Zove se Andrija. Ima sijedu, bijelu kosu kao vrba zimi, naborano lice kako kora drveća, a oči prekrasne, sjajne, zelene kao zelena livada obasjana suncem, pretrpana cvijećem, pčelicama … Srce mu je veliko kao kuća u koju bi stalo puno, puno dobrih duša. On prašta zlo, a nagrađuje dobro. Ne mogu opisati koliko ga volim i, ako se posvađamo, ne možemo dugo biti u svađi jer kao što ribe ne mogu bez vode, ja ne mogu bez njega. Kad bih vam ga morala opisati u par riječi, ne bih mogla jer ni da vam ga opisujem cijeli život, ne mogu izreći njegove dobre osobine. Jutrom me budi kao cvrkut ptica, a navečer uspavljuje kao što samo on može. Volim ga i ne znam što bih bez njega jer on je moja svjetlost u tami, moj dan u okrutnoj noći i da ga imam cijeli život bilo bi mi malo!
Klara Vernik
Razred: 6., OŠ „Vladimir Nazor“
Mentor: Danica Grigić
