Direktor
«Hrvatskih duhana» Mirko Boić ima razloga za zadovoljstvo.
Od kada je, početkom godine, imenovan direktorom te tvrtke za proizvodnju duhana
završeno je restrukturiranje, poslovanje je stabilizirano, gubici pokriveni,
a financijski rezultati u prvih šest mjeseci ove godine pokazuju plus od 507.000
kuna. Prošle godine zabilježeno je 44 milijuna kuna gubitaka, a ova će, prema
procjenama završiti s milijun kuna dobiti.
NET: Gospodine Boiću, restrukturiranje je, vidimo, bilo nužno i na
svu sreću uspješno. Kako ste uspjeli smanjiti troškove proizvodnje za gotovo
27 posto koliko pokazuju rezultati izvješća o poslovanju za prvih šest mjeseci
ove godine?
BOIĆ: Riješili smo se dubioza, svih onih nepotrebnih stvari
koje nam nisu bitne i gdje je odlazio novac. Primjerice, nekada smo ovdje imali
mehaničke radionice za popravak vozila, čuvare, restoran i desetke sličnih pratećih
službi koje nisu u funkciji proizvodnje duhana i koje su bile nerentabilne.
Danas radnici nisu uskraćeni za topli obrok, postoji tvrtka koja se bavi sam
time. Objekte čuvaju zaštitarske tvrtke, a vozila popravljaju ovlašteni servisi
što nam je neusporedivo jeftinije. Oni koji su se bavili uslugama, ako su to
željeli, mogli su ostati u tvrtki i raditi u obradi kao stručni ljudi.
Naša tvrtka se danas bavi samo otkupom i obradom duhana, to nam je jedini posao
i tome moramo biti najbolji. Možda je prepotentno, ali poslije Talijana, mi
smo u Europi najbolji proizvođači. Nadalje, ove godine strojeve za obradu duhana
sigurno nećemo paliti prije Nove godine. Tako maksimalno koristimo kapacitete
i troškove obrade smanjujemo na minimum.
Osim toga, mi danas imamo tržište i nemamo problema s plasmanom. Ostalo nam
je još 8 posto prošlogodišnje proizvodnje, ali to očekujemo da ćemo prodati
u rujnu.
Ako tako nastavimo osigurali smo sigurnost Hrvatskih duhana i 139 zaposlenih,
a još je važnije što osiguravamo sigurnost sela. Velika je stvar da seljaci
imaju jednu čvrstu tvrtku s kojom će ugovarati proizvodnju i koja će im osiguravati
repromaterijale i novce za organizaciju i koji znati da će im proizvod netko
kupiti i na kraju platiti po cijeni koja se zna.
NET: No, velike uštede ostvarili ste i u primarnoj proizvodnju duhana
kod vaših kooperanata čime u konačnici dobivate jeftiniji i konkurentni proizvod.
Završila je, naime, velika akcija plinofikacije sušnica. Kolike su uštede kod
seljaka?
BOIĆ: Računica je pokazala da je sušenje plinom 2,5 puta jeftinije.
Skupa sa plamenicima u plinofikaciju sušnica uložili smo oko 1,6 milijuna kuna.
Kooperantima smo osigurali kredit s eskontnom kamatnom stopom koji će vračati
u naredne tri do pet godina. Da je netko prije pet godina rekao da 2006. duhan
više nećemo sušiti na lož ulje rekli bi da pričamo nešto što je neostvarivo.
Gotovo 98 posto sušnica danas radi na plin, zemni ili ukapljeni. Plin smo uveli
u sva periferna sela, a tamo gdje nije bilo ekonomskog interesa mještana i distributera,
osigurali smo ukapljeni plin uz pomoć tvrtke «7 plin». Osim izravnog utjecaja
na posao, seljaci na taj način mogu priključiti i svoja domaćinstva pa se jeftinije
grijati što predstavlja stvaranje preduvjeta da ljudi ostanu na selu i ne bježe
u veća središta.
NET: Malo je poznato da su Hrvatski duhani» jedini među proizvođačima
industrijskog bilja koji proizvodite sjeme sa zamrznutim polenom čime također
smanjujete troškove proizvodnje.
BOIĆ: Pomalo se time i hvalimo jer smo u Europi jedni koji
to radimo, a tehnologiju smo pokupili u Brazilu. Kao što se čuva sperma kod
životinja, tako mi polen od muških biljaka sakupljamo, osušimo, zamrznemo na
-18 do -20 stupnjeva i on stoji za sljedeće godine, a na sadašnje biljke nanosimo
polen iz 2003. i 2004. godine. Na taj način smanjujemo troškove proizvodnje
jer nije potrebna velika površina za posaditi, a nije potrebna ni sinkronizacija
između majke i oca. Prije smo morali paziti kada ćemo posaditi majku a kada
oca i paziti kako će to cvasti. Na taj način možemo bolje upravljati proizvodnjom.
Sada trenutno imamo zalihe za dvije do tri godine i tako uvijek radimo. Na takav
način upravljamo i kvalitetom jer su naše pod našom kontrolom.
NET: Vaša sorta DH 17 je vrlo kvalitetna i priznati u svijetu. Koliko
je vlastita sjemenska proizvodnja bitno s obzirom na sve glasnije priče o GMO
hrani?
