Dok mali vrabac stoji na ogradi, udiše svježi zrak i slobodno cvrkuće, misli o sadašnjosti i budućnosti: KAKO DALJE?
Preda mnom je cijela Europa, velika, prostrana i široka u kojoj ima svega i svačega a ja mali pomalo zbunjen i uplašen. Domet mi nije baš velik, čak ograničen, a kažu da sam potpuno spreman za let. Istina oko mene imati ću potpunu slobodu kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala, ali što ćemo mi mali imati od toga? Najprije nismo priznali krizu, a sada nam vele nije kriza samo kod nas, nego u cijeloj Europi i šire!? Da znam čitati rado bih pročitao cjelovitu i detaljnu ANALIZU STANJA kod nas i oko nas, tu gdje letim. No da i znam čitati nisam siguran da je takvo nešto i napisano!? I još važnije od toga volio bih čuti pametan i razuman glas KAKO DALJE?
Ovako mi ostaje slušati nerazumljivo:
- Jačajte POTENCIJALE za rast!
- Jačajte KONKURENTNOST!
- OTVARAJTE NOVA RADNA MJESTA!
- Radite REFORME u gospodarstvu!
- Smanjite DEFICIT!
- RJEŠAVAJTE SVOJE PROBLEME sami!
Ovo zadnje nekako mi se najviše sviđa.
Ruku na srce, meni kao vrapcu je najvažnije: Gdje sam ja kao mali u svemu tome? Gdje i kamo da letim i sletim? Što da jedem? Kako da živim i preživim s mojim malim jatom vrapčića?