Kako definirati ekonomsku politiku hrvatske vlade? To pitanje često mi postavljaju strani kolege novinari, ekonomisti, ali i poduzetnici koji bi ušli u Hrvatsku. Muka je pokušaj davanja jednoznačnog odgovora. Pogotovo ako bi se to htjelo u terminima ekonomskih škola. U varijanti Friedman ili Keynes, liberalno ili intervencionistički. Nakon niza godina napokon se iskristaliziralo jednostavno objašnjenje. Aktualna vlada provodi franšiznu ekonomsku politiku. Usporedba makroekonomske politike s mikroekonomskim sustavom poslovanja, začuđujuće, daje dosta precizan odgovor - piše Miodrag Šajatović u kolumni Ekonomalije, tjednik Lider.
Jedna od definicija kaže: 'Franšiza se pojavljuje kada kompanija (davatelj franšize) licencira svoje trgovačko ime (brend) i svoj način rada (sustav poslovanja) određenoj osobi ili grupi (korisniku franšize) koji se slažu da će poslovati u skladu s uvjetima ugovora. Davatelj franšize osigurava korisniku franšize podršku i, u nekim slučajevima, ima određenu kontrolu nad načinom poslovanja korisnika franšize. Zauzvrat korisnik franšize plaća davatelju franšize početnu pristojbu (nazvana franšizna pristojba) i pristojbu za poslovanje (royalty) za korištenje trgovačkog imena i načina poslovanja.'
Dovoljno je zamisliti da je davatelj franšize Europska komisija, a korisnik franšize hrvatska vlada. I sve se uklapa. Bruxelles pod uvjetima Hrvatskoj da, primjerice, Plenkovićeva vlada napiše Nacionalni plan oporavka i otpornosti, strogo u skladu s EU kriterijima o digitalizaciji, zelenom i sl. daje franšizu. Hrvatska mora poslovati u skladu s ugovorom, bez čega nema novca iz EU fondova. Kontrola nad načinom poslovanja korisnika franšize? Treba li objašnjavati da se i to uklapa u franšiznu ekonomsku politiku?
To je i odgovor zašto hrvatske vlade, od ulaska u EU, ne vide potrebu osnovati agenciju za strateška promišljanja. Čemu? Primatelji franšize u svijetu biznisa nemaju odjele za istraživanje i razvoj. To se radi kod davatelja franšize. Preneseno na politiku i makroekonomiju, što da netko u Zagrebu promišlja budućnost, kad to rade (nadajmo se) neke ozbiljnije institucije u briselskoj administraciji?! Dovoljno je taktički vidjeti što se od domaćih slučajnih ideja uklapa u zahtjeve EU franšizera.
Zanimljiv je i savjet s portala franchising.hr, koji objašnjava: 'Svi oni koji ne vole i ne žele da im se nameću ikakva poslovna pravila, svi oni koji imaju više smjelosti i dovoljno financijskih sredstava za poslovne eksperimente i lakše podnošenje poslovnog neuspjeha – svakako nisu 'prve mušterije' za neku od franšiza. Ali svi ostali trebaju promisliti o nekoj od mnogobrojnih franšiza koje se danas nude: neusporedivo je lakše, sigurnije i izvjesnije razvijati poduzetnički duh pod kišobranom već dokazanoga poslovnog sustava.'
Opet vrlo primjenjivo na hrvatski slučaj. Lako je prepoznati pragmatičnost ovdašnjih političara na vlasti. Lakše je pod kišobranom EU franšize. Pusti smjelost i rizik koji bi možda donio bolje rezultate. Uzmi franšizu. Uostalom, franšizer i nije tako rigorozan. U prvom Plenkovićevu mandatu nisu ispunjeni mnogi zahtjevi 'davatelja franšize', pa se ništa loše nije dogodilo. A pobjeda na izborima i bez reformi pokazuje da je odabir franšizne ekonomske politike bio, s obzirom na biračko tijelo i pogubljene opozicijske stranke, sasvim dovoljan za ostanak na vlasti.
Istine radi, treba priznati da je franšizno poslovanje Hrvatske postojalo i prije EU franšize. Bila je to MMF franšiza. Pokazalo se da ovdašnja politička vodstva u ovih četvrt stoljeća nisu bila sposobna osmisliti i voditi vlastitu inovativnu ekonomsku politiku. Bez franšize, poduzetnički projekt vođenja zemlje završavao je na rubu bankrota.
Pažljiviji čitatelji s pravom mogu primijetiti da bi za konzistentnost usporedbe poslovne franšize s državnom ekonomskom politikom trebalo vidjeti što je s plaćanjem davatelju franšize. Zar Europska komisija ne daje silne milijarde Hrvatskoj? A trebala bi uzimati neki fee. Tu stvari treba gledati malo šire. Pristup politikama EU Hrvatska plaća ili će plaćati na više načina. Jedna vrsta plaćanja franšize je u ljudskom kapitalu. To su svi oni koji su zahvaljujući jedinstvenom tržištu radne snage otišli u razvijene zemlje EU. Franšiza se plaća i jednostavnom kupnjom nekretnina na Jadranu, najboljih poljoprivrednih površina u Slavoniji. A sutra šumama i vodama.
Svaka roba ima svoju cijenu. Franšizna ekonomska politika pogotovo.
