"Za
virovitičke glumce niti ovoga ljeta nema odmora", kaže ravnatelj Miran
Hajoš i objašnjava da su se glumci nedavno vratili iz Šibenika gdje
su na 44. Međunarodnom dječjem festivali izveli dvije predstave - Trg
ratnika i Mačke.
Tjedan dan ranije, u nedjelju, 27. lipnja, predstavom Ženidba
zatvorili su u Jajcu 23. Kazališne susrete Bosne i Hercegovine, već u subotu,
10. srpnja, na Ljetnoj pozornici Doma Oružanih snaga počinje «Kazališno ljeto»,
koji Kazalište Virovitica organizira u suradnji s Turističkom zajednicom Grada
Virovitice povodom 770 godina grada. Virovitički glumci će u okviru toga programa
odigrati "Mikeški
kabare 2" i "E,
moj Pinokio", a ovoga mjeseca čekaju ih još festivali u Osijeku, Rijeci
i Zagvozdu... te gostovanje "Mikeškog kabarea 2" u Vinkovcima, 19.
srpnja.
NET: Nakon toga, tamo negdje početkom kolovoza, moći će se reći da je
kazališna sezona 2003./2004. završena. Za virovitičko kazalište ona je bila
izuzetno uspješna i po broju premijera, i po broju izvedbi, i po gostovanjima
na festivalima, ali i po nagradama!
HAJOŠ: Redatelj Dražen
Ferenčina, inače od ove sezone i umjetnički savjetnik i "kućni
redatelj" Kazališta Virovitica, za režiju Gogoljeve Ženidbe dobio
je nagradu Zlatni smijeh za najbolju režiju na 28. Danima satire. Na
istom festivalu, nagradu «Sabrija Biser», koja se dodjeljuje mladom glumcu za
uspjelo interpretiranu ulogu karakterne komike, dobila je i Jadranka
Đokić za ulogu Glumice u predstavi «Gretica
str. 89», koju je Kazalište Virovitica priredilo u suradnji s Istarskim
narodnim kazalištem u Puli.
Nagrada koju je Ferenčina dobio za Ženidbu je, možemo reći, kulminacija
naše dugogodišnje suradnje. Drago mi je, naravno, i zbog Jadranke jer je sjajno
odigrala tu ulogu i mislim da je apsolutno zaslužila nagradu.
NET: Što te nagrade znače za mali teatar, koji je, obzirom na iskrivljeni
kut gledanja, ipak izvan domašaja zbivanja velikih kulturnih centara?
HAJOŠ: Već i sam poziv za sudjelovanje na nekom festivalu neka je vrsta
priznanja za dobru predstavu i dokaz kvalitete. A mi smo to priznanje ove godine
zaista dobili: pozvani smo na gotove sve festivale, a na Danima satire, kao
i na šibenskom festivalu, predstavili smo se sa po dvije predstave. Ove godine,
svih šest premijernih naslova bit će izvedeno na nekom od festivala. Neki i
na dva. To me jako veseli jer se pokazalo da ne radimo jednu predstavu za festivale,
a sve ostalo za puk kako neki misle. No, svakako da su nagrade na festivalima,
kruna toga našega rada.
NET: Jadranka Đokić je samo jedna u nizu mladih glumica koja je ove
godine igrale u Kazalištu Virovitica jer ono, na žalost, nema stalnih mladih
glumica?
- Na žalost ili na sreću! Da imamo glumicu u stalnom angažmanu možda
naša publika ne bi vidjela tri odlične glumice na sceni, kao ove godine, nego
uvijek jednu te istu. S jedne strane to je teško uskladiti jer moraš paziti
na termine, a s druge bolje je zbog raznovrsnosti. Sve tri glumice koje smo
angažirali su sjajne i na kraju su pokazale da su zaslužile te uloge. Jadranka
Đokić i Helena
Minić,
koja je igrala u Trgu ratnika su apsolventice Akademije dramskih umjetnosti,
i nadamo se da ćemo bar jednu od njih uspjeti zadržati na nekoj dugoročnijoj
suradnji s Viroviticom. Naravno, tu je i
Jelena Perčin, mlada glumica koja se pojavljuje u Ženidbi
i na koju također računamo u budućnosti.
KLASIČNA DJELA NA MODERAN NAČIN
NET:
Imate vrlo raznovrstan repertoar od Grimmovih priča,
kao klasika, i Trga ratnika, kao suvremene drame za djecu, do kabaretskih
predstava i klasika poput velikog Gogolja.
HAJOŠ: To je naš repertoarno opredjeljenje jer smo klasično
gradsko kazalište pa radimo za svakog po nešto. Bitno mi je da su dječje predstave
Grimmove
priče i Trg ratnika rađene suvremenom dramaturgijom, tzv.
«story tellingom», sada popularnim u dječjim kazalištima u svijetu. To nam je
i cilj: kada radimo klasična djela želimo da se one rade onako kako se to danas
radi jer vrijeme prolazi, a umjetnost napreduje isto kao i sve drugo. Sve se
razvija pa u i tu treba uvesti nešto novo. Od dvadesetak predstava koje sam
gledao u inozemstvu devedeset posto ih je upravo tako rađeno. Iz dva razloga
je to zanimljivo: jedno je da se dobije nešto novo jer se sa spektaklima teško
može konkurirati televiziji i filmu, a drugo, sistemom naratora smanjujemo broj
glumaca na sceni što je vrlo bitno.
Što se tiče izbora tekstova i tu vodimo puno računa. Ove godine smo tako, recimo,
izabrali Trg ratnika koji izuzetno dobro korespondira s publikom jer
govori o problemu koji mi u Hrvatskoj dobro razumijemo – izbjeglicama i na način
koji je prihvatljiv, jednostavan i razumljiv.
