Sutra,u nedjelju 28. kolovoza bit će održana osnivačka skupština Udruge malih dioničara – udjeličara TVIN-a. Rezultat je to tromjesečnog prosvjeda bivšeg radnika Mirka Kovaćevića koji gotovo cijelo ljeto, prvo pred tvornicom, a onda u kombiju s razglasom upozorava na poteškoće u tom virovitičkom giganti.
Gospodine Kovačeviću, iako piše na transparentima, objasnite nam zašto prosvjedujete? Zar takve stvari ne možete riješiti na skupštinama?
Prvi motiv je gubitak o kojem nitko ništa ne zna, nitko nema točnih podataka jer ih gospodin Slamić neće javno iznijeti Drugi motiv je pitanje upravljanja - zašto manjina upravlja većinom. Manjina je 580 dioničara koji su dali udjele ekipi koja dolazi na skupštinu, a nas ostale, gotovo 1300 suvlasnika ne obavještavaju o skupštinama, ne dobivam pozive pa o svemu saznajemo po sistemu rekla-kazala ili iz cenzuriranih i friziranih medijskih objava. Bilo bi ljudski i humano da svaki dioničar koji je uložio svoje novce i omogućio mu da radi i funkcionira dobije informacije o poslovanju, o vrijednosti dionica, o dividendi koje nema već godinama. Ima nas točno 1856, a direktor je vlasnik tek 1,9 posto udjela. Pa je li to normalno?
No, obraćate se izravno direktoru, prozivate ga imenom i prezimenom. Čini se da su u pitanju i neki osobni animoziteti?
Istina je, jedan sam od onih istjeranih iz tvrtke koju sam stvarao i za koju sam emotivno vezan. Već 25 godina imam zabranu ulaska u TVIN, ali nema nikakve osobne netrpeljivosti prema ikome. Prije ove skupštine sam pokušao dobiti informaciju, ali uspio ništa saznati. Tražio sam odgovore na pitanja što se dešavalo s dionicama, zašto TVIN više nije dioničko društvo , i tko se boji burze. Imamo dokaze kako su se dionice kupovale i isplaćivale, odnosno ne isplaćivale jer pojedinci unatoč ugovorima i ovjerama kod javnog bilježnika nisu dobili svoj novac.
Tražio da sam da me puste kod direktora koji jedini može imati te podatke, ali su mi vatrogasci i policajci zabranili da krenem prema njegovom uredu. Sada sam nakon policijske intervencije dobio i zabranu prilaska TVIN-u na dvjesto metara pa već mjesec dana prosvjedujem na pristojnoj udaljenosti i svom kombiju.
Kakva intervencija?
Četiri tjedna, mjesec i pol dana prosvjedovao sam mirno, policiji to nije smetalo, nikome nije smetalo. Niti jedan stanar nije imao prigovor, nitko se nije bunio, nikome nisam smetao, a onda je došla policija i uhitila me zbog remećenja javnog reda i mira, a dobio sam i kaznu jer sam auto parkirao u tuđem dvorištu. Bio sam i tri sata pritvoren, svašta je tu bilo, ali o tome ću pričati kasnije. Platio sam kaznu i još ću plaćati, to meni nije problem ako sam kriv, uporan sam kao mazga. Što me više tuku ja sam goropadniji.
Je li istina da ste nedavno udarili gospodina Slamića u čekaonici zdravstvene ambulante kako se priča po gradu?
Nisam ga udario, ne znam što mu se dogodilo toga dana. Gospodinu je pozlilo, koliko čujem ima zdravstvenih problema sa srcem i sa šećerom. Dapače, on je prije par dana namjerno na mene naletio autom u namjeri da me ozlijedi ili čak ubije za što postoje svjedoci i otisci na njegovom automobilu.
Ali podnijeta je prijava protiv Vas, čeka se sudski postupak?
Neka pravna država radi svoj posao. I u jednom u drugom slučaju.
Priča se da niste sami, da iza vas stoji jedna moćna struja HDZ-a koja želi smijeniti gospodina Slamića i zavladati TVIN-om jedinom tvrtkom koja u Tuđmanovoj pretvorbi, ovdje u Virovitici, nije opljačkana?
To su zlurade priče, čuo sam za njih. Ovdje je u pitanju čista ekonomija, politika me u ovom slučaju ne zanima. Nisam ničiji igrač, nikada bio niti ću biti, pogotovo ne HDZ-ovih otpadnika. Uvijek sam bio svoj, takav ću ostati.
Zašto prosvjedujete sami? Ima li takav prosvjed smisla?
Nisam sam, iza mene stoje obespravljeni ljudi kojima je dosta tog zuluma. Imam njihovu stvarnu podršku, svakodnevno se sastajemo i dogovaramo kako spasiti našu tvrtku. Rezultat toga je i osnivanje Udruge malih dioničara-udjeličara. Ali ono što me još više raduje je moralna podršku koju dobivam svakodnevno. Ljudi se boje odmazde, ali imaju dovoljno hrabrosti da mi dobace kako su na mojoj strani, kažu da izdržim ili jednostavnu trubnu svojim autom u znak podrške.
Do kada ovako?
Prosvjedovat ću dok ne podnese ostavku.