Mnogi ljudi više misle na događaje koji bi mogli krenuti loše u budućnosti, umjesto da se usredotoče na ono što žele u životu

Svi imaju želje. Svi znaju što žele. Bar misle da znaju. Ali pri samoj pomisli da bi im se te želje mogle ostvariti, uhvati ih panika jer svaka želja u sebi sadrži i potrebu da se neke stvari mijenjaju. Najviše na osobnom nivou morate nešto promijeniti u sebi i oko sebe kako biste stvari pokrenuli u željenom pravcu.

Svaki novi korak sadrži u sebi nesigurnost nepoznatog i umjesto da nas preplavi radost ispunjene želje, mi utonemo u strahove. Što ako? Kako ću? Jest da mi se ovdje na ovom mjestu baš ne sviđa, ali poznato je, sa svim nedostacima, ali sigurno. A jedino što je sigurno jest da ništa nije sigurno, a pogotovo ta zamišljena sigurnost. Voda koja miruje može se učiniti sigurnijom od one koja teče, od brzaca. Ali, stojeći dugo na mjestu usmrdi se i pokvari, pozeleni, ponekad i ispari. Postane suho korito. a u suhom koritu nema života sve dok voda opet ne poteče. Znači, kretanje, protjecanje, tečenje je život, a život je promjena.

Živeći život, provedemo ga većinu vremena bojeći se smrti, a ne znamo da već umiremo svakim tim trenutkom u kojem o njoj mislimo i život ne živimo. Život u strahu nije život, to je samo preživljavanje. Od danas do sutra. Samo ovaj dan nek prođe, pa još jedan, samo nek' ne talasa. Bilo bi vrjednije naučiti plivati i baciti se u uzburkanu vodu. Držeći se obale nikada nećemo otkriti oceane. Ponekad je netko sretan i u malom potoku i kroz njegov žubor može osjetiti šum oceana. Ako je zadovoljan protjecanjem vode , nitko mu neće zamjeriti što nije zaplovio tridesetmetarskim valovima. Važno je da vodu držimo bistrom, da nas voda života zalijeva da rastemo. I mala kap kapnuta s pravog izvora probudit će šumorenje u vama i vi ćete ploviti rijekom života. I ona će vas nosit, i vi ćete znati da ste jedno i kad vas bude bacala o obale, i kad vas bude na suprotne strane nosila i kad vas bude bujicom odnijela u neke rukavce i kad vas bude brzacima spuštala niz neke slapove i kad vas bude i u neku pličinu navukla vi ćete uvijek biti jedno.

Rijeka života i vi uvijek zajedno i na pravom mjestu. Zato, dopustite kiši da vas pokisne, dopustite valu da vas zapljusne, dopustite kapljicama da vas orose, dopustite virovima da vas povuku. U vama je sila koja će vas uvijek dizati ma kako duboko otišli. Zagledajte se u svoje snove, otpustite svoje strahove kao tehnološki višak, izgladnite ih, isušite ih, ne napijajte ih i ne napajajte. Oni su ionako samo izmišljotina pomahnitalog uma koji iz dosade ne zna što će. Zaposlite svoje ruke grleći, zaposlite svoje usne ljubeći, zarazite cijelo svoje biće onime što volite, što vam ulijeva radost i putujte, putujte, nikada nemojte stati.

U krugu života sve što izgubite, to vam se uvijek ponovo vrati dok hrlite naprijed ne mislite na ranjave noge, ni žuljeve što vas muče, ne okrećite glavu ka onome što je bilo jučer jer jučer je vaše danas, sanjano onda kada još niste znali za njega i kad ste se isto tako u strahu željeli povući pred neizvjesnošću svega. Danas ono što mislite u svojoj glavi, što ste kao zamisao i želju svoga srca ispleli, to je vaša budućnost koja se već danas s vama veseli jer danas je i jučer i sutra, sve je u današnjem danu, samo kada biste vi to znali nikada, ama baš nikada od svojih snova i želja ne biste posustali danas sanjajte, sanjajte snove.