NET: Kazalište Virovitica nije dječje kazalište, ali na dječjem festivalu
u Šibeniku ima dvije predstave? Osim toga sudjeluje i na ostalim
festivalima kazališta za djecu, kao što je, na primjer, Naj,naj,naj festival..
HAJOŠ: Imamo šest premijera godišnje, tri za večernju publiku
i tri za djecu. U Šibeniku smo izveli dvije predstave za djecu u dvije (od tri!)
kategorije: Trg ratnika je u dramskoj, kojoj izbornik je bio Dubravko
Jelačić Bužimski, a Mačke u glazbeno-scenskoj, gdje je birao
Alan Bjelinski. Ako uzmemo u obzir da su od osam predstava
dvije naše vidi se da četvrtinu redovnog programa Međunarodnog festivala pripada
Kazalištu Virovitica! To je dokaz da smo vrlo uspješni i u području dječjeg
teatra, koji je nama vrlo važan jer predstavama za djecu zapravo odgajamo buduću
publiku, koja će, kada odraste, dolaziti i na večernje predstave.
USPJEŠAN ANSAMBL, USPJEŠAN MANAGER
NET:
Nije samo ansambl uspješan. Kritičari Vas svrstavaju među najuspješnije kazališne
managere. To ni u kojem slučaju nije lako, pogotovo ne u malom gradu kao što
je Virovitica. Kako to uspjevate? Sigurno su Vas kolege pitale za formulu.
HAJOŠ: Naravno da je teško raditi u malom gradu, ne što je
on mali po veličini nego po budžetu s kojim raspolaže i gospodarstvu koje bi
sponzorski moglo pratiti kulturu. No, teško bih mogao reći formulu. Ne znam
je. Mala smo ekipa pa onda imamo sve pod kontrolom. Vjerujete mi, moj rad može
biti savršen, ali ako nema umjetničkih ostvarenja on je apsolutno ništavan.
Ipak drago mi je što je to primijećeno. Drago mi je zbog tih ocjena jer ljudi
s kojima su me svrstali - Duško Ljuština iz Kerempuha, Niko
Pavlović iz Komedije i Zlatko Vitez iz Histriona -
je zaista respektabilno društvo.
NET: Kazalište Virovitica je ove godine uvelo još jednu novinu - dramski
studio mladih. To je ono što se dugo očekivali. Kako funkcionira?
HAJOŠ: Izuzetno dobro! Imamo dvije grupe od po deset mališana
u dobi od devet i deset godina. Cijelu su godinu radili i imali su dvije pokazne
predstave. Oni koji su očekivali da će djeca sada odjednom glumiti su se prevarili
jer se ovdje radi o dramskoj pedagogiji. Na dramski studio mladih tako dugo
se i čekalo jer sam tražio pedagoga koji je voljan dolaziti u Viroviticu kontinuirano
i zadovoljan sam da sam ga pronašao.
PRED VRATIMA JUBILARNE GODIŠNJICE RADA
NET:
Hoće li ovoga ljeta biti nekih radova u kazališnoj zgradi? Na redu je bila treća
etapa uređenja...
HAJOŠ: Neće, jer još nismo dobili odgovor iz Ministarstva kulture.
I to ne samo za investicije nego i za programe. Kakvo je stanje mislim da nećemo
ni dobiti ništa za investicije. Ako i dobijemo to će biti nešto "sitno"
što ćemo uložiti za tehničko poboljšanje, a ne u građevinske radove jer će za
njih biti premalo a u tehniku moramo svake godine ulagati da nam se ne dogodi
kao prije petnaestak godina kada je Kazalište došlo u situaciju da je sve zastarjelo.
NET: U takvoj situaciji je vjerojatno teško planirati sljedeću sezonu.
No, radi se? Sljedeće sezone Kazalište Virovitica obilježava 60. godina rada.
Što se priprema za tu obljetnicu?
HAJOŠ: Sezona je više-manje isplanirana. Na početku ćemo raditi
obnovu predstave Bella, Boss i Bulli, u režiji Damira Mađarića
i Gagarinov put, predstavu koja je bila planirana za ovu sezonu
ali je nismo uspjeli realizirati. Želimo to što prije napraviti, tako da premijere
budu već početkom listopada i onda počinju pripreme za obilježavanje velike
obljetnice. Na Dan kazališta, 4. veljače, bit će izvedena predstava Višnjik
Antuna Pavloviča Čehova u režiji Dražena Ferenčine. Bit će to velika predstava
u kojoj će biti najmanje tri gostujuća glumca. Jedan od njih mogao bi biti i
Dražen Kühn, što me jako veseli jer bi Kühn, prvi puta nakon
omladinske scene, zaigrao kao profesionalni glumac u predstavi virovitičkog
teatra.
Ta će predstava biti odigrana i 5. veljače, a onda bi cijeli tjedan gostovala
hrvatska kazališta. To bi bio nekakav uvod u festival komornog kazališta kojeg
želimo pokrenuti u Virovitici. Nadam se da će uspjeti i projekt s kazalištem
iz Požege, koje slijedeće godine slavi deset godina, da zajednički postavimo
predstavu kojom ćemo obilježiti jubileje.
Vjerujem da ćemo i u sljedećoj sezoni, u suradnji s Umjetničkom organizacijom
"Mikešland" prirediti novi nastavak Mikeškog kabarea, ali
on neće, kao ranijih godina, biti u siječnju, nego tek nakon obilježavanja jubileja.