BOIĆ: Znamo da je DH 17 sinonim za kvalitetu u ovom dijelu
Europe, ona je patent vlastite pameti, hrvatskih znanstvenika i nas kao organizatora,
na što smo posebno ponosni. To je jedina kultura u kojoj nema stranog sjemena
i tu imamo dosta problema s multinacionalnim kompanijama koji nam žele prodati
svoje sorte, svoje sjeme i na takav način nas sutra mogu ucjenjivati. S našim
certifikacijama jamčimo da naše sorte nisu GMO jer u toj trgovini, u toj borbi
za tržište, lako vam svatko sutra može reći: «Evo ovi su nam prodali GMO sjeme».
A to onda može biti problem. Kroz svoje sjeme upravljamo vlastitom sudbinom
i osiguravamo kvalitetu duhana.
NET: Pri ugovaranju proizvodnje s kooperantima imali ste dosta poteškoća
oko cijena i troškova pa ste po prvi puta s Udrugom proizvođača duhan «Krupan
list» potpisali sporazum o proizvodnji i uvjetima proizvodnje u 2006. godini.
To znači da ste proizvođačima zagarantirani prosječnu otkupnu cijenu od 8,5
kuna po kilogramu ako bi bila prosječna, normalna, godina. Jeli to puno ili
malo?
BOIĆ:
«Hrvatski duhani», svojim kooperantima pačaju 1,22 eura što je 20 posto više
u odnosu na konkurenciju iz Italije, Poljske, Njemačke, Francuske, Španjolske,
a uspoređujem se i s Brazilom gdje se plaća 0,90 eura po kilogramu. To znači da
taj dio profita prebacujemo na seljake kako bi mogli opstati. Za nas je to maksimalna
cijena, ali je za seljaka vrlo malo. Tu se vraćamo na priču o rentabilnosti
- mi danas duhan možemo prodati po 2,2 ili 2,3 eura po kilogramu što znači da
moramo biti rentabilni jer sve troškove koje imamo moramo ukalkulirati u taj
jedan euro zarade. Moramo gospodariti troškovima, a mislim da smo na dobrom
putu. Druga je stvar poticaj koji država daje. On ne može biti 2,5 do 3 eura
po kilogramu kao u Europskoj uniji. Naša država danas to ne može platiti»
NET: A koliko može?
BOIĆ: Zaštitna cijena sada je na prošlogodišnjoj razini i
Udruga mora početi pregovore s Ministarstvom poljoprivrede oko visine poticaja.
Duhan se u prosjeku potiče s pet kuna po kilogramu i on može biti veći. Država
mora sagledati problematiku sela i može se naći razumno rješenje jer je riječ
o proizvodu koji nema problema s tržištem.
NET: Država se slaže da primarni proizvođač dobije više, ali da razliku
platie tvorničari, proizvođači cigareta.
BOIĆ: U Europskoj uniji smatraju drugačije. U Njemačkoj predlažu da premije
plaćaju veletrgovci koji se bave prodajom cigareta. Ne proizvođači! Tako bi
to riješili i Švicarci i Talijani.
NET: Države ne žele poticati proizvodnju duhana i zbog sve žešćih kampanja
protiv pušenja. Kakva je budućnost proizvodnje duhana u takvim okolnostima?
BOIĆ: Neke su zemlje prihvatile preporuku da ne sade duhan.
Grčka za to je dobila i potporu. Italija, koja je nama uzor po svemu, odlučila
se baviti proizvodnjom duhana i povećati kvalitetu (osim juga Italije, oni su
odustali). Nijemci će zadržati proizvodnju na približno 12 milijun kilograma
koliko i mi proizvodimo.
Europska unija za poticaje u poljoprivredi izdvaja 900 milijuna eura, a ukupan
porez od cigareta u duhanskih prerađevina je 600 milijardi eura. To znači da
državnu blagajnu dnevno stigne 2 milijarde eura. Gdje naći te novce? Ako bi
nestala proizvodnja duhana što će ti ljudi raditi? Vjerujem da će oni koji o
tome donose odluke i kod nas i u Europi imati u vidu da duhan ostvaruje visku
vrijednost po jedinici površine i da ima svoju stabilnost i sigurnost, jer osigurava
zaposlenost i siguran prihod.
NET: Rekli ste da nemate problema s plasmanom. Gdje prodajete duhan
i kakvu cijenu možete postići s obzirom na veliku konkurenciju?
BOIĆ:
Duhan prodajemo po cijelom svijetu – u Japanu, Brazilu, Paragvaju, Americi Kanadi.
Naš je duhan dana na svjetskom tržištu jer je kvalitetan. Kvaliteta je jedina
koja će biti plaćena. Od duhana kao što je mađarac» od jednog kilograma tvorničari
naprave tisuću cigareta, od kvalitetnog DH 17 od jednog kilograma 1300 do 1400
komada. To kupcu duhana nije svejedno! Stvorili smo imidž hrvatskog duhana,
a to je najveći doprinos stabilizaciji naše tvrtke, ali i hrvatske privrede
i opstanku našeg sela. Što se toga tiče, mislim da se ne bi trebali bojati budućnosti
proizvodnje duhana u Hrvatskoj.
