S vremena na vrijeme kolumnistu dojadi iz tjedna u tjedan izabirati jedan od mnogobrojnih povoda za dokazivanje kako vlast, potpomognuta ovom ili onom interesnom skupinom, ekonomski državu vodi u krivom smjeru. Poželi čovjek vidjeti da ima nade, da postoje makar minimalni signali da bi se nešto moglo početi mijenjati. Čitatelji vole žešće kolumne. Ali i u njima postoji želja da pročitaju kako postoji neki plamičak iz kojega bi se, nakon četvrt stoljeća, moglo razbuktati nešto novo, kvalitetno, primjereno svijetu koji se dramatično mijenja - piše Miodrag Šajatović u tjedniku Lider, kolumna Ekonomalije.
Evo, recimo da su se zadnjih dana poklopila četiri možda obećavajuća signala. Možda, kažem! Istražujući dokle se došlo s ustrojavanjem megaministarstva (gospodarstvo & energetika) otkrili smo da je predviđena nova uprava. I to 'uprava za internacionalizaciju' (EU eufemizam za izvoz). Predsjednik Zoran Milanović ipak je nastavio praksu formiranja Ekonomskog savjeta. Novi direktor HUP-a Damir Zorić obznanio je da će Vladi uskoro biti poslan prijedlog mjera za proizvodne tvrtke-izvoznice. A čini se da je SDP u liku Siniše Hajdaša Dončića napokon dobio prepoznatljiva ekonomskog ideologa.
Spajanje ministarstava gospodarstava i energetike ide sporo. Ni nakon četiri mjeseca nisu imenovani ravnatelji uprava (detalji u posebnom tekstu ovotjednog Lidera), ali kad jednom budu, postojat će bar institucionalno mjesto s rukovoditeljem za planiranje ekonomske budućnosti zemlje. Možda ne izgleda neka revolucija, ali dosad toga unutar državne administracije nigdje nije bilo. Pohvalno je i to što predsjednik države Zoran Milanović nije ukinuo Ekonomski savjet, tijelo koje je imala njegova prethodnica.
Vidi se generacijska povezanost predsjednikova ekonomskog savjetnika Velibora Mačkića i većeg dijela imenovanih članova Savjeta. Dosta je javnosti nepoznatih lica, ali oni koje javnost zna, poput Saše Drezgića, daju naslutiti da stajališta članova, blago rečeno, neće biti izvan vremena i prostora (čitaj: nema baš predstavnika neoliberalnih ekonomskih vjerovanja). Valja uočiti i nastupe novog direktora HUP-a Damira Zorića. Za razliku od svog prethodnika koji je imao pristup 'više pozornosti raznim problemima', sada se uočava mogućnost da HUP bude fokusiran. U jeku medijske ofenzive poduzetnika iz sektora usluga, pogođenih djelomičnim lockdownom, u HUP-u gledaju na opasnost koja još nije vidljiva.
Koliko god zanemarivana i šikanirana, preostala hrvatska industrija u vrijeme koronapandemije pokazuje zadivljujuću žilavost. Izvoz robe pao je tek nekoliko postotaka. Na ovotjednom susretu gradonačelnika i poduzetnika (organizatori su 12. put bili Udruga gradova i Lider) ludbreški gradonačelnik Dubravko Bilić objasnio je da Grad nema problema s punjenjem proračuna. Minus je samo tri posto. Ludbreške proizvodno izvozne tvrtke usprkos pandemiji nisu smanjile izvoz robe, a time ni izdvajanja za gradski proračun.
Površni akteri, kakvih na našoj sceni ima napretek, zaključili bi da tu onda ne treba nikakva pomoć. U HUP-u su, međutim, svjesni da će se europska i globalna tržišta smanjivati. Neće biti mjesta za sve. Vlade mnogih zemalja već aktivno pomažu svojim robnim izvoznicima, kako ne bi bili među onima koji će ispasti iz utakmice. Zato i hrvatskim robnim izvoznicima treba dobro osmišljena pomoć da ne bi bili izgurani. I da ih protuepidemijske mjere u zemljama u kojima plasiraju svoju robu ne bi u drugom poslovnom koronavalu potopile. Jer, pokazuje se, bez robnog izvoza, a uz dramatičan pad usluga u vrijeme svake krize, mirovine i plaće u javnom sektoru bile bi ozbiljno ugrožene. Zato je pomoć izvoznicima robe bar jednako važna kao vlasnicima kafića. Jedan od razloga više oboljelih od COVID-19 u Ludbregu i cijeloj sjeverozapadnoj Hrvatskoj je što tamo još postoje brojni industrijski pogoni.
Oboljelih je mnogo, narudžbe se moraju zadovoljiti, javljaju se dodatni troškovi. Pomoć je nužna iako tamošnji poslodavci i njihovi radnici ne izlaze na ulice. Četvrti spomenuti pozitivan signal je onaj iz SDP-a. U vrijeme Bernardićeva kaosa nije se znalo tko je glavni ekonomski strateg te stranke. Sada se čini da je to Siniša Hajdaš Dončić. Može se očekivati da će i on pri SDP-u okupiti svoju ekipu i da će iz formalno najjače opozicijske stranke napokon početi dolaziti suvisli (dva-tri koraka ispred dnevnopolitičkih prizemnih reaktivnih prepucavanja s HDZ-om) elementi nekoga budućeg SDP-ova, vremenu i izazovima primjerena, ekonomskog programa. Signala ima, ali proteklih 25 godina bilo je mnogo razočaranja. Možda ovaj put bude drukčije. Kad ništa drugo ne pomaže, ostaje vjerovati u čuda.