Zanimljivo je da je i protiv Mladena Kulića 1995. godine na Županijskom sudu u Bjelovaru bila podignuta optužnica za pobunu i ratni zločin, ali je zbog nedostatka dokaza oslobođen. Iako mu je Haag ponudio da protiv Šešelja svjedoči kao tajni svjedok, Kulić je to odbio. U izjavi pred sudom i Šešeljem kazao je da nije bio u Voćinu kada su počinjeni zločini, već u Beogradu, ali da su mu o tim događajima pričali pouzdani očevici. Potvrdio je da su, po nalogu ratnog stožera Srpske radikalne stranke, na područje Voćina prvi dragovoljci stigli u listopadu 1991. godine te da su početkom prosinca na prilazu Voćinu ubili i zakopali četvoricu hrvatskih mladića.
Kada su se sredinom prosinca Srbi, zajedno s teritorijalnom obranom i drugim formacijama pod pritiskom hrvatske vlasti povlačili s područja Voćina, svjedoči Kulić, dragovoljci su u kućama i dvorištima, uz put, ubili više od 40 mještana hrvatske i mađarske nacionalnosti.
Bili su ubijeni zato što su Hrvati. Vladao je ogroman kaos, ljudi koji su odlazili bili su frustrirani, a jedna grupa otela se kontroli i ubijala te ljude – rekao je svjedok Kulić.
Optuženi Vojislav Šešelj čudio mu se kako može svjedočiti o događajima od kojih je bio udaljen 400 kilometara, a potom ga je pred sudom nazvao izdajnikom, ubojicom, lažljivcem i američkim špijunom.
