Index.hr: Ministar Medved prijetio novinaru Mazzoccu
Pupovac: Srbi su korišteni kao motivacija za potpis
Predsjednica: Sastanak sa Željkom Markić nije bio tajan
Grabar-Kitarović: poljoprivreda mora postati sredstvo blagostanja, a ne siromašenja
Započela sadnja novih stabala u Gradskom parku
Završeno 50. orahavoačko proljeće
Stotinjak planinara na 13. virovitičkim planianrskim susretima

Miodrag Šajatović: Kad zakaže demokracija, eto plodnog tla za totalitarizam


  Gospodarstvo           Miodrag Šajatović/Lider           24.05.2018.         1623 pogleda
Miodrag Šajatović: Kad zakaže demokracija, eto plodnog tla za totalitarizam

Već mi se tjednima u sjećanje vraća posljednja epizoda odlične njemačke serije ‘Babilon Berlin’. Odgledao sam je gotovo u jednom dahu na HBO-u GO. Serija je označena kao kriminalistička drama jer je glavni junak policijski inspektor (bivši vojnik s izraženim PTSP-om) koji po zadatku dolazi u Berlin. Radnja se događa 1929., u vrijeme posljednje faze Weimarske Republike (1919. – 1933.). Radnja se može pratiti na površinskoj razini krimića. Ali još je važniji podtekst, druga razina, na kojoj se fenomenalno, mnogim primjerima i situacijama dočarava zašto je propala ta demokratska tvorevina. Hiperinflacija, siromaštvo s jedne strane i bogatstvo s druge strane iste ulice, ‘kontroverzni poduzetnici’ i korumpirani predstavnici državnih institucija, komunisti i desničari na ulicama kod gledatelja stalno pobuđuju pitanje: A gdje su nacisti u toj radnji?

Naime, sve miriše na to da će oni iskoristiti slabosti postratovske demokracije u Njemačkoj tih dvadesetih godina prošlog stoljeća. Odlukom autora serije (i Volkera Kutschera, pisca romana predloška) u 13 epizoda nacisti se ne pojavljuju. Tek je u 14. epizodi, na samom kraju, scena u kojoj skupina političara izlazi iz vlaka, a na peronu je dočekuje bučna skupina u uniformama i smeđim košuljama. Ulijeće policijski odred i ‘pendreči’ naciste. Ali gledatelju je jasno tko će doći na vlast nakon samo četiri godine, 1933.

Zazivanje čvrste ruke

Zašto se ta serija i završna scena koja najavljuje kraj demokracije i početak totalitarizma vraćaju u sjećanje? Pa zato što demokracija kakvu danas poznajemo, bar u dijelovima, podsjeća na slabosti koje taj najmanje loš oblik vladanja ovih godina posljednjih godina iskazuje. I na globalnoj razini i razini Europske unije, ali i Hrvatske. Izazovi digitalne revolucije i globalizacije (slobodan protok robe, usluga, a u posljednje vrijeme i radne snage) i potresi koje izazivaju vrlo su često prevelik teret za krhka pravila demokracije. I plodno tlo za dolazak nekog oblika totalitarizma.

Čvrstom rukom protiv kaosa i beznađa! Hajde, priznajte da ste u posljednje vrijeme bar jedanput pomislili na takvo rješenje. Prodavačica u trgovini u susjedstvu jest. Mladi tata koji pazi na kćerčicu koja se igra u parku o tome glasno razgovara s djedom koji u parkiću pazi na unučića… Dobro, vi ste mislili na nekog legalno u parlamentu izabranog premijera koji će zemlju znalački i čvrstom voljom izvući iz beznađa. Samo, povijest je pokazala da demokracija i čvrsta ruka vrlo često ne uspijevaju ići rukom pod ruku.

Bezidejnost HDZ-a i SDP-a

Liga Mattea Salvinija ili Pokret 5 zvijezda Luigija Di Maia u Italiji živi su primjer što se događa kad tradicionalne političke stranke pretjeraju u nesposobnosti, bezidejnosti i korupciji. U Hrvatskoj je takva uspješna protestna stranka najprije bio Most, sada mu se pridružio Živi zid. Teško je vjerovati da takve stranke mogu zemlju okrenuti u pravom smjeru. Dosta toga daje naslutiti da su one samo priprema za ‘onoga koji će tek doći’. Bezidejnost HDZ-a i SDP-a kao dosadašnjih stupova pozicije i opozicije odlična je odskočna daska za kretanje države i društva u smjeru radikalizacije i totalitarizma. Možda ne kao samostalne pojave, ali u trenutku kad bi se u ovoj fazi u Europi stvorila kritična masa desnih pokreta (lijevi su, prema svemu sudeći, sasvim samomarginalizirani), u Hrvatskoj postoji ekipa koja čeka znak za visoki start.

Lider su poslovno-ekonomske novine, pa čitatelj može postaviti pitanje što glavni urednik i kolumnist, ekonomist po obrazovanju, ‘trkelja’ o političkim temama za koje nije specijalist. Odgovor je u, nažalost, čvrstoj isprepletenosti političkih i ekonomskih procesa. Istina je da je u nekim zemljama, u nekim fazama, diktatura dala privremene rezultate (Čile u Pinochetovo vrijeme). Ali nema te ekonomske dobrobiti koja mora biti plaćena visokom cijenom, koju uvijek naplaćuju totalitarni režimi.

Istina je da su poduzetnici tijekom povijesti uspijevali, kako-tako, poslovati i u najtežim političkim vremenima. Pokazalo se, međutim, da je demokracija, koliko god komplicirana i neučinkovita bila, uz malo sreće i sposobnosti za stvaranje koliko-toliko prihvatljiva okružja za biznis, ipak najmanje loše rješenje. Za mudru kombinaciju demokracije, pametne državne intervencije i slobodnog tržišta isplati se i mora boriti. Koliko god najnoviji događaji povezani s Agrokorom i kompromitacija aktualnog premijera Plenkovića bili razočaranje (zar ništa ne možete napraviti kako treba i bez repova?) i još jedna sumnja u demokratski izbor vlasti, treba stalno imati na umu što je alternativa.

Kolumna Ekonomalije Miodraga Šajatovića, Lider

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Gospodarstvo



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: