjestan da nisu dobre, a za iste sam dao glas. Ne mogu svom djetetu jednog dana reći: „Znao sam da nije dobro, ali stranka je rekla da dignem ruku.“ Nisam morao. I neću.
Rade, možeš me nazivati žetončićem. Možeš tražiti referendum. Možeš organizirati političke parade. Ali jednu stvar nećeš moći: određivati mi što ću misliti i kako ću glasovati.
Moja ruka nije vaša. Moja savjest nije vaša. A moj mandat najmanje je vaš.
Ne znam. Ali znam da ja ne idem za krdom.
