Posljednja dva tjedna predstavnici mljekarskih udruga boravili su na cestama, a ministri Milanovićeve vlade (Komadina, Mimica...) u bolnicama. Mljekari su se početkom tjedna povukli na svoje farme, indirektno priznavši da metodama pritiska nisu ostvarili ciljeve, pa se sad uzdaju u pravnike i sudski sustav u odnosu na ugovore potpisane s ‘Dukatom'. Ministri se još liječe, ali kako neki izgledaju, moglo bi se dogoditi da još koji potraži liječničku pomoć zbog stresa i iscrpljenosti.
Ugušeni protesti mljekara i posrtanje članova Milanovićeva tima najbolje oslikavaju ulazak nove vlasti u treći mjesec vladanja. Kukuriku koalicija na razini je pojedinačnih slučajeva postigla prolazni rezultat. Slamanjem mljekarskog bunta odaslana je poruka svim drugim interesnim skupinama da se pritiscima na ulici neće olako pobjeđivati. Iscrpljenost članova Milanovićeva kabineta, među ostalim, pokazuje da sadašnja faza, u kojoj se improvizacijama rješavaju mnoge ‘situacije', ne može dugo potrajati.
Koliko god bilo problema koji traže hitno stavljanje pod kontrolu, uspjeh će biti moguć samo ako se već sad postave temelji sustava koji će više ‘automatizmom' reagirati na situacije, a manje tražiti miješanje lidera, tj. ministra i njegovih prvih suradnika. Milanoviću i njegovim ministrima ne bi bilo loše pročitati štogod o teoriji sustava i sistemskom pristupu. Možda su domaći zagovornici te škole, koja je za to da se skupine pojava i njihova okolina pokušaju shvatiti što cjelovitije pa onda metodično i stupnjevito počnu rješavati, pomalo naporni u svojim objašnjenjima. Ali došlo je vrijeme da se nekadašnji sistem zasnovan na izvlačenju privatne koristi za članove vladajuće oligarhije zamijeni onim koji će olakšati inovativno poslovanje poslovne zajednice u najširem smislu. Na slučaju mljekara to se može lako objasniti. Premijer Milanović, ministar poljoprivrede Jakovina i unutarnjih poslova Ostojić odradili su dobar posao. Odbili su prve prosvjednike koji su im, pomalo naivno, izašli na megdan. A onda ih se internetskim diskvalificiranjem vođa pobune ostavilo ranjivima. Likovanju, međutim, nema mjesta. Tek sad slijedi teži dio posla.
Ima pravo kolega Miljenko Cimeša (jedan od onih zagovornika sistemskog pristupa) kad primjećuje da sad treba učiniti tri stvari: prvo, uspostaviti ekonomski, socijalno i ekološki održiv lanac proizvodnje mlijeka; drugo, uspostaviti mrežu lidera iz svih dijelova lanca opskrbe posvećenih ostvarivanju zajedničkog cilja; i treće, razviti model sličnih problema u drugim proizvođačkim lancima i drugim dijelovima društva. Mljekari su poraženi, ali ne smiju biti zaboravljeni ni poniženi. Pogotovo sad kad su naučili lekciju da se traktorskom revolucijom ne može nasilu nešto izboriti.
Mljekarsko pitanje Vladi postavlja i zadatak da se odredi 'prema domaćim tvrtkama u stranom vlasništvu'. Pobuna seljaka ugušena je bez kapi krvi. Ali moglo je biti i drukčije. Francuski vlasnici ‘Dukata' zaigrali su rizičnu igru. Išli su rušiti cijenu u za Vladu nezgodnu trenutku. Naravno da se Vlada službeno ne smije miješati u odnose između otkupljivača i proizvođača mlijeka, ali postoji i ona ‘mekana zona' u kojoj bi se tvrtke koje pripremaju socijalno osjetljive poteze morale posavjetovati s vlašću. Ili bi im to bar bilo mudro.
Hrvatska Vlada jest pod jakim pritiskom međunarodne zajednice. Primjer je pismo u kojem članice EU traže prijateljskiji odnos prema svojim željama za investiranjem. Strani kapital jest nuždan Hrvatskoj, ali, ipak, ne pod svaku cijenu. Milanovićeva vlada mora poslati jasnu poruku što se očekuje od stranih partnera. ‘Dukatova' jednostrana akcija u rušenju otkupne cijene mlijeka slučaj je na kojemu se može graditi buduća praksa. Vlada ima načina kako da u tihoj diplomaciji pošalje signale kakvu vrstu partnerstva očekuje.
Primjer vatrogasnog i sustavnog pristupa bit će i aktivnosti Čačićeva Ministarstva gospodarstva. Ako se i prihvati prezentacija investicijske politike u Power Pointu kao oblik nužde da se pokrene ekonomska aktivnost, Ministarstvo gospodarstva moralo bi izaći s mnogo sustavnijim dokumentom u kojem će stajati što će sve raditi. Investicije na supstituciji uvoza energije nikako neće biti dovoljne.
Hrvatska je do sada bila poznata po vrsnim improvizatorima. Vrijeme je da se uspostave sustavi koji će raditi a da se ministri ne moraju miješati u sve. Pa onda, iscrpljeni, završavati u bolnici.
