Medijski uspjeh hrvatskog Greenpeacea, koji se atraktivno nametnuo javnosti, trebao bi osokoliti novu, zelenu politiku. Svi uvjeti su tu: dvostranačje je kompromitirano; javnost razočarana tradicionalnim političarima; zelena stranka raste premda mlada i krhka; zelene su teme prijemčive i potencijalno isplative, a do izbora je dovoljno da zeleni osmisle jasne planove i na vrijeme ih ponude biračima.
U tome je Greenpeace nezavisan, ali zanimljiv, jer aktualne akcije lokalnoga ogranka te legendarne nevladine organizacije pokazuju kako valja javno djelovati: atraktivno, zanimljivo, maštovito i s dobrom voljom.
Najprije su prvu hrvatsku utakmicu svjetskoga prvenstva, onu s Brazilom, prenosili preko solarnih baterija u poplavljenim Drenovcima. Potom je Greenpeaceov Rainbow Warrior, to jedinstveno plovilo fascinantne povijesti, u Splitu, Zadru, Rijeci i Puli izazvao zasluženi interes.
Na kraju su, u utorak, nad plominskim zaljevom razvili golemi transparent »Plomin je prljav posao«, pa su internet preplavile fotografije tog dojmljivog zelenog happeninga.
Greenpeaceov medijski »bum«, međutim, ne bi smio zasjeniti, nego osvijestiti, nešto mnogo važnije: da su zelene ideje, uvriježenom mnijenju usprkos, u Hrvatskoj itekako utjecajne.
Nikada se, istina, nisu probile u politički mainstream, opterećen ratom i poviješću, ali možda je i to vrijeme stiglo. Jer, hrvatski su zeleni, ma koliko mali i nejedinstveni bili, izvojevali mnoge pobjede: zaustavili DružbAdriju, djelomice golf na Srđu, svojedobno termoelektranu u Lukovu Šugarju...
Premda zelene inicijative izgledaju nejake, građani su osjetljivi na prijetnje okolišu, ma koliko se činilo da ih ne zanima ništa osim razračunavanja ustaša i partizana.
Ako je tako, a jest, i ako je točna Greenpeaceova tvrdnja da devedeset posto građana podržava solarnu energiju nasuprot tradicionalnim prljavim energentima – a i to je lako vjerovati – nije li to jasan put za zelenu predizbornu strategiju?
Nije li aktualna Greenpeaceova kampanja pokazala put kojim bi ORaH morao krenuti? Dosad, ORaH je legalizaciju marihuane ponudio kao svoj politički projekt. Možda zvuči otkačeno i simpatično, ali nismo sigurni da ta, za hrvatske uvjete bizarna ponuda, može privući mnoge birače.
A opet, ORaH-ova izborna baza raste, premda ni sama stranka vjerojatno ne zna zašto. Pa kad je tako, ne bi li trebali ambicioznije zaploviti na valu neočekivane potpore, razočaranja u tradicionalne stranke, i otpora onečišćenju koje vlada nudi kada zagovara loše monopole?
Do izbora je godinu i pol. ORaH ima vremena osmisliti masovnu solarizaciju hrvatske energetike. Ne bi li, s uvjerljivo osmišljenim projektom, mogli trijumfirati na izborima?
No nije to jednostavno: ne strančariti nego okupiti sve iskusne, seriozne i stručne; istražiti mogućnosti i napisati projekte; bespoštedno zaratiti s prljavim monopolima; ohrabriti ulagače i lokalne zajednice; te sve to uvjerljivo, sažeto i razumljivo ponuditi biračima. Velik posao, bez sumnje. Ali ništa manje važan: mogao bi upaliti zeleno svjetlo na kraju tunela.
