U posljednjih godinu dana naglo se u medijima povećao broj intervjua u kojima sociolozi, politolozi, povjesničari i ekonomisti propituju budućnost postojećega kapitalizma i pridruženog mu oblika liberalne demokracije. Evo tri primjera:
Prije dva mjeseca sociolog Toni Prug u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji naglasio je: ‘Čak i MMF, u analizi ‘Precijenjeni neoliberalizam’, priznaje da otvaranje tržišta i drastično smanjenje uloge države ne jamči rast te donosi pojačane nejednakosti.’
>>>Miodrag Šajatović: Kako je Vlada usosila poslodavce olakšicom za božićnice
Prošlog tjedna talijanski povjesničar Enzo Traverso u Večernjem listu tvrdi: ‘Neoliberalizam poništava narod, istiskuje demokraciju, univerzalna reifikacija gura naš planet prema monstruoznim nejednakostima i okolišnoj neodrživosti. Ideja alternative kapitalizmu i ideja neke drukčije budućnosti čini se nužnom.’
A u ovom broju Lidera Paul Maidment, direktor Odjela za analizu Oxford Analytice, najavljuje da s tehnološkim napretkom ‘neće biti povećanja realnih primanja i životnog standarda, što će pomoći održanju populizma i nacionalizma’.
Kapitalistička revolucija
Primjera bi se moglo naći još desetke, ali kad bi ih se i nabrojilo, nepokolebljivi branitelji postojećeg ekonomskog sustava sve bi ih bacili u koš uz diskvalifikaciju da je riječ o kritičarima marginalcima kojih je uvijek bilo i bit će ih.
>>>Miodrag Šajatović: Korupcijski novac ode u nečiji džep. Ali kamo iz njega ode?
Problem nastaje kad se pročita najnoviji broj londonskog The Economista, medija koji je nedvojbeno uporni zagovornik liberalne ekonomije i kapitalizma. S naslovnice vrišti: ‘The Next Capitalist Revolution’. Redakcija, gorljiva zagovornica slobodnog tržišta, u svojem uvodniku spominje neke činjenice zbog kojih već vidim bar desetak ovdašnjih neoliberala kako iz protesta otkazuju pretplatu na svoj tjednik kojemu su godinama vjerovali.
Ponajprije, uvodnikom i posebnim separatom provlači se teza da je kapitalizam u opasnosti i da se mora promijeniti. Razlog? Vjera u moć tržišta ozbiljno je poljuljana. Navodi se istraživanje u SAD-u koje otkriva da više od trećine anketiranih mladih Amerikanaca više ne podupire kapitalizam. Kao jednu od prijetnji kapitalizmu The Economist navodi ‘abnormalno visoke profite’ kompanija koje su u svojim sektorima osvojile monopolističke ili oligopolske položaje. Od 1977. do danas, kad je o SAD-u riječ (a onda se to s pomakom širi na cijeli svijet, nap. a.), tržišna koncentracija povećala se u dvije trećine industrija. U njima četiri najveće tvrtke kontroliraju više od dvije trećine tržišta. Redakcija je iznijela i procjenu da na globalnoj razini abnormalni profiti iznose 660 milijardi dolara na godinu (trećina u tehnološkim tvrtkama).
Osim ‘svetogrdnoga’ spominjanja abnormalnih profita The Econimist ide, na užas ortodoksnih neoliberala, i korak dalje. Iznosi izračun prema kojem bi, kad bi se nekako regulirali monopoli nastali djelovanjem slobodnog tržišta, kad bi se profiti spustili na ‘povijesno normalne razine’ i kad bi radnici u privatnom sektoru dobili tako stvoren višak novca, radničke plaće mogle rasti šest posto.
Tržištem protiv populizma?
Treba, korektnosti radi, naglasiti da u pokušaju traženja rješenje The Economist nastoji koliko-toliko držati se svojih za mirnodopska vremena kreiranih principa. Pa se izlaz vidi u smanjivanju prava vodećih tehnoloških tvrtki na dugotrajne monopole nad podacima i intelektualnim vlasništvom. Drugo je rješenje u rušenju barijera za nove igrače na tržištima (kompleksna regulacija koju su napisali lobisti postojećih industrijskih monopolista). A treće, zakoni protiv monopolista trebaju biti pisani za 21. stoljeće i nove metode kojima tvrtke poput Facebooka kupnjom rivala kao što su Instagram i WhatsApp neutraliziraju izazivače.
>>>Miodrag Šajatović: ‘Dream team’ – Kerum, Mikulić, Žužić, Žužul, Rojs, Jambo…
Za razliku od slijepih vjernika neoliberalne ekonomije uredništvo The Economista i nekonvencionalnim rješenjima pokušava parirati sve upitnijoj vjeri javnosti u tržište. Shvaća opasnost od rastućih populizama, nacionalizama i ljevičarskih ideja.
Kao što za pojedinca vrijedi da ako se on ne zanima za politiku, ona se sigurno zanima za njega, tako će u vremenima koja dolaze vrijediti da ako se poduzetnik u svakodnevnoj jurnjavi ne bude zanimao za globalnu ekonomiju, kapitalizam i liberalnu demokraciju, oni će se zanimati za njegovu tvrtku i njegov biznis. Pa ako vas snađe nevolja kojoj ne možete dokučiti uzrok, možda će vam slobodnomisleći sociolozi, politolozi, povjesničari, pa čak i ekonomisti, moći dati objašnjenje. Bar ćete znati što vas je i zašto snašlo.
